KAROLINA (18): Moram upozoriti ljude! Bila sam opsjednuta, vidjela demone zbog ove glazbe!

Autor: Vjera

Evo kako je mlada djevojka završila u raljama demona, pomoću široko rasprostranjene glazbe i knjiga

Djevojka Karolina (18) iz Italije zajedno sa svojim rođakom Karinom koji ima samo 17 godina, doživjela je strašno iskustvo. Bili su opsjednuti,  a nakon egzorcizma, oni su oslobođeni. Ono što je zanimljivo u ovom svjedočanstvu je zapravo način na koji su ovi mladi došli u doticaj sa Sotonom. Riječ je o doticaju sa široko rasprostranjenom metal glazbom i sveprisutnim vampirskim serijama, filmovima i knjigama. Inače, mnogi smatraju da ako do opsjednuća i dođe da je za to kriva isključvo magija i spiritizam, dok ove vrlo jednostavne i mnogim mladima posve dostupne mračne stvari, ignoriraju ili čak ismijavaju. Svjedočanstvo je Karolina dala časnoj sestri i redovnici Leoniji koja je djevojku upoznala za vrijeme egzorcizma.

Donosimo dijelove intervjuua koji bi vas mogli iznenaditi.

Karolina, imaš samo 18 godina i već si doživjela duhovnu borbu dobra i zla. Što te tjera da svjedočiš i pišeš o svom oslobođenju?

Prvo, želim dati slavu Bogu koji me oslobodio sotonske čeljusti. Iako sam mlada bila sam u posjedu Sotone i prošla egzorcizam. Drugo, voljela bih svima približiti prirodu demona koji ima samo jednu svrhu – uništiti čovjeka. Boga sam iskusila, ali sam morala proći kušnje, strahove i velike borbe. Samo zahvaljujući zagovoru svetaca, Marije Bezgrešne, sv. Mihaela, sv. Josipa, Anđela čuvara i po molitvi moje majke i molitvi redovnica vašeg reda te nakon egzorcizma, ja sam spašena i ne bojim se. Treće, želim da moje svjedočanstvo pomogne drugima, posebno mladim ljudima koji iz znatiželje slušaju metal glazbu, čitaju knjige o vampirima, i žele imati moć nad drugim ljudima. Iz iskustva znam koliko su strašne posljedice.

Kako si počela svoj put do ništavila?


Bilo mi je oko sedam godina kad sam prvi put našla pornografske časopise koji su pripadali mome ocu. S vremenom podijelila sam tu tajnu s bratom i prijateljima. Sotona nas je već tada promatrao pokušavajući iskoristiti svaku situaciju da nam priđe. Mi smo bili djeca, znatiželjni o svijetu. Pogreške odraslih često padaju na djecu. Imala sam 12 godina i nisam shvatila da ulazim pod posebno pokroviteljstvo Sotone. Uvijek su me smatrali veselom djevojkom, možda mrvicu čudnom. Imala sam neopisivu strast za pisanjem i razvijenu maštu. Pisanje mi je punilo ego. Od djevojke pune kompleksa kroz pisanje sam ostvarivala kontinuiranu prisutnost Sotone.

 Još jedna stvar koja me hranila bila je moja druga strast, ona prema metal glazbi. Teško mi je riječima opisati uzbuđenje koje je ta glazba u meni proizvodila. Ova glazba na mene je djelovala kao lijek, davala mi je osjećaj moći i nepokolebljivog samopouzdanja. Počela me fascinirati i sva ta perverzija koja me slušanjem vodila u neku mističnu atmosferu. Posljednji faktor koji me doveo do opsjednuća bio je kaos u mojem obiteljskom domu. Žestoke svađe mojih roditelja strašno su me boljele. Stvorila sam neku ideju da je mržnja super. Jer ako nikoga ne voliš ni on tebe ne može  povrijediti.

Ako sam ispravno shvatila iz situacije u obitelji bježali ste u metal glazbu, pisanje knjiga i kontakt s demonskim svijetom? Gdje ste još našli inspiraciju?

Sve je zapravo započelo čitanjem serijala Sumrak sage. S mojim rođakom Karinom često sam razgovarala o vukodlacima i vampirima. Sudbina vampira Edwarda stvarno me impresionirala. Željela sam žarko doživjeti nešto slično. Razgovarali smo dugo vremena o tome, kako privući vampire da nađu nas, a ne Bellu. Knjiga Sumrak saga bila je za nas inicijacija u svijet demonskih bića, skrivenih pod lažnom slikom čovještva. Kako je vrijeme prolazilo, razgovor o tome nije bio dovoljan. Počeli smo stvarati svoju istinitu priču Sumrak. Sotona je samo čekao da ga pozovemo.

Tad su uslijedile neke promjene na tebi?

Moj odnos s prijateljima počeo se mijenjati. Prezirala sam sve one koji nisu shvaćali i slušali metal glazbu. Bila sam duboko nesretna i zbunjena i bježala sam u tu glazbu sve dok nisam shvatila da mi više baš i ne pomaže. Moji odnosi s obitelji bili su sve gori. Vrištala sam i uništavala sve što mi se našlo pod rukama. Moji živci su bili poput uragana. Moje bilježnice bile su prepune pentagrama, obrnutih križeva i naziva raznih metal bendova. Ja sam bila obučena u crno. Prijatelji su me se počeli bojati. Neki su mi čak rekli da sam u nekim situacijama djelovala kao da ih sve želim pobiti. Tolika je mržnja iz mene isijavala. Imala sam i krug obožavatelja mojeg pisanja, ali sam i njih prezirala. Odjednom se u meni pojavila želja da postanem demon. Glazba, pisanje i zanimanje za okultno bili su začaran krug iz kojeg nisam znala pobjeći. Neprestano sam imala misli o smrti i krvi. Nedugo potom počela sam rezati svoju kožu na tijelu. Voljela sam vidjeti krv i lizati je, uživati u okusu i boli ranjavanja sebe. Knjige koje sam pisala s rođakom bile su sve gore. Oživjeli smo razne demone koji su ubijali i svetog Mihaela i Blaženu Djevicu Mariju.

Naravno, ubrzo sam se i zaljubila u jednog dečka za kojeg se znalo da razgovara sa Sotonom. Svirao je u jednom bendu s mojim bratom. Tekstovi koje je on pisao bili su puni izopačenosti. Pisao je često o nekrofiliji. No, ja sam mu se počela diviti i htjela sam biti poput njega. Tu je Sotona probudio čitav niz osjećaja u meni koje više nisam mogla kontrolirati. Dobila sam nagon da tog dečka podložim sebi.

Kažeš Sotona je tu već počeo s prisilnim mislima? Kako je to izgledalo?

Odjednom sam počela mrziti i mojeg rođaka s kojim sam sve to stvarala. Sotona je i njemu i meni usađivao zavist jednom prema drugome. No, to pisanje i stvaranje demonskog svijeta nas je i dalje povezivalo. Nismo htjeli prestati. Moj rođak je čak odredio datum kad će se ubiti, a ja sam bila posve izgubljena u tami. Počeli su problemi sa spavanjem. Neprestano sam osjećala nečiju prisutnost u mojoj blizini, u mojoj sobi. Po cijelu noć slušala bi metal glazbu da se obranim od toga. Snovi su bili strašni. osjećala sam konstantne napade Zla, kao da me želi iščupati iz mog tijela. Stalni napadi svaku noć s raznim demonskim bićima. Počela sam osjećati strašnu odbojnost prema crkvi, posebno prema Isusu kao i prema svemu svetom.

Prestali ste pisati od straha? No, to nije riješilo vaš problem?

Instinktivno mi smo htjeli eliminirati neželjene goste u našim životima. Smatrali smo ako prestanemo pisati da će to otići. Ali Sotona je postao bijesan. Oboje smo počeli živjeti u strahu. Trpjeli smo sustavne posjete demonskog svijeta. Nisam mogla više živjeti i potražila sam pomoć moje majke opisujući joj neke epizode. Međutim, vrag je postao jako aktivan.
Istovremeno, kako sam ga se podsvjesno htjela riješiti, tako mi je zadao posljednji udarac. Iskoristio je moja osjetila, požudu i strast te sam na poticaj đavla upitala rođaka da me nauči komunicirati s demonima. Već istog dana kad sam ih zatražila da dođu, mogla sam vidjeti njihove obrise oko sebe i čuti šaputanja, glasove. Kad sam shvatila da stvarno razgovaram s demonima, probudio se u meni još veći strah, posljedično tome i još veći napadi, jer je Sotona tada već znao da ću ga se pokušati riješiti. Maltretiranja, prisutnosti, glasovi, postali su stalni. Počela sam moliti, pozivati Boga da mi pomogne. Čim sam to učinila Bog mi je odgovorio. Krunicu nisam mogla niti započeti moliti.

Prekretnica je bio 29. rujan, blagdan sv. Mihaela. S rođakom sam otišla u dugu šetnju, a naš razgovor vodio se oko stalne prisutnosti demona. Njihovi napadi na nas postali su surovi. Demoni su bacili svoje maske te postali agresivni i činili sve da nas psihički unište. Patnja se mogla vidjeti na nama. Htjeli smo pomoć. Sotona nas je tada želio ubiti. U to sam se uvjerila na dan kad je moja tetka, rođakova majka, odlučila pozvati egzorcistu. Taj dan Sotona me gurnuo niz stepenice s prvog kata na kojem sam čvrsto stajala. Da nije bilo Božje pomoći mogla sam slomiti vrat jer sam letjela glavom prema naprijed. No, izašla sam iz toga bez i jedne modrice. Tada sam shvatila da je situacija strašna i okrenula se molitvi Isusu da mi pomogne. Što se više približavao dan posjete egzorcista to su prisutnosti bile pojačane, toliko strašne da sam izgubila sposobnost da se molim. Kad bih kleknula oči su mi bile pune suza, protiv svoje volje bacala sam krunicu nisam je mogla niti pogledati. U meni se odvijala borba. I dalje sam pokušavala slušati metal, a ranjavala sam se i s razbijenim stalkom. Dobila sam nagon da se ubijem ali sam se prezirala jer ipak nisam imala snagu to učiniti. Isus je gledao tada u mene uzeo me za ruku i poveo iz močvare.

Krenula sam ocu Marianu, egzorcistu. Prvi posjet njemu bio je strašan. Izgubili smo se, brat je provocirao moju majku, bio je vrlo agresivan i ironičan. Majka je očajnički tražila pomoć koju smo pronašli u sobi jedne opatice. Kako sam se približavala svećeniku, moje se raspoloženje mijenjalo. Dobila sam groznicu, htjela sam pobjeći, imala sam vizije. No, nakon prvog posjeta egzorcistu dobila sam jasne upute: ne smijem više slušati metal glazbu i imam punu slobodu odabrati Boga. Za vrijeme egzorcizma Sotona se očitovao. Plakala sam od boli ali na kraju svega, otišla sam sretna. Posjeti egzorcistu trajali su osam mjeseci i nije bilo lako. Dijelila sam moje tijelo s demonom. Dan i noć bila sam prisiljena slušati njegove riječi pune otrova i trpjeti sve vrste mentalne i fizičke torture. Dolazio bi u raznim oblicima. Shvatila sam da nisam samo ja, nego je cijela moja obitelj bila rob Đavla.

Tijekom egzorcizma često sam osjećala prisutnost Blažene Djevice Marije. Također, kad bi molila krunicu s majkom osjećala sam da je tu i da me štiti. Štitila me da se ne povrijedim kad me Sotona bacao na pod i po zidovima. Posebnu mi je utjehu na putu obraćenja davao i sveti Mihael, on mi je davao svaki dan iznova i iznova snagu za borbu. Čak i danas kad osjetim napad Sotone, s velikom radošću prisjećam se slike koju sam dobila, snažnog arhanela Mihaela u silnoj Božjoj snazi. On sjaji i nemoguće mu je vidjeti lice.

Karolina danas živi sakramentalnim životom, oslobođena. Ali kaže da je obraćenje put, a ne samo trenutak.

Kako bi se oslobodila Sotone, osim egzorcizma, trebala sam odbaciti metal glazbu, Sumrak sagu i svaku lošu naviku, psovku i svetogrđe što je jezik Đavla. Svaki dan moram izabirati dobro i odbacivati zlo. Naučila sam da nam je Gospodin dao taj izbor i ne miješa se u njega jer nas previše voli. Danas trpim ismijavanja i ponižavanja mojih prijatelja jer idem za križem, a to nije popularno. Međutim, ne odustajem jer je prisutnost Boga u mom životu neprocjenjiva.

Što biste danas poručili mladima?

Danas ljudi samo vide pogreške Crkve i tako ne primjećuju svoje pogreške. Mi kršćani zaboravljamo Boga, našeg Stvoritelja i postali smo pogani. Kad smo ranjeni i povrijeđeni idemo psihologu jer nam je život prazan. Ali tako je jednostavno. Bez Boga nema ničega. Dok ne kažemo NE Sotoni i napastima nećemo moći pozvati Boga u naše srce. Tad dajemo Sotoni da brine o našem srcu. A on nas mrzi i želi nas ubiti.
Sotona je kroz stoljeća radio na ljudskim srcima,  mnogi su napustili svojeg oca i napustili Crkvu, jedini spas. Svaki dan smo manipulirani demonima. Oni nas drže kao štetočinu i govore nam riječi pune otrova. Možemo to odbaciti samo kad smo radikalno odbacili Sotonu i okrenuli se Bogu. To je apsolutno naš izbor. Izbor kojeg ti Sotona nema pravo nikada oduzeti.

Ja danas, zahvaljujući mojem Bogu, imam stalnu prisutnost mira i Božju zaštitu u srcu. Zahvaljujem mu na tome. Iskustvo koje sam prošla pomoglo mi je prepoznati pravo lice zla kojeg više ne želim odabirati.  Moj život je potpuno prepušten Bogu i zbog toga nosim neopisivi mir, koji želim da iskuse svi.

Autor:Vjera
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.