Kristina Stedul Fabac/PIXSELL

‘I meni je pacijentica umrla, samoj u smjeni od 24 sata! Kujundžić nema srama. Da ga ima, dao bi ostavku!’

Autor:

Loše organiziran zdravstveni sustav u Hrvatskoj jučer je odnio još dva života koja su mogla biti spašena. U Zaprešiću je na ulici izdahnuo 21-godišnji astmatičar jer je Hitna pomoć na mjesto nesreće došla nepripremljena i bez liječnika koji je u to vrijeme bio na intervenciji u Samoboru. U vrijeme dok je Hitna pružala pomoć mladiću u Zaprešiću, u Jastrebarskom je umro pacijent do kojeg Hitna nije mogla stići na vrijeme.

Problem s lošom organizacijom i nedostatkom adekvatno educiranog kadra na Hitnoj nije od jučer, niti je ovaj događaj u Zaprešiću izolirani slučaj. Hitnu pomoć već desetljećima muče ovi problemi, a da je to uistinu tako, potvrdila nam je jedna mlada liječnica s kojom smo razgovarali, nazvat ćemo ju Magdalena (podaci poznati redakciji). Magdalena je odmah nakon završena studija medicine i položenog državnog ispita počela raditi na Hitnoj pomoći u jednom gradiću 30 kilometara udaljenom od Zagreba. Kasnije je radila i u jednoj uglednoj zagrebačkoj bolnici. Nakon tog iskustva odlučila je emigrirati u Švedsku gdje sada radi kao liječnica.

 

‘Na Hitnoj sam počela raditi bez dana iskustva i bez ikakve supervizije!’

Ono što nam je ispričala o svojim iskustvima rada na Hitnoj pomoći, šokiralo nas je. Na Hitnoj u jednom gradiću u Zagrebačkoj županiji počela je raditi kao 29-godišnjakinja, bez dana iskustva i bez ikakve supervizije!

“Sve što sam radila, bilo je prema vlastitoj procjeni, bez dana iskustva u kliničkoj prasi i u gradu gdje je najbliža bolnica udaljena 30-ak kilometara! Nikada mi nitko nije objasnio koju opremu imam u svojoj Hitnoj, niti kako se radi. Nitko me nije naučio trijaži, niti određivanju prioriteta tako da se cijeli rad svodio na moju osobnu procjenu. Sjećam se da sam tada prvi puta držala u rukama opremu za intubaciju i da u toj fazi nikada prije nisam intubirala živog čovjeka”, prisjeća se Magdalena.

Najstresnija situacija koju je doživjela bila je kada ju je nazvala uspaničena majka i rekla da je otac prema hitnoj krenuo s djetetom od 1,5 godina koje se guši.

“Nisam znala što bih napravila. Uhvatila me panika jer mi je održavanje dišnih puteva tada bilo velika nepoznanica kod odraslih, a kamoli za djecu te dobi. Kada je otac s djetetom u naručju utrčao u stanicu hitne pomoći, dijete je do tada na svu sreću već iskašljalo strano tijelo kojim se počelo gušiti. Nakon cijele situacije od straha nisam mogla ni stajati, a kamoli nastaviti s radom. Ipak, morala sam nastaviti jer nije postojao plan B, s obzirom na to da sam bila jedina liječnica u smjeni koja traje 24 sata! Da se tada nešto desilo tom djetetu, ja bih bila ta liječnica koja je razapeta na svim naslovnicama i nitko me ne bi pitao o pozadini priče i o razlozima zašto me sustav stavio u tu situaciju”, ispričala nam je potresnu priču Magdalena.

U službi Hitne pomoći toga gradića u blizini Zagreba, nije bilo nikakve organizacije.

“Počneš raditi kako znaš i umiješ, nema tu prevelike filozofije. Organizacija se zasniva na principu ‘snađi se, druže’. Stariji kolege su nam govorili ‘tako se najbolje uči’. Danas mi je jasno da to nema veze sa stvarnošću. Najveća pomoć bile su mi medicinske sestre i tehničari koji su me naučili mnogo toga”, govori te dodaje kako joj je smjena kao jedinoj liječnici na tom području trajala 24 sata!

Na naše pitanje kako liječnici uopće mogu funkcionirati nakon što u smjeni provedu više od 20 sati, Magdalena nam nije znala dati odgovor.

“Nakon 16 sati provedenih u smjeni, kognitivne sposobnosti opadaju. Ne radi se tu samo o donošenju medicinskih odluka, nego čovjek mora donijeti i procijeniti niz logističkih faktora”, kazala je Magdalena i prisjetila se jednog slučaja kada joj je pacijentica umrla dok je bila na drugoj intervenciji i nije mogla stići sve.

“Jednom sam u Vrapče vozila pacijenta kod kojeg sam procijenila da je indiciran akutni psihijatrijski pregled, nakon neuspjelog pokušaja suicida. Vozila sam ga na drugi kraj grada, umjesto u Dubravu ili Popovaču koje su mi bile puno bliže. Takav transport traje najmanje sat vremena, ako imamo sreće s prometom i još isto toliko za nazad. U tom periodu nema drugog liječnika koji pokriva hitne slučajeve koji uključuju i dionicu autoceste Zagreb -Slavonski Brod. Potpuno nelogično i suludo. Imala sam situaciju gdje sam izašlo u dom kod jednog starog bračnog para. Baka od 80 godina je teško disala. Za vrijeme dok sam bila u kući, zvali su me da imamo prometnu nesreću na autocesti. Baka je tada potpisala da odbija liječenje kako bi mene zakonski osigurala, iako to uopće nije bio slučaj. Napravila je to kako bih ja mogla otići pomoći unesrećenima. Nakon dva i pol sata kada sam se vratila po baku, ona je već umrla. Kasnije čovjek živi s tim i sa svojom savjesti”, ispovjedila nam je svoju potresnu priču mlada liječnica.

 

‘Kujundžić je čovjek bez vizije i bez srama’

O jučerašnjem je propustu čula iz medija, no smatra da usluga nije pružena optimalno:

“Ne radi se samo o tome da liječnik nije mogao izaći na intervenciju. Problem je puno kompleksniji. Taj je mladić bio u kontaktu sa zdravstvenim sustavom jer, koliko shvaćam, Hitna je došla nakon 12 minuta, ali osoblje nije bilo u stanju pružiti pomoć. Samo oni koji su se i sami našli u situaciji kao mlada medicinska sestra jučer, mogu suosjećati i shvatiti teret kojeg ona mora nositi. Jučer je to bila ona, to sam prije puno godina mogla biti i ja jer nisam imala opremu ili ju nisam znala koristiti. To što je umro mladi čovjek od stanja koje je reverzibilno i u kojem nitko u 21. stoljeću, ni u jednom gradu ne bi trebao umrijeti u tim godinama je skandalozno”, smatra Magdalena te naglašava kako je priopćenje Ministarstva zdravstva još skandaloznije:

“Ministar Kujundžić bi trebao odstupiti. U svim civiliziranim zemljama i razvijenim demokracijama, ministar bi sam donio takvu odluku. Njegovo postupanje me s druge strane ne čudi. To je čovjek koji nema viziju, čovjek bez srama, o kojem su kolege i struka sve rekli. Kada se jedan liječnik i profesor u ovakvoj situaciji drži za političku slamku spasa te bez imalo sućuti i moralne odgovornosti ostaje na položaju, to puno govori o njemu. Nadam se da će on i njemu slični uskoro nestati u ropotarnici mračne prošlosti hrvatske medicine i da će građani shvatiti da imaju odgovornost na izborima birati najbolje” realna je naša sugovornica koja je na svojoj koži iskusila koliko je hrvatski zdravstveni sustav truo iznutra. Situacija u zdravstvu natjerala ju je da zauvijek otiđe iz Hrvatske.

“U čitavoj ovoj situaciji na vidjelo je izašlo nekoliko problema o kojima se godinama priča, no bez većih rezultata. Prvi je taj da liječnicima na studiju, kao i u školi za medicinske sestre, akutno nedostaje prakse. Kao što sam vam već rekla, osobno sam počela raditi kao liječnica pod punom odgovornošću bez da sam ikada uzela opremu za intubaciju ili samostalno postavila venski put za davanje lijekova ili intravenskih tekućina. Kontekst treba shvatiti još šire. Nije problem u nedostatku liječnika. To je trend u cijelom svijetu, osobito u Europi. I nama tu u Švedskoj fali liječnika. Zbog toga nam trebaju školovane i praktično osposobljene medicinske sestre koje znaju napraviti trijažu i koje znaju osnovne postupke reanimacije, kadar koji se u Europi i Americi naziva paramedics”, nudi prijedlog rješenja iskusna liječnica, no dodaje da bi za takvo što trebalo reformirati sustav do temelja.

“Liječnici su skupi, a njihovo obrazovanje traje dugo. Dobro obučena medicinska sestra može primiti sve osnovne postupke u Hitnoj kao i liječnik, a obrazovanje je jeftinije i kraće traje. Stvari u Hrvatskoj se rade stihijski, a ne sistematično i pragmatično. Tako imate situaciju gdje se nasilno i naglo uvede specijalizacija iz Hitne medicine i na čelna mjesta se postave ljudi koji su specijalisti anesteziologije ili kirurgije najmanje 10 godina. Nakon toga, pojedinci gladni titula dobivaju titule specijalista hitne medicine zaduženih za daljnju edukaciju mlađih kolega. Problem je samo što ti pojedinci ne mare za hitnu medicinu nego za osobne interese i napredovanje na hijerarhijskoj skali, a nikada u životu, ili najmanje 15 godina, nisu sjeli u vozilo hitne pomoći i ne razumiju rad na terenu. Stvari su, kao i većina toga u zemlji, postavljene krivo i ne postoji strategija”, objektivna je naša sugovornica.

 

‘U Skandinaviji medicinske sestre sve rade’

“Najbitnije od svega je postati šef ili voditelj, napisati doktorat ili hitnu medicinu u povojima iskoristiti za nekakav drugi vid osobne koristi. I onda bi društvo trebalo očekivati od takvih pojedinaca koji su visoko na hijerarhijskoj ljestvici da rade promjene u društvu, reformiraju sestrinsku struku i daju dio kolača “običnim” sestrama. Kako očekivati od Kujundžića, koji je rigidni i autoritativni profesor starog kova, kao i mnogi drugi danas u sustavu, pred kojim se treba strahovati i čija je dužnost kao profesora da utjeraju strah u kosti i autoritetom grade poštovanje, predvode kolone na jutarnjim vizitama i ponižavaju mlađe od sebe, da reformiraju išta? Oni su ti kojima reforma tog tipa ne paše, jer će sutra doći neka sestra koja će “njima pametovati”, iskreno nam govori Magdalena kako stvari stoje u hrvatskom zdravstvu.

U Skandinaviji su to, kaže, shvatili prije 60 godina i danas imaju sustav u kojem sestre rade sve, od hitnih intubacija do ultrazvuka srca i vođenje anestezije, naravno, uz liječnički nadzor.

“To je sustav u kojem su zdravstveni radnici partneri i gdje se ne gledaju partikularni i osobni interesi. Naravno, ta reforma zahtjeva i dobro plaćene sestre i liječnike koji svakih šest mjeseci prolaze tečajeve akutnog zbrinjavanja i u kojem se radi na trajnom usavršavanju. To zahtjeva još jednu bitnu stvar a to je preuzimanje odgovornosti i razvijanje partnerskog odnosa s pacijentom u kojem je sustav podređen pacijentu koji plaća zdravstvenu uslugu. To opet vodi tome da građani moraju shvatiti da putem poreza koje plaćaju oni imaju i određena prava”, objašnjava liječnica koja već nekoliko godina živi i radi u Švedskoj.

“Ovakvi slučajevi su se već događali, ali javnost za njih nikada nije doznala. Događat će se i u budućnosti. Trenutno ne vidim ni jednu struju u Hrvatskoj koja bi mogla predvoditi reformu zdravstva. Onima koji prežive ovakvo zdravstvo, preostaje jedino da na idućim izborima glasaju pametnije”, zaključila je Magdalena.

 

*ako imate sličnih iskustava s funkcioniranjem Hitne i hrvatskim zdravstvom, javite nam se na [email protected]

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.