Foto: Davor Pongracic / CROPIX

IMIGRANTI STIŽU U POŽEGU Ivić Pašalić im uređuje stanove!?

Autor: Iva Međugorac

“Ne dirajte mi ravnicu, jer ja ću se vratiti…, Škorina je kultna, tri desetljeća stara pjesma, koja opisuje prošlost, sadašnjost, a po svemu sudeći, i budućnost hrvatske žitnice, zemlje vrijednih ratara koji su svoj kraj opustošen ratom i nebrigom političkih elita – morali napustiti. Žitnu Slavoniju, napustio je svatko onaj tko je mogao, svatko onaj kome se osmjehnula prilika, svatko onaj tko pored svojeg žita mora u svijet zaraditi koru kruha…

Naricali su političari i onda i sada nad ovom dolinom tuge, ali osim praznih obećanja, Slavoniji nikada ni jedna politika ništa nije donijela, štoviše, to je kraj iz kojeg se samo odnosilo, ponajprije jeftine političke poene, od kojih sirotinja koja ondje živi danas više nema ništa, niti se ima kome obratiti. No, već godinama, paralelno s političkom elitom, glas u vjetar puštaju i stručnjaci koji, poput uglednog demografa, Stjepana Šterca, tvrde da se Slavonija – ne prazni slučajno.

Dok stručnjaci grme, njihove se riječi guraju na margine, a sluganska politika pognute glave djeluje i zbrinjavajući svoje stražnjice zatire svaki nacionalni interes. Sve susjedne zemlje, svoje su granice osigurale od imigranata, no ne i naša mala, sluganskim politikama vođena Hrvatska. Pritom, iznemogla i kadrovski devastirana policija, polako, ali sigurno gubi bitku s imigrantima koji probijaju granice gdje god stignu – lički je kraj opustošen, starice se boje izaći na ulice, a navodno čak i sami policajci koji su u doticaju s njima, obolijevaju od teških kožnih bolesti.

Kakvo je stanje na granicama po pitanju imigranata otkrilo nam je nekoliko djelatnika granične policije, koji su, naravno, zbog vlastite sigurnosti željeli ostati anonimni:

“Srećemo ih svakoga dana. Odavno je poznato da među njima nema ni žena, ni djece, to su uglavnom muškarci srednjih godina. Logično, nakon tolikog putovanja ne mirišu baš najugodnije, ali to je manji problem. Oni su nekulturni, drski, ženama i graničnim policajkama upućuju seksističke uvrede, neumjesni su, i sve nam se teže boriti s njima”, tvrde naši sugovornici s granice kod Slavonskog Broda.

A kada je već riječ o granicama, granicu su imigranti prilično diskretno već probili…

Pa, zar nam još i to treba?

U malom slavonskom mjestu nedaleko Našica, pričaju nam kako su imigrante već imali prilike sresti u svojim kućama i u pogonu tamošnje lokalne tvornice.

“Zatekli smo njih nekolicinu kako izlaze iz pogona. Niti znamo kako su tamo došli, ni kako su se našli u tvornici. Ne znamo koje su njihove namjere, ali znamo da smo u strahu. Nije nam svejedno. Znate, nama je ovdje dosta neprilika, ionako smo u nevolji i opustošeni, pa nam takvi gosti nisu potrebn. Nemojte misliti da ikoga mrzimo, ali nakon svega što je Slavonija prošla, zar nam još i to treba? Pa pogledajte kakve probleme s imigrantima imaju Bosanci…, kazuje nam jedna Slavonka.

I na lokalnom, požeškom 034 portalu, ovih se dana proširila neobična vijest, koja je u javnom prostoru prošla prilično neprimjećena.

Naime, kako tvrde na tom mediju, čiji nam je vlasnik, Ante Mandarić, ustupio i fotografije, iz europskog Fonda za azil, migracije i integraciju, Hrvatskoj je dodijeljeno 1,3 milijuna eura za adaptaciju i opremanje stanova za osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita. Iza ovih floskula, krije se, zapravo, ideja da se u nekoliko hrvatskih gradova urede i opreme čak 64 stana. Jedan dio njih već je spreman za useljenje, u drugima se provode završne pripreme, a od tih 64 stana, njih devet se nalazi baš u Požegi.

Točnije, lokacije stanova su: Andrije Hebranga 2 i 6, Ivana Pavla II. 2, Miroslava Krleže 4/4 i 4/8, Osječka ulica 71 i 75,Ulica Tina Ujevića 32 i ulica V. Nazora 6. Kvadratura stanova varira od 80 kvadrata, koji je ujedno i najveći stan prekoputa Katoličke škole u Požegi, do najmanjeg od 41 kvadrata, koji se nalazi u stambenoj zgradi Babin vir, navodi se na lokalnom portalu, na kojem se, među ostalim, može saznati da bi stanovi trebali biti opremljeni kupaonicom, kuhinjom, dnevnim boravkom, blagavaonicom, hodnikom, ali i svom potrebnom tehnikom za život jedne obitelji.

Uz to, stanovi bi, tvrdi se nadalje, trebali biti dodijeljeni obiteljima ovisno o broju članova. Dakako, nije riječ o slavonskim obiteljima, već o obiteljima azilanata. Slavonske obitelji u Slavoniji ionako gotovo ne postoje. U požeškom se kraju još uvijek ne zna koliko će točno ljudi boraviti u tim stanovima, ne zna se niti koji je daljnji plan s njima po pitanju zapošljavanja, a navodno bi njihova djeca trebala biti upisana u – požeške škole.

Ono što, ipak, dio žitelja Zlatne doline govori ispod glasa, daje naslutiti da im nije niti svejedno, niti pravo.

Naša sirotinja živi od 500 kuna socijale

“Mi to ne možemo prihvatiti, bojimo se da će kriminal porasti. Ovdje ima sirotinje koja traži stanove i onda je odbijena,ili ih strpaju u neku šupu. Koliko je naše djece otišlo van? Koliko je ljudi moralo napustiti svoje domove radi siromaštva i ovrha?”, pita se naša požeška sugovornica.

Dio onih s kojima smo razgovarali tvrdi da im stiže – jeftina radna snaga.

Najbolje da im nađu posao u javnoj upravi, sramota. Nismo mi protiv pomoći, ali kud ovo vodi? Nakon njih par, doći ćeih još, jebem ti državu za koju sam se borio. Danas ovdje svi imaju veća prava osim nas. Sirotinja dobiva po 500 kuna socijale, a mi imigrante naseljavamo… To neće samo tako proći… stava je branitelj s kojim smo razgovarali.

“Pitam se, je li netko za ovo primio novce, sve se to prilično diskretno radi. Slavonija je opustošena i sada se, evo, naseljava – nama je ovdje svima sve jasno. Pustili smo svoju djecu u svijet, jer ovdje nisu mogli ostvariti nikakva prava”, žali se još jedna naša sugovornica. No, Mandarić, vlasnik lokalnog portala za naš portal prepričava, kako je požeška javnost u vezi imigranata – ipak podijeljena. Požega je razdijeljena, desna populacija to dosta polarizira, a dosta ljudi uopće nema nikakav osjećaj, zato što se smatra da nije riječ o velikom broju, tvrdi naš sugovornik.

Požeški gradonačelnik, HDZ-ov, Darko Puljašić, umiruje javnost:

“Mi smo bili na akcijskim sastancima koje je organiziralo Ministarstvo unutarnjih poslova, i tim rješenjem je dodijeljeno osam stanova u vlasništvu Republike Hrvatske u koje se planira useliti azilante. Hoće li ići, ili ne, o tome još nije donesena odluka, kaže gradonačelnik, naglašavajući da oni u Požegi nisu ksenofobi, niti su protiv bilo koga. Slavoniju je cijelu njenu povijest netko naseljavao, a je li to i u današnje vrijeme dobro, ili loše, to će ocijeniti netko drugi. Ja ću se pobrinuti da svi moji sugrađani budu apsolutno sigurni”, kaže Puljašić.

‘Slušat ću svoje sugrađane’

Puljašić se referirao i na nedavnu situaciju u Petrinji, gdje se gradonačelnik, Darinko Dumbović, zajedno s lokalnim stanovništvom, pobunio protiv naseljavanja azilanata u njegovom kraju.

“Gledajte, naravno da je kolega bio protiv kad se trebao napraviti kamp i kad nije bilo do kraja iskomunicirano o čemu je riječ. Uz te imigrante ide puno nepoznanica”, smatra požeški gradonačelnik napominjući da stanovi nisu nekretnine koje pripadaju gradu, već državi.

“Mi smo treći najsigurniji grad u Hrvatskoj, a namjeravamo postati prvi. Javnost nismo upoznali s time da imigrant idolaze, jer još nije donešena odluka. Naravno, znamo da se stanovi preuređuju i pripremaju, mi smo išli na razgovore s Ministarstvom, a do kraja ćemo stav zauzeti kad vidimo koji su to ljudi i u kolikom broju uopće dolaze”, napominje Puljašić.

A što ako javnost iskaže revolt prema naseljavanju imigranata?

“Apsolutno ću slušati javnost. Meni su moji sugrađani najvažniji”, zaključuje Puljašić. No, ovdje u našoj političkoj bari sve se gleda kroz prizmu biznisa i novca, pa valja napomenuti i podatak kako većinu od 64 stana koja je država osigurala za azilante u Hrvatskoj, oprema tvrtka Mundus Virdis, iza koje stoji bivši HDZ-ovac – Ivić Pašalić, nekadašnji Tuđmanov savjetnik.

Pašalićeva tvrtka, prema pisanju medija, dobila je na javnom natječaju posao opremanja 46 stanova. Natječaj se dijelio u četiri skupine, te je njegova firma dala najbolju ponudu za tri grupe pa će opremiti 19 stanova u Sisku, tri u Dugoj Resi, 11 u Karlovcu, po dva stana u Bjelovaru, Daruvaru, Slavonskom Brodu i po jedan u Koprivnici, Osijeku, te pet stanova u Požegi.Riječ je o poslu teškom oko tri milijuna kuna, a dio koji otpada na Mundus Viridis iznosi oko dva i pol milijuna kuna.

U te će stanove biti preseljeni azilanti iz prihvatilišta diljem Hrvatske.

Autor:Iva Međugorac
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.