Ilustracija: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

Put natopljen krvlju: Osam dana živio sam na žlici šećera i vode! Iznemoglog brata ostavio sam na livadi

Autor: Dnevno

Mirsad Malić imao je samo 18 godina kada se krio po šumama oko Srebrenice, boreći se za goli život, a nedugo nakon što je rat priveden kraju, shvatio je da su genocid u Srebrenici počinili njegovi školski kolege koji su danas na slobodi i koji su pokazali da su ponosni zbog učinjenog, nimalo se ne kaju, ispričao je svojedobno za Radio Slobodna Evropa ovaj mladić koji je danima gol i bos, gladan i žedan, bježao kroz šume kako bi se domogao slobodnog teritorija i tako se spasio. “Oni su vidjeli kako smo mi obučeni pa su ubacivali svoje ljude s ruksacima na leđima u kolonu. Onda bi na jednom dijelu presjekli kolonu i onaj dio kolone koji bi ostao iza vodili su kamo su htjeli. Jer mnogi ljudi nisu znali put. Ja sam imao sreću što sam živio u blizini pa sam poznavao put do Udrča. Dok sam bježao, sreo sam brata koji je ležao na livadi. Bio je iznemogao i nije mogao dalje. Rekao mi je da u ruksaku ima nekoliko žlica šećera te mi ih je dao i rekao da idem dalje, da bilo tko od nas prijeđe, tako da sam rođenog brata ostavio iznemoglog. Ali, nasreću, i on se na kraju uspio spasiti. Svaki taj dio puta natopljen je krvlju”, rekao je Mirsad Malić, jedan od preživjelih Srebreničana. Putem je Mirsad pronalazio ranjene ljude, ali za njih nije bilo vremena, moralo se ići dalje.

“Nismo imali priliku pomoći. Nismo više znali ni kako sami sebi pomoći. Osjećaji su takvi kao da se sve to sada događa. Kako silazim u Potočare, sve mi je teže, a nadao sam se da će s vremenom biti lakše”, ispričao je Malić i dodao da mu je otac izdvojen iz kolone u jednoj od zasjeda koje su ih čekale na putu dok su bježali.

“Sveli su ih (grupu) u Sandiće, gdje su ih maltretirali i tukli. Neke su odmah tu poubijali. Neke su odveli na kamione u Bratunac i tu su spavali pod ceradama. Kasnije su ih odveli u Grbavce u školu. Tu su ih isto tukli i ubijali. Odatle su ove koji su preostali odveli na branu i pobili. Tu je bio i jedan moj rođak koji je uspio preživjeti, Nedžad Avdić, koji je tada imao 16 godina. On mi je rekao da su ležali na travi i da je tu vidio mog oca. Kada su im rekli da okrenu glave prema zemlji, više ga nije vidio. Tu smo oca i pronašli 2007. godine, u masovnoj grobnici”, prisjetio se Malić, koji se nakon rata suočio sa zločincima koji su ih protjerali i ostavili za sobom užas u Srebrenici. “Srećem se s njima i osobno ih znam. To su moje školske kolege. Znam što su radili, ali – što to nama znači? Razgovarao sam s nekolicinom njih. Pitao sam ih što im je to trebalo, što su dobili od svega toga. Odgovorili su ih da su ih tjerali da to rade. Jedan školski kolega mi kaže: ‘Vjeruj, Mirso, da je meni bilo teže krenuti nazad nego na vas naprijed’. Navodno su doveli neke nepoznate ljude koji su ih tjerali da to rade. Koliko je to točno, ne znam”, nastavlja te dodaje kako mnogi od njih znaju gdje se nalaze masovne grobnice, ali odbijaju to otkriti.

“Kada me vidio, školski kolega pričao mi je da je, kada je bio na Ravnom Buljimu i vratio se kući, zatekao mamu kako plače. Kada ju je pitao zašto plače, ona mu je rekla da su protjerali 12 mladića, gole i bose u Miliće. Rekla mu je: ‘Bio je jedan tvoj školski kolega i pitao je za tebe’. On je mislio da sam to ja. Međutim, ja sam mu rekao tko je to  bio, iz mog je sela i bio je s nama u razredu. Majka tog Kemala je za nekoliko dana došla i raspitivala se gdje bi mu mogla naći makar kosti, a on je začepio usta kao da mi nikada ništa nije rekao”, ispričao je za navedeni medij Mirsad, kojega posebno rastužuje to što se neki njegove kolege iz škole ponose učinjenim.

“Oni su ponosni na to što su radili. Oni su to svjesno činili i ne može mi nitko reći da nisu. I što da čovjek onda misli? Ne mogu vjerovati da su oni svoje ljude uvjerili da smo mi bili agresori, a da su oni branili svoju zemlju. Mi smo u svemu tome nemoćni”, dodaje. Nikada se nije vratio u Srebrenicu, ali svake godine posjećuje Marš mira i odlazi u Potočare. Obilazi svoje rodno mjesto, Novu Kasabu, za koju smatra da se jako promijenila.

Mirsad Malić jedan je od Srebreničana koji su preživjeli genocid i uspjeli pobjeći. Mnogi od njih ne žele govoriti o strašnim zločinima koje su proživjeli.

Autor:Dnevno
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.