Jelena Veljača ima patološku potrebu za stalnom pažnjom javnosti

Autor: Marin Vlahović

Prije nekoliko mjeseci, slijedom ranijeg telefonskog dogovora, poslali smo opširan upit Zakladi „Solidarna“. Usprkos požurnicama koje smo slali i usmenim jamstvima da ćemo dobiti odgovore na sva naša pitanja, odgovor nikada nije stigao. Zanimale su nas razne tehničke i financijske pojedinosti, ali i jasne ideološke smjernice zaklade koja se sastoji od brojnih udruga civilnog društva i funkcionira kao jedan konglomerat, „trust“ deklarativno lijevih, liberalnih i takozvanih antifašističkih skupina i udruženja.

Godinu i pol dana ranije, dok još nije usvojena Istanbulska konvencija, a nije postojala niti Zaklada „Solidarna“ i Jelena Veljača se nije javno zalagala za borbu protiv nasilja nad ženama, prvi i jedini objavili smo priču o sinu kontroverznog poduzetnika koji je bez ikakvog povoda pretukao dvije djevojke ispred noćnog kluba u Zagrebu. Iako su postojali pisani dokazi, medicinski dokumenti, pa i izjave samih žrtava, niti jedan drugi medij se nije usudio objaviti ovu priču. Kako takve priče, nikad nisu samo priče, autor ovih redaka je posrednim putem kontaktirao i gospođu Sarnavku i zamolio da se angažira oko slučaja. Po svemu sudeći, gospođa Sarnavka se oglušila i nije ništa učinila da pomogne žrtvama. Isto se dogodilo i ranije, kada su dva brata, inače serijski silovatelji i seksualni predatori, pred cijelom Hrvatskom toliko isprepadali svoju žrtvu, da je na sudu konačno povukla iskaz. Prije toga, pravomoćno je zbog utjecaja na svjedoke osuđen njihov otac koji se u dugoj kriminalnoj karijeri družio i s kumom Srpske i(li) jugoslavenske mafije – Ljubomirom Magašem zvanim Ljubo Zemunac.

U jednom tekstu, teško je pobrojati sve slučajeve u kojima su istaknute i žučljive feministkinje okrenule leđa žrtvama i ostavile ih same u patnji i strahu. Radmila Vojnović, koja je na sudu u Strasbourgu dobila presudu protiv Republike Hrvatske, zato što su je iz stana izbacili prijetnjama, nasiljem i podmetanjem požara, tvrdi da se Veljača nebrojeno puta pojavljivala u društvu notornih mafijaša i obiteljskih nasilnika koji su poznati po svojem surovom odnosu prema ženama. Slične situacije opisale su nam i druge žene koje smatraju da Veljača nije nikakav simbol već osoba koja ima patološku potrebu za stalnom pažnjom. Poput notornog Pernara, koji nije htio „spašavati“ od deložacije članove HDZ-a, tako i Veljača, Sarnavka te ostatak kompanije imaju vrlo selektivni pristup u svojoj borbi za ženska prava. Ovoga puta, nećemo ulaziti u širinu problematike, ali možemo konstatirati kako je njen verbalni napad na Stankovića, kojeg je optužila da je „bijeli muškarac na poziciji moći“, zapravo pun pogodak.

Pitamo se, naime, što bi bilo da su kojim slučajem Jelena Veljača i njene simpatizerke, bijeli i krupni, snažni muškarci na pozicijama moći? Da li bi i onda samo na društvenim mrežama vrijeđale i slale prijetnje Aleksandru Stankoviću, ili bi ih se muški odvažile i ostvariti? Inače, prema svim pokazateljima i statistikama, Hrvatska je među pet europskih zemalja u kojima je najniži postotak slučajeva nasilja nad ženama. Slažemo se, da u tom segmentu, možemo i trebamo ići još niže, kao i da je svaki slučaj previše, ali smo isto tako, u nekim drugim kategorijama, mnogo bliži statusu definicije države koja je nejednaka i nepravedna prema svojim građanima. Naravno, Veljača to tako ne vidi. Ona vidi samo Hrvate, Crkvu i bijele muškarce. Ona stvari vidi crno-bijelo, a tko vidi drugačije od nje, automatski je neprijatelj. Da je kojim slučajem muškarac, veliko je pitanje kako bi cijela ova stvar završila. Selo pokraj Zadra, prošlo bi možda kao da je 1945. Svi koji nosi „kriva prezimena“, bili bi riješeni po kratkom postupku, jer mora da su u rodu sa osumnjičenim silovateljima. U stvari, cijeli bi Zadar bio sumnjiv, pogotovo bijeli muškarci. Šalu na stranu, ponekad nam se čini da je ipak sve posloženo kako treba. Nisu svi muškarci i sve žene tamo gdje bi trebali biti. Ne zauzimaju svi iste zaslužene pozicije. Ali za neke poput Jelene Veljače, uistinu je dobro, da su bijele žene, a ne bijeli muškarci.


Autor:Marin Vlahović
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.