Facebook / Screenshot

Plenković pred dilemom života: Hoće li zaštititi svjedoka koji može srušiti Vladu?

Autor: Marin Vlahović

“Svaka država ima mafiju, jedino u Hrvatskoj mafija ima svoju državu”, glasi popularna izreka koja nije daleko od istine.

Kruno Grlević, dugogodišnji lider navijačke udruge nogometne reprezentacije “Uvijek vjerni, objavio je na društvenoj mreži Facebook podulji tekst dramatičnog sadržaja. Brojni mediji prenijeli su dijelove njegove objave s naglaskom na optužbama protiv “Dečki s Knežije,  konkretno Zorana Pripuza, čiji interes u aferi navodno lažnih fotografija ministra Tolušića ostaje nerazjašnjen.

U tekstu Grlević pokušava skrenuti pozornost na veze ministra Tomislava Tolušića i Josipa Đakića. Također, spominje i Berislava Jelinića, glavnog urednika i vlasnika tjednika Nacional, koji je u posljednje vrijeme postao svojevrsno glasilo preko kojeg se ruši i trajno kompromitira Milijan Brkić. Grlević tvrdi da je godinama bio pouzdanik USKOK-a i skupljao informacije.

Pouzdanik i predmet istrage USKOK-a

S druge strane, isti taj USKOK ga istražuje i ispituje u vezi s plasiranjem fotografija na kojima ministar Tolušić u društvu prostitutke ušmrkava kokain. Široj javnosti koja nema uvid na koji način funkcionira naš represivni i pravosudni sustav, može se činiti čudnim da pouzdanik USKOK-a istovremeno može biti i predmet istrage, ali takvi primjeri u Hrvatskoj nisu nelogični i(li) neuobičajeni. Osobe koje surađuju s USKOK-om i drugim državnim tijelima kao informatori, takozvani “drukeri”, čine to iz različitih motiva. Imaju obično dojam da ih suradnja s institucijama štiti od kaznenog progona i to im stvara pogrešan privid moći i zaštićenosti. Njihov problem je u tome što nemaju nikakav utjecaj na daljnji tijek istraga. Oni nisu ti koji odlučuju koga istraga smije, ako koga ne smije obuhvatiti. Ne određuju ni opseg istrage, a najmanje njezin krajnji ishod.

Istodobno dolaze do važnih informacija i podataka o počinjenju kaznenih djela koja se kasnije ne procesuiraju. Žive sa spoznajom i znanjem koje ih opterećuje, i kao takvi postaju teret istih tih institucija koje su ih prethodno regrutirale i pretvorile u doušnike. Naime, svima u Hrvatskoj je jasno da se u istragama i sudskom progonu koristi selektivni pristup koji ovisi o trenutnim političkim interesima i raspodjeli političke snage u zemlji. Nakon debakla na europskim izborima iluzorno je očekivati da će ljudi koji vode državu dati zeleno svjetlo za dubinsku istragu ministra Tomislava Tolušića i njegova ministarstva. Sve afere, od ministarstva vanjskih poslova do Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Andrej Plenković je ne samo ignorirao nego i komentirao na prilično neprimjeren način, šaljući tako poruku institucijama da ne rade svoj posao. Nesrazmjer između imovine i prijavljenih prihoda ministra Tolušića nazvao je tehničkim pitanjem.

Političarima se u Hrvatskoj pripisuje velika moć, ali upitno je ima li ova zemlja uopće političku, državnu te institucionalnu strukturu koja bi se mogla upustiti u sukob s ozbiljnijim kriminalnim skupinama.

Ignoriranje zviždača protiv mafije i šutnja institucija

U strahu za život, Grlević samom sebi ne postavlja ova pitanja, već djeluje preko društvenih mreža pokušavajući skrenuti pozornost medija na svoju naizgled bezizlaznu situaciju. Odgovor onih kojima se zapravo obraća, zasad je šutnja. Ministar Davor Božinović mogao bi jednim telefonskim pozivom pokrenuti zaštitu Krune Grlevića. U stvari to je njegova zakonska i politička obveza. Nažalost, stvarnost je nešto drugo. U stvarnosti isti taj ministar koji bi trebao osigurati zaštitu Krune Grlevića pije kave s poslovnim partnerom osobe koje se Grlević najviše boji. Njegov strah je toliki da ga i ne imenuje, nego navodi samo inicijale. Nisu nebitni ni motivi i biografija Krune Grlevića. Nije irelevantna ni njegova prošlost, kao ni kaznene prijave koje isto tako mogu biti sredstvo pritiska i poruka državnih institucija da začepi “gubicu” i jednostavno zauvijek nestane iz države.

Tu je i pitanje “tajminga. Grlević je za javni istup izabrao trenutak kada se našao pritisnut s dvije strane. Prvu predstavljaju represivni i pravosudni organi, a drugu kriminalno podzemlje. Ipak, bitno je ovo. Kao što je Damir Sabljak zviždač afere Ministarstva vanjskih poslova, a Mislav Kotarac zviždač koji je razotkrio masovno uhljebljivanje i kriminal u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, tako je i Kruno Grlević zviždač koji možda ima neposrednih spoznaja o vezama kriminalnog podzemlja, sportskih funkcionara i političara. U Americi čak i bivši plaćeni ubojice dobivaju zaštitu države i novi identitet, dok u Hrvatskoj kontroverzni Grlević piskara statuse na društvenim mrežama.

Za uspješno razrješenje ove situacije moraju se stvoriti određeni preduvjeti. Grlević ne mora izigravati nevino janje pred svekolikom javnošću, već jasnije artikulirati svoju želju da se stavi na raspolaganje državnim tijelima. Naravno, i država mora preuzeti svoje obveze i zaštititi Grlevića od svih reperkusija budućeg svjedočenja o vezama organiziranog kriminala i politike. Kvaka je u tome što javno i necenzurirano svjedočenje Krune Grlevića možda može pokopati i Plenkovićevu Vladu. Na premijeru je odluka hoće li se opet oglušiti na vapaj jednog potencijalnog zviždača ili riskirati i dati mu novu priliku i zaštitu države. Pritom mora imati na umu da u ovom slučaju svjedoku ne prijeti samo otkaz, nego i puno gora sudbina.

Autor:Marin Vlahović
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.