KAKO JE TITO SPASIO TUĐMANA? Evo gdje je arhiva o Jasenovcu: Tuđmanovo otkriće šokiralo Jugoslaviju!

Autor: Dnevno

Povodom godišnjice rođenja dr. Franje Tuđmana bivši diplomat iz vremena Tuđmana, Darko Bekić objavio je status u kojem opisuje kako je Tuđman svojedobno šokirao Jugoslaviju pobivši tezu da je u Jasenovcu ubijeno 700-800 ili čak 900 tisuća ljudi. Njegove procjene govorile su o deset puta manjem broju. Sve to utjecalo je na smjenu Aleksandra Rankovića koji je ciljao zauzeti čelno mjesto Jugoslavije. Osim toga, podsjetio je na dobro poznatu priču kako je Krleža intervenirao kod Tita koji je prema Krležinim riječima odmah naredio da se Tuđmana samo formalno optuži na dvije godine zatvora, a potom odmah pusti na slobodu.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti: 

Povodom godišnjice rođenja dr.Franje Tuđmana
O ULOZI DR.FRANJE TUĐMANA U SMJENJIVANJU RANKOVIĆA
U lipnju 1965., usred teške političke bitke u vrhu SKJ između centralistič- ke, tj. velikosrpske linije na čelu s Aleksandrom Rankovićem i proreformske, „republikanske“ linije koju su predvodili E.Kardelj, V.Bakarić i K.Gligorov, Ranković je najavio pripreme za velebno obilježavanje 25-e obljetnice početka ustanka i komunističke revolucije u Jugosla- viji, koje je predvidio u Jasenovcu, zato što je „tamo bilo ubijeno 700- 800, pa čak i 900 tisuća ljudi“. To je trebalo biti uklesano i na veliki spomenik, kojega bi Ranković svečano otvorio i održao glavni govor, te se tako de facto nametnuo kao Titov nasljednik na čelu SKJ i SFRJ.

Nakon što je ovaj plan bio objavljen, dr.F.Tuđman je – kao direktor zagre- bačkog Instituta za historiju radničkog pokreta, ali i član Ideološke ko- misije CK SKH i mnogih drugih funkcija – na jednom znanstvenom skupu izašao je u javnost s do tada nepoznatim podacima, baziranim na demografskim procjenama, prema kojima je broj žrtava ustaškog logora u Jasenovcu bio barem deset puta manji od brojaka s kojima je baratao Ranković, a za njim i čitava partijska historiografija i politička javnost.

Tuđmanov istup zaprepastio je Zagreb, Hrvatsku i čitavu Jugoslaviju, te postao glavni politički incident, općenito, napetoj političkoj situaciji. Na izravnu intervenciju iz Rankovićeva kabineta, bilo je spriječeno Tuđmanovo imenovanje za člana JAZU, ali je njegovo smjenji- vanje s mjesta direktora Instituta bilo zaustavljeno, nakon što je E.Kardelj, u nazočnosti Tita, hrvatskom vodstvu rekao da to ne čini jer je dr.Tuđman „na području povijesti nosilac otpora hegemonističko- centralističkim tendencijama.“

Za razliku od Kardelja, jedan od najutjecajnijih hrvatskih partijskih autoriteta (Stevo Krajačić ?), rekao je dr.Tuđmanu, i to službeno:“Što se tiće Jasenovca i ratnih žrtava u pravu si, ali imaj na umu, da su odnosi takvi, da ti CK SKH ne može dati javnu potporu. To je tako delikatno političko pitanje, da bi mi njegovim potezanjem izazvali poteškoće drugu Titu, a to ne smijemo, jer ih on ionako ima dosta!“

U Beogradu, stvari su se rješavale brže nego u Zagrebu. Tito ne bi bio Tito da istup i argumente dr.Tuđmana ne iskoristi za konačni obračun s A.Rankovićem. Prvo što je učinio bilo je da cjelokupnu dokumentaciju o ustaškom logoru Jasenovac prebaci u Vatikanski arhiv. Zatim je, prema svjedočenju samoga Rankovića, u zimu i proljeće 1965./6., u svom najužem krugu, napravio plan njegova smjenjivanja, čiji su operativni nosioci bili braća Ivan i Milan Mišković. Na osnovu toga plana, partijska komisija sastavila je izvještaj, koji je u lipnju 1966. bio prihvaćen na tzv. „Brijunskom plenumu“ na kojem je Aleksandar Ranković – umjesto velebnog “ustoličenja“ u Jasenovcu, kao budućeg vođe velikosrpske Jugoslavije – gotovo u isti dan, bio smijenjen i uklonjen iz političkog života.

Ali, avaj ! I danas, 2020., u pogledu broja nevinih žrtava u Jasenovcu tapkamo na istom mjestu na kojem smo bili i prije više od pola stoljeća: ista meta – iste , suprotstavljene strane. Jedina razlika je da više nema dr.Tuđmana, pa ni – Tita !

POST FESTUM
Dr.Tuđman se 1967., svojim potpisom pridružio sastavljačima „Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku“, što je označilo kraj njegove političke karijere u komunističkoj Jugoslaviji: bio je isključen iz SKJ, smijenjen je s mjesta direktora IHRS i umirovljen.

Nastavljajuči svoj put kao politički disident, Dr.F.Tuđman je, u sklopu obračuna s pristalicama „Hrvatskog proljeća“, 11.siječnja 1972. , zbog aktivnosti u sklopu Matice Hrvatske, uhapšen 11.siječnja 1972., zajedno s još nekoliko osoba, bio uhapšen i osumnjičen za „kontrarevolucionarni napad na državno i društveno uređe- nje i kazneno djelo udruživanja pro- tiv naroda i države.“

Nakon što je 2.lipnja 1972., bila podignuta optužnica, Tuđmanov sin Miroslav odnio je optužnicu M.Krleži u Leksikografski zavod, koji ju je okvalificira riječima:“To je dim !“, te s njom otišao kod Tita da intervenira u korist dr.Tuđmana. Prema Krleži, Tito je odmah naredio:“Ne pakovati Tuđmanu !“ Nakon ovoga, dr. Tuđman bio je samo formalno osuđen na dvije godine zatvora, ali odmah i pušten na slobodu. Nakon još nekoliko intervencija i snižavanja kazne, dr.Tuđman više se zapravo više nije ni vratio na odsluženje kazne, već je „odležao“ samo devet mjeseci pritvora. The rest is history !

Povodom godišnjice rođenja dr.Franje Tuđmana

O ULOZI DR.FRANJE TUĐMANA U SMJENJIVANJU RANKOVIĆA

U lipnju 1965., usred…

Objavljuje Darko BekićČetvrtak, 14. svibnja 2020.

 

DA JE ŽIV, DANAS BI IMAO 98 GODINA: Sretan rođendan, prvi hrvatski predsjedniče

 

Autor:Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.