PUTOKAZ HRVATSKOJ DESNICI: Za koga glasovati: Hrvatske suvereniste ili Neovisne za Hrvatsku?

Autor: ZG/Dnevno.hr

Naš čitatelj Lovel Franić osvrnuo se na političku u situaciji u Hrvatskoj. Njegov komentar prenosimo u cijelosti:

U nedjelju 26. travnja 2015.g. u Gradu Šibeniku održani su izbori za članove vijeća gradskih četvrti (VGČ) i članove mjesnih odbora (MO). Hrvatska konzervativna stranka (HKS) izašla je na izbore samostalno i osvojila ukupno 24 mandata ili 7,12 posto od ukupne brojke od 337 mandata, te i osvojila većinu mandata u po jednom VGČ i MO.

HRAST-Pokret za uspješnu Hrvatsku nastupio je na izborima u koaliciji s HDZ-om u šest izbornih jedinica, od kojih je u pet koalicijski partner bila i Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević (HSP dr. AS). U svim je tim izbornim jedinicama ta koalicija osvojila većinu mandata članova VMO, a nisu objavljeni podatci koliki je u njima bio udio HRAST-a i HSP dr. AS.

Nakon isteka četverogodišnjeg mandatnog razdoblja, u nedjelju 26. travnja 2019.g. održani su izbori za VGČ i MO na području Grada Šibenika. HRAST i Hrvatska konzervativna stranka (HRAST-HKS) izašli su na izbore u koaliciji i osvojili 8 mandata u VGČ i MO. HDZ je osvojio 248 mandata, koalicija HSU-SDP 33, Neovisni za Hrvatsku 8, M. Bandić 365-SRS 3, HSS 1, Nezavisna lista S. Petrine 3, itd.

Kao što je to već prethodno navedeno, Hrvatska konzervativna stranka na izborima 2015.g. osvojila je 24 mandata, a na upravo održanim izborima u koaliciji s HRAST-om osvojila je samo 8 mandata što znači da je u odnosu na izbore iz 2015.g. izgubila čak 16 mandata ili dvije trećine (2/3) odnosno 67 posto! Unatoč tome što je bila u koaliciji s HRAST-om s kojim je također u izbornoj koaliciji nazvanoj Hrvatski suverenisti i za predstojeće izbore za Europski parlament, a Šibenik je izborna baza Hrvoja Zekanovića koji je uz Ružu Tomašić vodeći član izborne koalicije Hrvatski suverenisti. U skladu s tim i u sklopu kampanje za Europske izbore Hrvoje Zekanović i Ruža Tomašić održali su i konferenciju za novinare  na gradskom trgu u Šibeniku upravo na sâm dan izbora u nedjelju 26. travnja 2019.g., no kao što se to vidi iz rezultata izbora nije to imalo pozitivnog učinka na birače. Pa što je možda ili vjerojatno moglo izravno ili neizravno utjecati da se barem ne ponovi rezultat izbora iz 2015.g., nego da se naprotiv u protekle četiri godine tako drastično izgubi povjerenje birača i  osvoji čak 18  ili dvije trećine odnosno 67 posto mandata manje?

NESNALAŽENJE, NESPRETNOSTI I MOGUĆI PROPUSTI

Zašto je u toj i tolikoj mjeri u razdoblju od 2015.g.  izgubljeno povjerenje birača istina na  mikropodručju Grada Šibenika ali i biračkoj bazi jednog od vođa Hrvatskih suverenista Hrvoja Zekanovića što ne mora vrijediti  za cijelu državu kao izbornu jedinicu ali i može biti znakovito, teško je decidirano odgovoriti a poglavito s očekivanjem da to bude i potpuno točno i pouzdano. Može se stoga analizom odgovarajućih odluka, postupaka i događanja pokušati manje ili više egzaktno i valjano ustvrditi ili pretpostaviti te u skladu s tim činjenično ili hipotetički odgovoriti na navedenu dvojbu, pitanje i nepoznanicu.

Građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“ u razdoblju od 13. svibnja 2018. do 27. svibnja 2018.g. provela je akciju prikupljanja potpisa za ostvarenje pretpostavki za pokretanje referenduma za otkazivanje Istanbulske konvencije (IK). Pravna osnovica za to bio je članak 80. IK prema kojem je svaka država u svako doba može otkazati, ali tu nije i  definirano tko donosi odluku o otkazivanju što znači da je to ostavljeno u nadležnosti državâ. A prema člancima 132., 133. i 134. Ustava RH sklapanje i potvrda međunarodnih ugovora izričito su u nadležnosti Hrvatskog sabora (HS), Vlade RH i predsjednika Republike. Ustav RH također propisuje da se međunarodni ugovori mogu mijenjati i otkazati samo uz uvjete koji su u njima određeni, ili suglasno općem međunarodnom pravu. Osim toga praksa Ustavnog suda RH u svezi referenduma o „outsourcingu“ i „monetizaciji“ javnih cesta tumači da postoje neka pitanja koja su u isključivoj nadležnosti HS i Vlade RH, te da neposredna demokracija nije primarni i redoviti način odlučivanja o tome. Zakon pak o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora  RH u članku 41. stavak 2. određuje da se otkazivanje međunarodnog ugovora od strane Republike Hrvatske provodi na odgovarajući način prema odredbama tog Zakona koje vrijede za sklapanje međunarodnih ugovora, a to izričito znači da odluke o tome donose predsjednik Republike i Vlada RH! Što ujedno znači da su referendumska pitanja i prihvaćena da bi to moglo imati samo politički utjecaj na daljnje postupanje Predsjednice Republike i Vlade RH, ali ne bi moglo imati i izravan pravni učinak na otkazivanje Istanbulske konvencije.

Dakle, na temelju prethodno navedenih ustavnopravnih i legislativnih činjenica očito je da je u pripremanju referendumske inicijative za otkazivanje IK bilo nedostatno pravnog znanja i odgovornosti, a viška voluntarizma. Naime, unaprijed se moglo i moralo znati da zbog navedenih ustavnopravnih i legislativnih te i međunarodnopravnih činjenica, referendumska inicijativa ne može biti uspješno provedena! Tako da ministar uprave Lovre Kuščević i nije zbog formalnih razloga kršeći pri tom  Ustav RH, zakon, demokratske postulate i ljudska i građanska prava i slobode spriječio inicijativu; ona ne bi mogla proći na Ustavnom sudu RH.

No, usprkos tim jasnim i neprijepornim činjenicama stotine volontera je pokrenuto da sate i dane uzaludno provode i gube vrijeme za štandovima prikupljajući potpise građana, što je u javnosti utemeljeno stvorilo otužan i ponižavajući dojam nesnalaženja, nestručnosti i neodgovornosti organizatora referendumske inicijative prema volonterima i istoj toj javnosti! K tome, sindikati ovih dana prikupljaju potpise građana za referendumsku inicijativu „67 je previše“ na obrascima koji imaju rubrike za upisivanje odgovarajućih podataka potpisnikâ primjerene veličine i površine koji omogućuju čitko i pregledno upisivanje, dok su ti obrasci za referendumsku inicijativu za otkazivanje IK bili površinom skučenih rubrika, nepregledni i vrlo nepogodni za potpisivanje.

No, mogu se čuti i neka mišljenja da referendumska inicijativa za otkazivanje IK navodno nije rezultat nedostatne upućenosti i poznavanja ustavnih i zakonskih odredbi o referendumu i međunarodnim ugovorima njezinih organizatora iz GI „Istina o Istanbulskoj“ koja je aktualno i član koalicije Hrvatski suverenisti na predstojećim EU-izborima, te da i nije pokrenuta samo da se ostvari javno proklamirani cilj a to je otkazivanje IK, nego da je pokrenuta primarno zbog toga da se opstruira i oteža prikupljanje potpisa za referendumsku inicijativu GI „Narod odlučuje“ o promjeni izbornog zakona!?

ZA UJEDINJENJE ILI UDRUŽIVANJE STRANAKA POTREBAN JE KREDIBILITET

Građanska inicijativa „U ime obitelji“ („UiO“) provela je u razdoblju od 21. rujna 2014. do 5. listopada 2014.g. prikupljanje potpisa za referendumsku inicijativu „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ koja je imala za cilj demokratizaciju izbornog i političkog sustava u RH, a što je u okviru dugoročnog plana i programa nastavila Građanska inicijativa „Narod odlučuje“ u svibnju 2018.g. referendumskom inicijativom „Referendum za pravedniji izborni sustav“.

No, referendumskoj inicijativi „Birajte zastupnike imenom i prezimenom“ kao što to rade i danas protiv svih demokratskih inicijativa, tako su se i te 2014.g. zajedno suprotstavile kompartije HDZ i SDP. Što i nije neko posebno iznenađenje s obzirom na činjenicu da su to dvije partije iz istog ideološkog legla i sociokulturnog ozračja i mentaliteta,  koje su samo radi simuliranja odnosno fingiranja višestranačja i demokracije formalnopravno podijeljene u dvije stranke. No, iznenađenje je pa i neugodno bilo to što su čelnici stranke HRAST Ladislav Ilčić i Hrvoje Zekanović, u tijeku same akcije prikupljanja potpisa sklopili koaliciju HRAST-a s protureferendumskim i protudemokratskim HDZ-om! A da od tog i takvog postupka demokracija i cijela Hrvatska mogu imati i imali su samo i jedino štetu, ne treba posebno objašnjavati i isticati.

Ruža Tomašić bila je članicom Hrvatske stranke prava (HSP) koju je sa skupinom svojih istomišljenika napustila i u rujnu 2009.g. osnovala novu stranku Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević (HSP dr. AS). Poznato je da osnovati novu političku stranku i nije baš tako jednostavan, lak i jeftin pothvat; kako se to ponekad u nedostatno upućenoj javnosti misli. Potrebni su za to statut stranke i drugi pravni akti, kadrovi, prostorije, računala i druga informatička tehnologija, printeri, faksovi, telefoni, tiskani i drugi materijali za promidžbu i medije, druga infrastruktura i logistika, te novac i za najam dvorana za skupove, osiguranje, putovanja i mnoge druge i razne troškove.

Zbog svega toga proceduru osnivanja političke stranke može se po složenosti i troškovima osnovano prispodobiti s gradnjom obiteljske kuće, pa kao što za gradnju kuće treba ušteđevina ili kredit od najmanje milijun kuna, tako i za sve troškove osnivanja i etabliranja stranke samo za početak treba pola do milijun kuna. Zbog toga je naivno i neodgovorno prema vlastitoj inteligenciji (po)vjerovati da uzmemo samo najnovije primjere,  da su Dalija Orešković Letica i Vlaho Orepić stranke START i „Nova Politika“  osnovali samostalno i bez nečije financijske i infrastrukture potpore. Jesu li za to potreban novac uzeli sa svog računa u banci, digli kredit ili im je javnosti nepoznat „sponzor“ dao novac, kadrove, infrastrukturu i logistiku; pitanje je na koje odgovor otkriva tko i što stoji iza pojedinaca i grupica koji osnivaju nove političke stranke. Zove li se taj sponzor „zaklada“, „centar moći“ ili „duboka država“ nije bitno; ali je neupitna činjenica da nitko samostalno nema taj financijski, kadrovski, infrastrukturni i logistički potencijal da bi bez te i takve sustavne potpore bio u stanju i mogao osnovati stranku! S tim, da Dalija Orešković Letica „duboku državu“ ima i u svome domu u liku joj svekra dr. Slavena Letice, u čijem stanu živi i ima odvjetničku kancelariju.

Što znači da iza svih tih novoosnovanih stranaka i inicijativa zvale se one Lista Velog Mista,  Hrvatski laburisti, Hrvatska zora, ORaH, Pametno, Za grad, Pokret za modernu Hrvatsku, Naprijed Hrvatska, M. Bandić 365-SRS,  Možemo!,  Hrvatska stranka reda, razni HSS-ovi i još „razniji“ HSP-ovi, Pokret za hrvatsku budućnost – PHB, tzv. nezavisne liste i kandidacijske liste grupe građana i slično koji poglavito u godini izbora niču kao gljive poslije kiše; stoji nepoznat „sponzor“ odnosno vladajuća stranka i „duboka država“. Logično, osim onih koji mogu dokazati da su sa svog računa u banci uzeli novac ili digli kredit od najmanje pola milijuna kuna, ili im je taj novac netko financijskim institucijama i javnosti na transparentan način darovao. Na temelju svega prethodno navedenog definitivno se i za sva vremena može i mora ustvrditi da osnovati političku stranku nije tako jednostavno kao što je kupiti sladoled u trgovini, nego je to po složenosti te financijskoj i logističkoj zahtjevnosti više slično pothvatu kakav je na primjer – gradnja obiteljske kuće!

Ruža Tomašić je kao što je to poznato skromne opće i politološke naobrazbe, no unatoč tome u studenom 2014.g. namah joj se „prosvijetlilo“ pa je  spoznala da je „pravaška ideologija mrtva“ te je posljedično dala ostavku na mjesto predsjednice i napustila HSP dr. AS. Također u studenom 2014.g. njezini bliski suradnici s kojima je zajedno i napustila HSP dr. AS osnovali su Hrvatsku konzervativnu stranku, kojoj je ona pristupila u siječnju 2014.g. i dva mjesec kasnije u ožujku izabrana je za njezinu predsjednicu. Što znači da u tim vremenima politički trend i ideal Ruže Tomašić nije bio integriranje i ujedinjavanje stranaka, nego naprotiv cijepanje i slabljenje postojećih i osnivanje novih stranka!

Pred izbore za 8. saziv Hrvatskoga sabora u studenom 2015.g. HDZ je formirao izbornu Domoljubnu koaliciju u kojoj su bili i HSP dr. AS, HRAST, HSS, Hrvatska demokršćanska stranka i drugi. U odnosu na današnji Plenkovićev, tadašnji je HDZ  doista bio nacionalan, domoljuban i demokršćanski te stoga  primjerena stranka za  udruživanje u izbornu koaliciju. No, unatoč  svemu tome HKS nije pristupio Domoljubnoj koaliciji nego je Ruža Tomašić zajedno sa HSP-om i Obiteljskom strankom formirala izbornu koaliciju „Spremni“, koja je razjedinjavala desno političko tijelo te raspršivala i time gubila glasove nacionalno, domoljubno i demokršćanski usmjerenih birača!

U svibnju 2017.g. na lokalnim izborima u Zagrebu HKS kojem je tada i sada Ruža Tomašić dopredsjednica nastupio je u koaliciji s Nezavisnom listom dr. sc. Sandre Švaljek koja pripada lijevom političkom spektru, pa je to stoga posve „neprincipijelna“ i racionalno neobjašnjiva izborna koalicija!

Na nedavno pak održanim lokalnim izborima u Gradu Iloku 9. ožujka 2019.g. , HKS je izašao u izbornoj koaliciji s HSS-om Kreše Beljaka!? Opet ideološki i politički potpuno nelogična i još teže razumljiva i objašnjiva izborna politička strategija!

Inače, Ruža Tomašić ima dugu i produktivnu izbornu suradnju s HDZ-om, tako da je na izborima za Europski parlament 2013. i 2014.g. bila na HDZ-ovoj izbornoj  listi, i unatoč tome (ili zahvaljujući i tome?) što je nositelj listâ bio Andrej Plenković sa znatno nepovoljnijih mjesta na izbornoj listi oba je puta dobila nadmoćno najveći broj preferencijskih glasova birača.

Sa svakom istinom pa i onom političkom općenito se teško suočiti, a jedna od tih „gorkih“ istina jest i činjenica da bi eventualni ulazak Srbije u Europsku uniju imao višestruke i trajne nepovoljne  posljedice po Hrvatsku i hrvatski narod! Neformalno bi bila stvorena  neka vrsta „treća Jugoslavija“, državljani Republike Srbije mogli bi se zapošljavati, kupovati nekretnine te živjeti i raditi u Republici Hrvatskoj. Gotovo da bi se obezvrijedio Domovinski obrambeni rat i sve njegove ljudske patnje i žrtve te materijalni gubitci, i geostrateški ostvario imperijalni ekspanzionistički politički program „Načertanije“ o svim Srbima u jednoj državi.

K tome, Srbi bi imali još i „rezervnu“ državu Republiku Srpsku u Republici BiH, u koju se 142.000 etnički „očišćenih“ Hrvata nije moglo te i trajno se ne mogu vratiti. Logično, ne smije se zaboravit ni 25.000 Hrvata poglavito iz AP Vojvodine koji su etnički „očišćeni“ iz Republike Srbije U političkom, geostrateškom, društvenom i humanističkom kontekstu navedenog, doista se može doimati tragičnim kako sve to Ruža Tomašić ne osjeća, ne razumije i ne shvaća. Naime, u intervjuu za hr.N1info televiziju kojeg je dala 11. rujna 2018.g. Ruža Tomašić je u kontekstu pristupnih pregovora Srbije s Europskom unijom izjavila da je „Srbiji mjesto u Europskoj uniji, ali njihovim liderima nije!“. Kao da će se višestoljetni geopolitički i geostrateški interesi i planovi Države Srbije, promijeniti ako i kada na čelo njezinih državnih institucija dođu drugi umjesto sadašnjih političara. Kako se stoga to i takvo stajalište može shvatiti i objasniti? Nesnalaženjem u konkretnoj političkoj i humanitarnoj problematici? Nedostatnom naobrazbom i znanjem? Nedostatkom empatije i solidarnost? Političkom i nacionalnom neodgovornošću? Ili …?

PROSVJED PROTIV VUČIĆEVA POSJETA HRVATSKOJ

U ponedjeljak 12. veljače 2018.g. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu održan je prosvjed protiv državnog posjeta predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića Republici Hrvatskoj. Prosvjed su organizirali Udruga udovica hrvatskih branitelja iz DR Grada Zagreba i Zagrebačke županije, uz potporu generala Željka Sačića i HDZ-ovog saborskog zastupnika Josipa Đakića. Na skupu je istaknuto da Srbija i predsjednik Aleksandar Vučić svojom politikom i odnosom prema Hrvatskoj nisu zavrijedili državni posjet i državničke počasti, da se dijalog i međudržavni odnosi moraju temeljiti na istini i pravdi što se ne primjenjuje te da je taj posjet diplomatski promašen itd., a što su sve nazočni poduprli višekratnim poklicima „Izdaja“, „Izdaja“.

No, unatoč svemu tome i nakon tog posjeta i prosvjednog skupa Andrej Plenković i njegova Vlada RH nastavili su blisku i intenzivnu suradnju sa SDSS-om i Miloradom Pupovcem kao koalicijskim partnerom u Hrvatskom saboru i izvršnoj vlasti, i što je posebno važno i treba istaknuti da su prikriveno od Hrvatskog sabora i demokratske javnosti preko njih kao posrednika nastavili te i intenzivirali političku i svekoliku suradnju s Aleksandrom Vučićem i Srbijom! Utemeljeno se pretpostavlja da su incidenti i provokacije kao što su Šešeljevo paljenje hrvatske zastave u Narodnoj skupštini Srbije, višekratne uvrjedljive izjave ministra obrane Aleksandra Vulina zvanog „tetka iz Kanade“, izjave Šešeljeva sina Aleksandra u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, napadaj na vaterpoliste „Crvene zvezde“ u Splitu te slični incidenti i provokacije; dijelom i plod suradnje predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića i odgovarajućih „službi“ s Miloradom Pupovcem, Aleksandrom Vučićem i Srbijom!  Pa SDSS na predstojeće izbore za Europski parlament i  izlazi u dogovoru s HDZ-om, zbog toga da mu neizravno pomogne! Ali, kako?

Računa se s tim da će SDSS svojim izlaskom na izbore motivirati mnoge potencijalne HDZ-ove birače da izađu na izbore i tako spriječe da „mrski“ Srbi Milorada Pupovca osvoje mandat i uđu u Europski parlament. Poznato je da mali broj hrvatskih državljana srpske nacionalnosti na izborima glasuje u XII. izbornoj jedinici za nacionalne manjine. Pa je tako na izborima za 9. saziv Hrvatskoga sabora 11. rujna 2016.g. od ukupno 138.539 u popis upisanih birača srpske nacionalnosti glasovalo njih samo 19.561, što znači da je velika većina glasovala u ostalim tj. općim izbornim jedinicama. Milorad Pupovac dobio je 16.166 glasova ili samo 11,66 posto biračkoga tijela koje je činilo tih 138.539 birača.

To je i više nego skroman i demokratskim standardima neprimjeren te u tom kontekstu stvarno i karikaturalan izborni legitimitet! Ali, i što je aktualno neusporedivo važnije, to je valjan pokazatelj i kakvu i koliku političku potporu Milorad Pupovac i SDSS imaju u biračkome tijelu kojeg čine pripadnici srpske nacionalne manjine. A kao što se to vidi iz navedenih rezultata izbora, ta je potpora takva i tolika da su vrlo mali ili gotovo nikakvi izgledi da kandidacijska lista SDSS-a prijeđe izborni prag u kontekstu činjenicâ da je na izbore 2016.g. izašlo samo 19.561 birača a za Milorada Pupovca glasovalo 16.166 birača! Znači li to i da su svi ostali birači srpske nacionalnosti apstinirali od izbora? Ne, nego to znači da je većina njih glasovala u općim izbornim jedinicama, i to većinom za SDP  na čijim izbornim listama tradicionalno ima i kandidata srpske nacionalnosti. I to je još jedan motiv i razlog zašto SDSS izlazi na EU-izbore.

Jer se time namjerava privući srpske birače da glasuju za SDDS-ovu kandidacijsku listu, i time oduzeti glasove SDP-ovoj kandidacijskoj listi za koju su mnogi od tih birača do sada glasovali. A svaki birač kojeg će kandidacijska lista SDSS-a i Milorada Pupovca  na EU-izborima oduzeti SDP-u i tako doprinijeti da osvoji koji mandat manje nego što ih je osvajao na prethodnim EU-izborima, neizravna je pomoć i potpora Andreju Plenkoviću i HDZ-u! Što sve treba gledati, shvaćati i interpretirati u kontekstu činjenice da su „lažna zastava“, „pila naopako“ i „rog za svijeću“ odnosno prijetvornost, dvoličnost, podmuklost, licemjerje, laž i cinizam ne samo glavni politički modus operandi Andreja Plenkovića; nego i njegov stil, filozofija i kredo života te sustava vrijednosti, prioritetâ, kulture i individualne egzistencije. Moralno i ljudski deprivirane i pervertirane osobe, lišene svake humane i humanističke značajke, vrijednosti i vizije; kojoj je vrhovni ideal i idol – bog Had! Logično, uz Edvarda Kardelja–Bevca i Staljinova pravnog „eksperta“ Andreja Višinskog.

No, nije samo zanimljivo i intrigantno nego i znakovito da je državni posjet Aleksandra Vučića Hrvatskoj zavrijedio organizirani javni prosvjed, a da prethodno navedena bezuvjetna politička i ina suradnja Andreja Plenkovića i Vlade RH s Aleksandrom Vučićem, Srbijom i Miloradom Pupovcem uopće ne privlači pozornost, ne iritira i ne smeta navedenu Udrugu udovica hrvatskih branitelja, u međuvremenu osnovanu Građansku inicijativu Hrvatski bedem i Željka Sačića!? K tome, GI Hrvatski bedem član je  izborne koalicije Hrvatski suverenisti, a Željko Sačić je na istaknutom četvrtom mjestu njezine kandidacijske liste za EU-izbore!

PROTIV MARAKEŠKOG SPORAZUMA U SPLITU I MARAKEŠU, A NE U ZAGREBU!?

Odluku o prihvaćanju Marakeškog sporazuma donijela je Vlada RH, a usvojen je 10. prosinca 2018.g. na konferenciji koju su Ujedinjeni narodi organizirali u Marakešu gdje je RH umjesto Predsjednice Republike  predstavljao ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Po tome bi stoga bilo logično da se prosvjed protiv prihvaćanja Marakeškog sporazuma organizira u Zagrebu, gdje je sjedište Vlade RH. No, saborski zastupnik i potpredsjednik HRAST-a Hrvoje Zekanović došao je na „originalnu“ ideju da se prosvjed organizira u Splitu, što su oni koji znaju čitati i „između redaka“ shvatili i protumačili da je tako učinjeno s ciljem da se odmakne pozornost i odgovornost od Vlade RH i prosvjed dislocira iz Zagreba. A organiziranjem prosvjeda u Splitu da se zadovolji samo puka demokratska forma da je nekakvog prosvjeda i privida demokracije ipak bilo. Pa je po takvom scenariju i postupljeno te je u nedjelju 9. prosinca 2018.g.  u Splitu održan prosvjedni hod „Stop Marakeškom sporazumu“ kojeg je organizirala Grupa građana iz Splita predvođenih Lovrom Meštrovićem uz potporu GI Hrvatski bedem i HRAST-a. No na njemu nije bilo Željka Sačića, ali ni Hrvoja Zekanovića, koji je otputovao u Marakeš vjerojatno i zato da bude što dalje od Zagreba!

U Marakešu pak na trgu pred kongresnim centrom u kojem se održavala konferencija u ponedjeljak 10. prosinca 2018.g. bio je doslovno jedan jedini prosvjednik – Hrvoje Zekanović s transparentom „Protiv! Marakeškog sporazuma“. No, nije to bila i jedina bizarnost tog grotesknog igrokaza po modelu „rog za svijeću“ pristojnim, naivnim i nedostatno obaviještenim građanima. Naime, Hrvoje Zekanović je kasnije  pronašao dvojicu članova Alternative za Njemačku, fotografirao se s njima pod njihovim transparentom i tu sliku objavio na svom Fb nalogu uz tekst: „Hrvatski Hrast i njemački AFD zajedno u Marakešu  protiv Sporazuma o migracijama! Hrvatski bedem je ovaj put „Europski bedem“! Što je s tim htio postignuti? Da se pohvali društvom i istomišljeništvom tih kako ih ponegdje u svijetu doživljavaju „desnih“ desničara pa čak neutemeljeno i filonacista? Ili možda da time kompromitira prosvjed i sve one koji su protiv Marakeškog sporazuma, na taj način što ih je identificirao s Alternativom za Njemačku!? Ili i jedno i drugo, ovisno o ciljnoj populaciji?

KOJA KANDIDACIJSKA LISTA NA EU-IZBORIMA JE MILJENIK HDZ-ove VLASTI?

Koju izbornu kandidacijsku listu u izbornoj kampanji podupire aktualna vlast, nije uvijek jednostavno ni lako otkriti, jer se to radi prikriveno i na neizravan način. No, jedan istina neizravan ali prilično pouzdan pokazatelj mogu biti prostor i vrijeme koje, kakve i kolike u izbornoj kampanji dobivaju kandidati s pojedinih kandidacijskih lista. Tako se vidi u svim glavnim tiskanim i elektronski medijima da su Hrvatski suverenisti dosta zastupljeni, u svakom slučaju znatno više od kandidata sličnih političkih opcija kao što su to  npr. KLGB Marijane Petir  i  Kandidacijska lista Neovisnih za Hrvatsku; a poglavito se to odnosi na Hrvoja Zekanovića, Željka Sačića i Ružu Tomašić. Ona je 24. ožujka 2019.g. bila i gost u po terminu emitiranja udarnoj emisiji “H“RT-a „Nedjeljom u 2“. A dobro je poznato da se u emisiju Aleksandra Stanković kolokvijalno nazvanu „Nedjeljom udba“ ne dolazi tek pukim slučajem a naročito u vremenu pred izbore, i da su odnos i ponašanje voditelja Aleksandra Stankovića prema gostu u emisiji poprilično pouzdano mjerilo i pokazatelj kako konkretni političar „kotira“ kod vlasti. A Aleksandar Stanković bio je tijekom intervjua s Ružom Tomašić  vrlo benevolentan, konstruktivan i koncilijantan; unatoč tome što ga općenito političari nacionalne, konzervativne ili desne političke opcije frustriraju i ne čine sretnim!

Za one koji su do sada bili u dvojbi glede glasovanja za KLGB Mislava Kolakušića, dvije izravne informacije koje će im sigurno pomoći da razriješe tu dvojbu. Poznati kolumnist  i „opinion maker“ domoljubne poze i žestoke fraze i  petetične retorike koji po rasporedu ulogâ određenih „službi“ ima zadatak fingirati domoljubnog, nacionalističkog, desnog pa i filoustaškog  komentatora, te suptilnim metodama manipuliranja obmanjivati i usmjeravati pristojne, naivne i dobrodušne čitatelje-hlebince koji su većinom i birači domoljubnih, nacionalnih i desnih političkih stranaka; otvoreno je napisao da će na EU-izborima glasovati za – Mislava Kolakušića! Pametnome dosta još su davno rekli stari Latini, a kome i to nije dostatno kao valjan argument, onda dodatno i podatak da je sudac Mislav Kolakušić  nedavno bio gost Aleksandra Stankovića u emisiji „Nedjeljom u 2“ i to 3. ožujka 2019. godine. (Ruža Tomašić je bila gošća te iste emisije tri tjedna kasnije tj. 24. ožujka 2019. godine).

“BUJICA” KAO TV-EMISIJA DESNOG POLITIČKOG SPEKTRA

Kultna tv-emisija „Bujica“ ako je ona stvarno desnog političkog spektra kako je njezin urednik i voditelj Velimir Bujanec gledateljima i javnosti predstavlja,  i pri tom vizualno pretežito svojom crnom i sivom košuljom i crnim sakoom te ideološkom, političkom i sociokulturnom retorikom desnicu idejno uporno identificira s fašizmom – za čiju korist odnosno na čiju štetu!?  Moguće da on toga i nije svjestan jer je skromne naobrazbe, znanja i kulture potpuno u skladu s činjenicom da je završio samo srednju školu, pa je stoga po školskoj kvalifikaciji – srednjoškolac! Svojedobno je bio upisao studij na Fakultetu političkih nauka, no sve je (o)stalo na tome tako je njegova naobrazba nedostatna te fond znanja iz društvenih i politoloških znanosti ispod razine koja je potrebna za takvo uređivanje i vođenje tv-emisije koje bi politološki, društveno, kulturalno i civilizacijski bilo primjereno današnjem vremenu i suvremenim ideološkim, političkim, društvenim i kulturnim trendovima.

Ako je emisija „Bujica“  uređivačkom koncepcijom doista desnog ili i građanskog i konzervativnog političkog spektra kako je njezin urednik i voditelj predstavlja gledateljima, onda bi po tome trebala biti  i podjednako otvorena i dostupna svim kandidacijskim listama desnog, nacionalnog, domoljubnog i konzervativnog političkog spektra. No, od te logične i očekivane ravnopravne zastupljenosti u vremenu kampanje za EU-izbore ni traga, jer kao gosti u emisiji uglavnom dominiraju kandidati s izborne liste Hrvatskih suverenista! Navodno je to zbog toga jer je urednik Velimir Bujanec ljut na Neovisne za hrvatsku, što se za EU-izbore nisu ujedinili s Hrvatskim suverenistima. Tolika fascinacija „ujedinjenjem“  da se gotovo može dobiti dojam kao da su mu  uzori slogan „Ujedinjenje ili smrt“ srpske terorističke organizacije „Crna ruka“,  i srpski/jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević-Ujedinitelj.

No, Velimir Bujanec  i svi drugi na domoljubnoj političkoj sceni bi trebali znati da je za ljubav odnosno za ujedinjenje ili udruživanje potrebno dvoje ravnopravnih i slobodnih partnera, a sloboda nije ništa drugo do mogućnost i pravo izbora svakog pa i političkog partnera prema svojim mjerilima, afinitetima, prioritetima i iskustvima. Ako to ide s pritiskom, prisilom, ultimatumom i ucjenom; onda to nije partnerstvo i savez nego podčinjavanje i vazalstvo. A što znače i kako se mogu protumačiti riječi Ruže Tomašić: „Ako osvojim mandat spremna sam ga dati Neovisnima za Hrvatsku, ali uz dva uvjeta. Prvi je da se zastupnici koji osvoje mandat priključe ECR (Europski konzervativci i reformisti) grupaciji u EU-parlamentu, a drugi je da u istom modelu idemo na parlamentarne izbore u Hrvatskoj“? Je li to prijedlog primjeren za dijalog i raspravu ravnopravnih partnera, ili ultimatum i ucjena prijedlogom za koji se unaprijed zna da je neprihvatljiv za drugu stranu i da je time prisiljena odbit ga, a potom će se unaprijed smišljeno i planirano uz pomoć moćnih režimskih medija ta druga strana u domoljubnoj javnosti kompromitirati i ozloglasiti  kao odgovorna i kriva što desna politička opcija ne ide ujedinjena na EU-izbore!

Tko se može i smije godinu i pol dan prije parlamentarnih izbora obvezati na izbornu koaliciju s Hrvatskim suverenistima, koji u Hrvatskom saboru imaju jednog zastupnika i čiji su vodeći političari Hrvoje Zekanović i Ruža Tomašić na prijevremenim saborskim izborima 8. rujna 2016.g.  dobili vrlo skroman broj preferencijskih glasova birača?  Kao druga na izbornoj listi koalicije HDSSB-HKS u V. izbornoj jedinici Ruža Tomašić dobila je samo 2.368  preferencijskih glasova, a Hrvoje Zekanović  kao sedmi na HDZ-ovoj izbornoj listi u IX. izbornoj jedinici dobio je samo 2.015 preferencijskih glasova birača! Za razliku od njih Bruna Esih je kao jedanaesta (!) na HDZ-ovoj izbornoj listi u II. izbornoj jedinici dobila 10.471 preferencijskih glasova, a dr. sc. Zlatko Hasanbegović kao treći na HDZ-ovoj izbornoj listi u I. izbornoj jedinici dobio je 11.898 preferencijskih glasova birača! Pa tko se to normalan može i smije godinu i pol dana unaprijed obvezati za izbornu koaliciju na budućim  saborskim izborima 2020.g.; s tim, takvim i tolikim gubitnicima kao što su to bili Hrvoje Zekanović i Ruža Tomašić na prošlim saborskim izborima 2016. godine?

Treći član Kluba zastupnika NHR u Hrvatskom saboru general Željko Glasnović   u XI. izbornoj jedinici za dijasporu, svoj je saborski mandat uz potporu malog ali sposobnog i odlučnog tima i svojim velikim ugledom te političkim i društvenim radom osvojio u objektivno neravnopravnom izbornom nadmetanju s moćnom HDZ-ovom stranačkom, državnom i paradržavnom izbornom „mašinerijom“!

Kao što se to moglo pročitati, u članku je navedeno mnoštvo valjanih, značajnih i pouzdanih činjenica; vjerodostojnost se kojih može vrlo lako i brzo provjeriti. Zbog toga su ti podatci odnosno činjenice i dostatni za valjan i vjerodostojan odnosno istinit odgovor na pitanje postavljeno u naslovu članka: Za koga glasovati na predstojećim izborima za Europski parlament 26. svibnja 2019.godine –  Hrvatske suvereniste ili za Neovisne za Hrvatsku!

Autor:ZG/Dnevno.hr
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.