Pixabay

GOSPODARSKO ČUDO U SINJU: Ovo je priča o mljekari čije proizvode možete pronaći u trgovinama, ali ju je nemoguće pronaći

Autor: Dnevno

U vrijeme dok Hrvatska proizvodi tek oko polovicu svojih potreba za mlijekom vijest da je prilikom nedavnog posjeta delegacije Narodne Republike Kine predvođene predsjednikom Vlade Li Keqiangom potpisan zajednički kinesko-hrvatski Protokol o veterinarskim i javno zdravstvenim zahtjevima za mliječne proizvode namijenjene izvozu iz Hrvatske u Kinu, izazvala je u najmanju ruku čuđenje. Bilo je i izrugivanja pa su se neki pitali hoće li Kinezima biti izvezeno sve mlijeko od posljednje hrvatske Šarove koja bezbrižno pase ispod zajedničkog hrvatsko-kineskoga nebeskog svoda.

Jedino su se u Sinju, podsmjehivali, zadovoljno trljali ruke, kovali planove i poticali organizaciju ubrzane edukacije kako bi za isporučeno mlijeko u Kinu znali provjeravati financijske transakcije u juanima.

Zašto je u Sinju najava mogućnosti izvoza mlijeka i mliječnih proizvoda u Kinu naišla na tako dobar odjek? Odgovor je jednostavan. Zato što samo u Sinju postoji i još od 2011. godine proizvodi mljekara koju nitko ne može vidjeti svojim očima, ali se proizvodi “Mljekare Sinj” mogu pronaći na policama trgovačkih lanaca, u inozemstvu više nego u Hrvatskoj. Kako se, očito, radi o do sada u svijetu nepoznatoj tehnologiji proizvodnje i prerade mlijeka, nečemu što bi se moglo svrstati u znanstveno-fantastičnu budućnost, eto prilike da se napravi još nekoliko mljekara po ugledu na “Mljekaru Sinj” i njihova proizvodnja uputi u Kinu i zadovolji potrebe tamošnjih milijardu i kusur potrošača za mlijekom i mliječnim prerađevinama, piše Slobodna Dalmacija.

Ipak, šalu na stranu jer zbilja je takva da se upravo i kroz “Mljekaru Sinj” ocrtava sva tuga gospodarskog zaostajanja alkarskoga grada. Nepostojeća mljekara na Kukuzovcu čiji se proizvodi stvarno mogu pronaći na policama trgovačkih lanaca tomu je zorni primjer.

Priča počinje 25. studenoga 2010. godine na prvom hrvatsko-srpskom gospodarskom forumu u Zagrebu kada je, u nazočnosti tadašnjih predsjednika Hrvatske dr. Ive Josipovića i Srbije Borisa Tadića, direktor mljekare “Imlek” iz Beograda Slobodan Perović najavio da će na prostoru sinjske Gospodarske zone Kukuzovac izgraditi mljekaru vrijednu sedam milijuna eura te da će to biti prva greenfeld investicija Srbije u Hrvatskoj. Nekako u isto vrijeme u splitskoj mljekari “Mils”, u kojoj su upadali u sve veće poslovne teškoće, počeli su priču o premještanju svoje proizvodnje upravo na Kukuzovac. Pritom se također spominjala brojka od oko sedam milijuna eura, koliko se navodilo da će sve skupa koštati. Novac za ulaganja nije trebao biti problem jer bi se prodajom okrupnjene parcele na splitskim Stinicama, koja je u međuvremenu prostorno-planskim dokumentima prenamijenjena iz industrijske u stambeno-poslovnu, dobilo dovoljno za namirenje nagomilanih dugova i ulaganja.


Ta priča koju je direktor “Imlek” mljekare Slobodan Perović pokrenuo u studenome 2010. godine u Zagrebu nastavila se razvijati u smjeru da se građanima srpske nacionalnosti, koji su za vrijeme Oluje napustili svoje domove i otišli u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu ili drugdje, a koji su se tradicionalno bavili stočarstvom, uz povratak osiguraju mliječna goveda, ovce i(li) koze čije bi mlijeko otkupljivala buduća mljekara na Kukuzovcu.

U tom je kontekstu u lipnju 2011. godine na razgovore u Sinj došao tadašnji srpski veleposlanik u Hrvatskoj Stanimir Vukičević. Cijeli postupak počeo je ubrzano teći. U Trgovačkom sudu u Splitu osnovana je tvrtka “Mils mljekara Sinj”. U kolovozu 2011. godine tadašnji gradonačelnik Sinja Ivica Glavan s predstavnikom tvrtke “Mils mljekara Sinj” zaključio je ugovor o prodaji građevinske parcele na prostoru Gospodarske zone Kukuzovac površine 11.982 metara kvadratnih za “izgradnju proizvodno-poslovne građevine, mljekare za preradu i proizvodnju mliječnih proizvoda”.

Informacija o zaključenom ugovoru s ushitom je objavljena na mrežnoj stranici Grada uz obrazloženje da se radi o ulaganju sedam milijuna eura te da će mljekara dovesti do procvata stočarstva, posebno mliječnoga govedarstva. Kupac je na račun Grada za komunalno opremljenu parcelu uplatio kunsku protuvrijednost od 179.730 eura, odnosno 15 eura po metru kvadratnom. Nitko tada nije govorio da su Sinjani za komunalno opremanje po metru kvadratnom uložili dvostruko veći iznos.

A ako ona na pašnjaku usamljena hrvatska Šarova zasuši i više ne bude davala mlijeka to bolje. Hrvatska ima osiguranu opskrbu mlijekom i mliječnim proizvodima preko “Mljekare Sinj”. Osim ako se u toj tvrtki ne dosjete i sve raspoloživo mlijeko i prerađevine ne usmjere kineskim kupcima, piše Slobodna Dalmacija.

Autor:Dnevno
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.