OVO JE NAJVEĆE PROKLETSTVO HRVATSKOG NARODA: Ne postoji ovakav narod na svijetu!

Autor: Vjera

Volimo se hvaliti da smo katolici ali....

‘U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga’, tim riječima započinje Božja riječ koja nam odmah u startu daje do znanja koliko je riječ strahovito važna. ‘Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život’, govori nam dalje Bog opisujući snagu Riječi koja može stvarati, ali i razarati! Isus nas također upozorava ‘da pazimo na ono što nam izlazi iz usta’. ‘… Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki? Ta, iz obilja srca usta govore! Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan Sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi'(MT 12, 33-37), kaže Isus, čvrsto nas upozoravajući na težinu riječi koja nas oblikuje.

Nažalost, naš hrvatski narod iako od vijeka posvećen Bogu, često pada upravo na riječi, na psovkama i kletvama koje su duboko ukorijenjene u našu baštinu. I to više nego i jedan drugi narod na svijetu. I to je uistinu čudno, bolno i zastrašujuće jer kako je moguće da jedan katolički narod koji je toliko puta svjedočio upravo Gospinu zagovoru toliko proklinje i psuje Boga, Gospu i svece. Nije li to hrvatsko prokletstvo? Nije li upravo to ono što blokira blagoslove našem narodu? Razmislite. Kivni smo i ogorčeni na hrvatsku vlast koja nas vodi u propast, ali mi smo ti koji proklinjemo umjesto da blagoslivljamo, mi smo ti koji psujemo ono najsvetije u našem narodu, mi smo ti koji svoj narod osuđujemo na prokletstvo, nesvjesni da nam i sam papa bude postavljen za premijera, mi ne možemo primiti blagoslov dok su nam srca puna gnjusobe, dok nam mržnja i kletva prema svetom ide iz srca umjesto blagoslova i mira.

Volimo reći da smo Božji narod, a onda se u svojim obiteljima pretvoriti u sotonske sluge i čuditi se što li je toliko mnogo alkoholizma, ovisnosti, rastava, neplodnosti i patnje u našim obiteljima? Što nam je, ljudi?

Diljem Hrvatske majke i očevi svojoj djeci svakodnevno govore – idi k vragu. Diljem Hrvatske roditelji djeci govore: Đavle jedan. Diljem naše zemlje sve Hrvati katolici smišljaju gnjusne psovke koje su postale dio našeg naroda, pečat po kojem su Hrvati poznati. Je li to normalno? Ne samo da nije normalno, već je i strašno opasno, pogotovo kad je riječ o kletvama koje majke i očevi bacaju na svoju djecu kao poštapalice, jer su tako njih kleli njihovi roditelji, a roditelje njihovi roditelji i tako se kletva i bogopsovka uvukla u rod, u srž ovog naroda. Negdje prije sam čula majku, majku jedne katoličke obitelji kako svom sinu govori: đavle jedan, idi k vragu, potpuno nesvjesna posljedice onoga što izgovara. Otac te obitelji opsovat će Krv Kristovu bez da će se posramiti i pokajati, a u nedjelju će otići na svetu misu da ga selo vidi. Nakon mise za ručkom opsovat će Boga, a ako takvoga upozorite na to što čini, reći će da to čini nesvjesno. Najučestaliji izgovor hrvatskih bogopsovača – Hrvata katolika. Zastrašujuće!

Mnogi će naime reći da to čine iz navike,tako se pokušati opravati. Međutim, mi moramo biti svjesni da smo baš iz tog razloga pozvani biti budni, bdijeti nad našim mislima riječima i djelima. Ne možemo Boga psovati iz navike bez da se borimo protiv toga. Ne možemo proklinjati vlastitu djecu i slati ih đavlu nesvjesno, jer to samo dokazuje da smo robovi svezani u sotonskoj mreži. Nema kršćanina koji stvari može opravdavati nesvjesnošću, jer sotonu nije briga na koji način mu otvaraš srce – njemu je važno samo da to učinimo.

Naravno, mnogi će takvi ljudi Hrvati katolici štovati svetog Antu, ići nedjeljom na svetu misu, utjecati se  Gospi Sinjskoj a onda će dati babi Anđi da im gleda iz dlana, ili Nedi iz susjesstva da im iz karata vidi budućnost. Kad se razbole, otići će do čovjeka koji ima posebne moći, jer čuli su da liječi pogledom i dodirom itd. Nismo ni svjesni koliko je Hrvata katolika u sotonskim rukama. Uz pobačaje, psovka, posebice bogospovka, đavlekanje i proklinjanje i idelopoklonstvo najveća su prokletstva našeg naroda i dok se god kao narod, počevši od pojedinaca ne pokajemo za ove grijehe, ne moramo se čuditi općoj propasti  Hrvata, bez obzira na ljude na vlasti jer oni su samo odraz stanja naših života. Kakav narod takva je i vlast.

Mons. Milivoj Bolobanić iz knjige Kako prepoznati zamke Zloga:

Proklinjanje i đavlekanje

Ovo je jedan od vrlo opasnih načina kako se nekome može nanijeti zlo. U kletvi i proklinjanju izražava se želja da se drugome dogodi zlo. A jasno je da je izvor zla u Sotoni.

Ako je kletva izrečena s pravom zloćom, a osobito ako postoji krvna veza izmeñu onoga koji proklinje i proklinjanoga, mogu se dogañati strašne posljedice. U svojoj sam praksi vidio da su najteže posljedice bile kada su roditelji proklinjali vlastitu djecu ili, pak, djedovi i bake unučad. Prokletstva su imala vrlo teške posljedice kad su se odnosila na životnu sreću ili uspjeh u životu.

Osobito veliku težinu imaju proklinjanja koja se izriču u posebnim prilikama; primjerice, na dan vjančanja. Posljedice takvih proklinjanja mogu biti najrazličitije: stalne bolesti čije čovjeka prate u životu, čovjek može cijeli život doživljavati nevjertojatne teškoće na poslu, nesreću u ženidbi, bolesti na djeci…To je zato jer su roditelji povezani sa svojom djecom krvnom vezom i autoritetom.

Neke majke proklinju svoju djecu iz loše navike. Šalju svoju djecu k vragu, a da to ozbiljno ne misle. No, zao duh sluša; i čim mu netko odškrine vrata, on spremno ulazi i poslije toga teško izlazi. A i sam naš Gospodin je rekao: Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Dan sudnji. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi (Mt 12,36-37).

Autor:Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.