Foto: Davor Pongracic / CROPIX

Što banke rade s novcem mrtvih klijenata? Stručnjak čitateljima Dnevnog otkriva interesantnu priču!

Autor: Dnevno V.K

Jeste li se ikada zapitali što se događa s novcem na bankovnom računu ukoliko preminula osoba nema nasljednika?

Dnevno vam donosi priču o mrtvim ili neaktivnim računima kojih u Hrvatskoj ima na desetke tisuća. Imaju li banke koristi od novca svojih mrtvih klijenata? Koliko dugo banke mogu čuvati novac preminulih klijenata? Ima li država ikakvo pravo na taj novac? Na ta i druga pitanja, odgovore nam daje ugledni ekonomski analitičar Guste Santini.

U Hrvatskoj postoje desetine tisuća neaktivnih ili mrtvih računa. To su računi na kojima više nema protoka sredstava jer su klijenti umrli ili iz nekog drugog razloga duže vremena ne koriste sredstva na svojem računu. U slučaju smrti, banka automatski blokira sredstva na računu. Račun postaje neaktivan ili mrtav, a sredstva se čuvaju u banci sve dok se ne pojavi nasljednik koji na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju može nastaviti raspolagati s tim sredstvima.  Erste banka je za Dnevno potvrdila da se u njihovom portfelju nalazi oko 9.000 računa preminulih klijenata na kojima je iznos veći od 100 kuna, a Gordan Maras je svojedobno govorio da se na takvim računima u Hrvatskoj nalazi oko 800 milijuna kuna.Predlagao je da država povuče taj novac. Upite smo poslali prema svim većim bankama u Hrvatskoj međutim samo Erste banka je bila voljna govoriti o broju računa u portfelju. Na pitanje smiju li banke raspolagati novcem koji se nalazi na mrtvim računima, očekivano smo dobili negativan odgovor od svih banaka prema koji smo poslali upit  jer naravno radi se o privatnom vlasništvu, međutim odgovor ipak nije toliko jednostavan, kao što ćemo u nastavku teksta i pokazati.  Osim toga, pravo osobe koja dokaže pravni interes odnosno koja polaže pravo na sredstva na računima preminulih osoba ne zastarijeva, što u teoriji znači da novac s mrtvih računa, u banci može stajati beskonačno. Ovaj problem je etički i pravno vrlo kompleksan, a to potvrđuje i ekonomski analitičar Guste Santini.

Iako banka ne smije faktički raspolagati s tim novcem, Santini kaže da banke ipak imaju koristi od takvih računa:

“Jasno je da imaju koristi. Zavisno o tome koliko sredstava imaju, toliki je interes. To proizlazi iz definicije banke, ako je banka institucija koja se profesionalno bavi trgovanjem kreditima, a to je jedina točna dijagnoza i definicija banke, onda je ona zainteresirana da dobije što više kredita, a to je depozit, kako bi što više plasirala jer radi na razlici kamata. Inače ne bi bilo banke. Prema tome, tu ima depozita, ti depoziti su u pasivi, s tim depozitima može raspologati samo ovlaštena osoba koja je naznačena u banci prilikom sklapanja ugovora, a ako takve osobe nema i dok se takva osoba ne pojavi, ta sredstva predstavljaju kreditni potencijal te banke. To je dio kreditnog potencijala, i kao takav je dio poslovne aktivnosti banke.”


Komentirajući nekadašnji Marasov prijedlog da država povuče novac s takvih računa, Santini se pita u ime koga bi država to trebala napraviti, pa ukazuje već na prve probleme: “Već je osnovni problem što za njih nitko ne zna, to znaju samo banke. Ne možemo znati da na primjer netko od naših predaka nema mrtvi račun u banci. Bez sudskog naloga to je poslovna tajna. A tko će dati sudski nalog kad ne zna da taj račun postoji, jer da postoji on bi bio sastavni dio oporuke. Pitanje je koliko ima takvih računa, koji ostanu vječno mrtvi, a taj popis imaju samo banke. Jedino kad bi svaki građanin imao svoju bilancu, neku vrstu imovinske kartice, pa bi taj novac nakon određenog proteka vremena automatski automatski ušao u državni proračun. To je što se tiče uopće preduvjeta za takvo nešto. Ali to je privatna imovina i tu sva priča staje.

“Osim toga, nisu to bog zna kako veliki novci, a tko zna kakve su sve implikacije moguće, i što bi se tu sve u jednoj zemlji na balkanu činilo. Naša kreativnost je bogu nedostižna. Teško je to reći. Jer možete napraviti to da se riješi mali problem, a otvoriti veliki problem.”

Ono što je važno jest činjenica da postoje mrtvi bankovni računi, činjenica je da vlasnik mora raspologati s njima,  da ti računi mogu biti vječni i da su sastavni dio kreditnog potencijala. Država dovoljno svoje građane oporezuje i dobro ih stišće, da je to zadivljujuće. Povlačenje tog novca iz banke u proračun moglo bi se opravdati eventualno nekom karitativnom namjenom, a koja je to namjena teško je znati, a i karitativne namjene proizvod su određene politike, odlučivanja na temelju vrijednosnih shvaćanja, tako da je to sve jako složeno. Problem djeluje mali, ali kada ovako pročeprkate shvaćate da je problem vrlo kompleksan.”

“Veliko je pitanje kako privatno može postati državno. Ako je račun mrtav znači da je netko umro bez oporuke, tko ne zna za taj račun, on je ostao trajno u banci, a s druge strane, s kojim pravom da banka raspolaže sa sredstvima koja nisu njezina? Ali zato banke imaju klauzulu na računima koja omogućuje da se ugovor raskine, ali to se mora učiniti pismenim zahtjevom, ali ako je netko umro, a pismenog zahtjeva nema, ugovor se automatski produžuje. Zato imate tu klauzulu. Banke su pametne i ta praznina je najmanje što im ide na ruku jer to nije neki veliki novac, a ima i praznih računa. Takvih računa može biti na desetke tisuća. S time se nitko ne želi zafrkavati, nego jednostavno srestva s takvih računa ostaju sastavni dio kreditnog potencijala banke i banka na tome lijepo zarađuje.”

Autor:Dnevno V.K
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.