Nova bomba za gospodarstvo: Što se događa s Uljanikom | Dnevno.hr
Dusko Marusic/PIXSELL

Nova bomba za gospodarstvo: Što se događa s Uljanikom

Autor:

Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj, godinama je na niskim granama, daleko ispod europskog prosjeka. Da nam se u svakom slučaju kada je o gospodarstvu riječ ne piše dobro mogli smo svjedočiti na slučaju Agrokora, i taman kada se učinilo da je ova priča djelom sanirana, u javnost se ugurao novi, mali Agrokor, odnosno Uljanik, žila kucavica pulskog, ali i istarskog gospodarstva.
Priča o problemima Uljanika izrazito je kompleksna, a broj aktera koji sudjeluju u njoj gotovo da je nemoguće pobrojati. Od vladajućih, do šefova Uprave, pa sve do sindikalista i potencijalnog investitora Danka Končara, oko čijeg je imena istarska javnost podijeljena. Najsvježije stajalište o Uljaniku nedavno je ponudio ministar financija Zdravko Marić sučelivši se verbalno sa šefom Uprave Giannijem Rosandom. Dotični je naime, u razgovoru za Jutarnji list prozvao ministra Marića konstatirajući da ili nije informiran o Uljaniku, ili je pak pogrešno informiran o podacima koji se tiču poslovanja pulskog brodogradilišta.

Nije trebalo čekati dugo na Marićev odgovor pa je tako prvi blagajnik Lijepe naše ustvrdio da je spreman u slučaju pogrešne interpretacije pognuti glavu.

”Nemam problem vama ni bilo kome drugome u nekom datom trenutku priznati da sam krivo informiran ili nešto krivo napravio. U ovom konkretnom slučaju volio bih da je tako”, naglasio je Marić koji je ujedno prije nekoliko dana priznao kako je od resornog ministarstva zatražio da mu se dostave određeni podaci vezani za Uljanik. ”S obzirom na to da govorimo između ostaloga o problematici državnih potpora i jamstava, da imamo puni uvid u situaciju”, kazivao je Marić zabrinut neobjašnjivim načinom postupanja u kojem tvrtka koja ostvaruje korist od odobrenih državnim jamstava o tome pravovremeno ne obavještava ministarstvo. U ovoj ministrovoj opasci mora da se šef Uprave osjetio prozvanim te je stoga promptno i reagirao, a između ostaloga u spomenutom razgovoru Rossandi je tvrdio i kako redovito izvještavaju Ministarstvo gospodarstva o aktivnostima. Slijedom ovih prozivki u priču se involvirao i ministar gospodarstva Darko Horvat, tvrdeći kako i on, i Marić raspolažu podacima koje dobivaju od Hrvatske brodogradnje te da nema razloga da izvješćima ne vjeruje. Naglasio je i da se radi o izvješćima koji su podloga za sve ono što nije sadržano u planu restrukture.

”Vladi je interes radna mjesta u strukturi brodogradnje, dakle ona radna mjesta koja su tehnički i tehnološki i na svaki drugi način potrebna ne samo hrvatskoj brodogradnji, već ukupnoj industriji”, obznanio je Horvat. No, gdje onda doista leži problem Uljanika? Odgovor na to pitanje ponudio je na konferenciji za medije predstavnik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije zatraživši ostavku članova NO Uprave i NO Uljanik grupe te Uljanik brodogradilišta Bruno Bulić, jer su oni ti koji su dopustili da se pulsko brodogradilište dovede u složenu financijsku situaciju. ”Odgovornost za teško stanje uvijek je na Upravi bili bi korektno od njih da odstupe”, istaknuo je Bulić dodajući da je državno jamstvo za zaduženje od 96 milijuna eura tek pokušaj da se kratkoročno spasi Uljanik pa je stoga na odgovornost prozvao i ministarstva financija i gospodarstva apelirajući na premijera Plenkovića da ih preispita.

”Kada je država jamac za kredite, onda je normalno da onaj koji dobiva taj novac izvještava jamca o trošenju sredstava pa se postavlja pitanje je li Uljanik redovno izvještavao Vladu o kreditima kojima je Vlada bila jamac i jesu li resorna ministarstva analizirala stanje kako brodogradilište ne bi dospjelo u sadašnju situaciju”, upozorio je sindikalist strahujući zbog rekonstrukcije koja se vodi pod okriljem EU, a koja bi mogla dovesti do otpuštanja velikog broja radnika. ”Rekonstruiranje podrazumijeva bitno smanjenje proizvodnje na lokaciji pulskog zaljeva s prenamjenom djelatnosti ugasit će se pojedina zanimanja neophodna za gradnju brodova, a tražit će se zanimanja u turizmu”, kazao je Bulić. Da nije daleko od istine može se iščitati iz Rossandijevih izjava u kojima iskazuje očekivanje da se do rujna provede restrukturiranje. ”Od samog početka govorimo da jedan dio nekretnina treba staviti u drugu funkciju kako bi se omogućilo strateškom partneru da bude zainteresiran da nađe svoj interes”, istaknuo je ne navodeći tko bi točno strateški partner trebao biti iako se znade da je u priču od starta upetljan Končar. Što o Končaru kao investitoru misli, javno je i bez uvijanja dao do znanja nekadašnji saborski zastupnik Damir Kajin. ”Iza interesa za Uljanik stoji poznati kupac s planovima za izgradnju hotela”, smatra Kajin kojega zapravo najviše intrigira smije li Hrvatska četiri svoja velika brodogradilišta prepustiti Končaru, odnosno njegovom poduzeću Kermas energija registriranom za proizvodnju i trgovinu električnom energijom, a koja je ujedno i vlasnik Trogirskog brodogradilišta. Osim Brodotrogira, preuzimanjem Uljanika Končar bi postao vlasnik 3.Maja, ali i vlasnik 30,11 posto remontnog brodogradilišta Viktor Lenac u kojem udio ima Uljanik, a tu je i Tankerska plovidba, koja ima većinski udio u Lencu. Zanimljivo je kako se radi o Končarevoj tvrtki koja ima tek jednog zaposlenog i registriranu djelatnost koja nema veze s brodogradnjom.

”Končar će postati vlasnik brodogradilišta koja imaju aktivu preko 5 milijardi kuna, a ta njegova tvrtka je praktički bez spomena vrijednog, vlastitog kapitala. Dakle ima glavnicu koja u ukupnim izvorima financiranja čini simboličnih 2.4%. Danko Končar se poziva na Brodotrogir, a ne računajući brodove koji su po njegovom preuzimanju isporučeni i prije njega projektirani, nije zabilježila niti jedan relevantan uspjeh. Trogirsko brodogradilište bilo je u petogodišnjem restrukturiranju u koje su porezni obveznici uložili 370 milijuna kuna. U tih pet godina, Brodotrogir je sagradio tri kemijska tankera te dva trupa manjih brodova, ukupno vrijednih oko 600 milijuna kuna. Jedan od tih tankera Songe Fortune je 2015. proglašen svjetskim brodom godine, ali taj brod nije bio zasluga Končara, jer taj je brod projektiran i započet puno prije njegovog dolaska u Brodotrogir. Končarov dolazak hrvatskoj brodogradnji nije donio ništa spektakularno, bez obzira kako ga mediji u zadnje vrijeme prezentirali”, smatra Kajin. Sumnjalo se kako je dio Končarova plana graditi atraktivne pulske stanove, upravo na mjestu pulskog brodogradilišta za što je i država Končaru trebala posuditi 200 milijuna eura, iz kojih bi on pozajmicom Uljaniku omogućio vlastito učešće u rekonstrukciji UB-a. Končar bi za uzvrat, prema tim sumnjama dokapitalizirao Uljanik d.d. s 24 milijuna eura, a dekapitalizacija bi trebala uslijediti nakon što Komisija i Vlada odobre program rekonstruiranja. Kako se u djelu javnosti progovaralo o Končarevom stambeno-poslovnom kompleksu radi se o četiri etaže na 300 tisuća kvadratnih metara korisne površine, a plan je bio da se projekt realizira kroz sedam godina.

No, čini se kako ovo mišljenje ne dijeli sindikalac Dino Šverko koji se nakon sastanka s Horvatom obratio javnosti gostujući u Dnevniku Nove TV. Prema njemu, nije mu jasno o kakvom se strateškom partneru za spas Uljanika radi. ”Naš odabir je bio Darko Končar i on još uvijek figurira kao prva opcija. Mislim da je ministar mislio samo hipotetski da bi se mogao pojaviti i netko drugi, jer sve je bolje od stečaja”, rekao je Šverko te odgovorio i na pitanje što točno zahtijevaju sindikati.

”Tražimo da brodogradnja bude prioritet, opstanak brodogradnje. Garancija je da će to biti kroz nekih niz godina, a ne samo da bude trik za neke druge djelatnosti ili za neku prenamjenu. Brodogradnja prije svega i tu smo naišli na zajednički jezik. A ohrabruje to da strateški partner kad se pojavi prvi put u Uljaniku rekao sindikatima da je brodogradnja na prvom mjestu. Vjerujemo da će se toga i držati”, objasnio je. Kome je u ovoj priči uistinu brodogradnja na prvom mjestu teško je rezonirati, osobito kada se podsjetimo napisa objavljenim svojedobno u Nacionalu. Tjednik je naime objavio dokumente prema kojima je Uprava tvrtke Uljanik u prvoj polovici 2017.godine, kada su problemi poslovanja pulskog brodogradilišta uvelike uzeli maha, isplatila sama sebi bonuse i nagrade u visini od 2,4 milijuna onoga časa kada se kooperantima kasnilo s plaćanjem dva mjeseca.

Valja u ovom kontekstu podsjetiti da je Vlada na sjednici iz siječnja ove godine uz suglasnost Europske komisije donijela odluku o davanju državnog jamstva za kreditno zaduženje Uljanika u visini od 96 milijuna eura radi provedbe procesa sanacije i financijske konsolidacije tvrtke pa je jednostavno zaključiti da je državnim jamstvima, između ostaloga, pokrivena i isplata bonusa menadžerima kao nagrada za upravljanje tvrtkom koja je dovedena na rub propasti.

Uljanik grupa prošlu je godinu okončala s gubitkom od 173 milijuna kuna, dok su joj obveze teško oko četiri milijarde kuna, od čega je kratkoročnih 3,3 milijarde, što znači da se trebaju isplatiti u godinu dana. Ministarstvo gospodarstva stoga je objavilo kako je država Uljanik grupi izdala 960,7 milijuna dolara jamstva te 847 milijuna kuna potpora. Brodogradilišta Uljanik i 3.maj dio su iste grupe, jer podsjetimo, država je Uljaniku za svega jednu kupu prodala 3.maj, a tada je obećano da će Uljanik grupa isplaćivati subvencije za 3.maj. no, svom trudu unatoč situacija u Uljaniku sve više se može usporediti s onom u Agrokoru. Država spašava Uljanik, na jednak način kao i Agrokor, jer i ovdje je riječ o privatnoj kompaniji. Dioničari Uljanika, ako ćemo se voditi logikom ne bi trebali dodatne državne poticaje, jer su oni koji kao vlasnici ti koji snose odgovornost za vlastitu imovinu, ali izgledno je da država još jednom spašava privatnu kompaniju pod krinkom spašavanja radnih mjesta. Ono što muči našeg sugovornika bliskog cijeloj ovoj složenoj priči jest zašto onda ne bismo nacionalizirali gospodarstvo, jer ovako ispada da su uz radnike koji se više ni sami ne snalaze u ovoj situaciji najoštećeniji hrvatski građani koji porezima financiraju očuvanje ovakvih kompanija. A Hrvati vrlo vjerojatno nisu niti svjesni kolike su svote u posljednjih dvadesetak godina izdvajane za subvenciju brodogradnje, radi se o 30 milijardi kuna u periodu od 1992.do 2015.godine.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.