screenshot, youtube

Kako je Jugoplastika 1989. godine kao totalni autsajder postala europski prvak i najavila svoju dominaciju

Autor: Andrija Kačić-Karlin

Dan kad je Jugoplastika postala prvak Europe dan je najveće sportske senzacije 1989. godine.

Ima onih kojima će suze na oči kada u svojim sjećanjima čuju zvukove skandiranje publike – “Jugoplastika, Jugoplastika”!

U našem Sportskom muzeju bavimo se događajima koji su ostali u kolektivnoj memoriji hrvatske, europske i svjetske ne samo sportske javnosti. U ovoj priči prisjetiti ćemo se košarkaša splitske Jugoplastike krajem osamdesetih godina. Većina naših košarkaških klubova su nekad bili europska snaga, danas su nažalost topovska hrana i za prosječne europske momčadi.

Jugoplastika iz tih godina nije zaboravljena širom svijeta, a Fiba je u jednoj svojoj anketi Jugoplastiku proglasila najboljom košarkaškom momčadi dvadesetog stoljeća. I to dovoljno govori kolika je bila snaga, moć, kvaliteta i popularnost Jugoplastike tih godina. Dakako, Jugoplastika nije zaboravljena niti u našem vremeplovu, uostalom kako zaboraviti trostrukog europskog prvaka, momčad koja je bila sastavljana od „majstora Bože”…

Trener Božidar Maljković koji je „složio” momčad koju danas naziva „klubom svog života” i danas je obožavan od Splićana, pa smo tako usred Domovinskog rata svjedočili krasnom dočeku „šjor Boži” dok je vodio grčki Panathinaikos na vrućem parketu u Gripama.

Često smoi znali razgovarati s Božom Maljkovićem kojeg ćemo koristiti u ovome vremeplovu kako bi vas podsjetili na te trenutke.

„To su najljepši trenuci koje sam doživljavao, nisam to, priznajem, očekivao. Toliko ljubavi i poštovanja, skandiranje, pjesma, koje sam doživio u Splitu kad sam prvi put došao s drugim, grčkim, klubom, to mi je najveće priznanje u životu. Plakao sam zajedno s onim klupskim čistačicama, funkcionerima, navijačima i novinarima nakon utakmice. Osjećao sam se vrijedno, a to je najljepši osjećaj. Sjećam se jednog trenutka u Splitu, jedan navijač je probio policijski kordon, zatrčao se prema meni, priznajem malo sam se uplašio, a taj je navijač oko mog vrata stavio šal Torcide i poljubio me. Dvorana je bila u ludilu, a ja sam grcao od plača…I u Zagrebu sam, tih godina, dočekan krasno, a to je znak da iza sebe nisam ostavljao mrlje, prevare i laži”.

I to je istina!

Ovo je priča o Maljkovićevoj Jugoplastici iz 1988. i 1989. godine, dakle o počecima trijumfa Jugoplastike koja je kasnije osvojila sveukupno tri europska naslova, s promijenjenim imenima, no svi su klub i dalje zvali – Jugoplastika.

Božidar Maljković Jugoplastiku je preuzeo 1986. godine i ostao je četiri godine. Odmah je počeo raditi kako nikad do tada u klubu nije radio:

„Mogu reći devizu kako sam ja radio u tom klubu. Dakle, količinom rada smo ispravljali naše greške. Mi smo u klubu bili svi u sedam sati, automatski smo bili u prednosti ispred svih četiri sata na dan. Jer, drugi klubovi u Jugoslaviji su počinjali raditi u 11 sati. Dok su drugi spavali, mi smo radili. To nije anegdota, već istina. Zvali smo i ljude u drugim klubovima, znate što… Spavali su. Imali smo i dobru upravu, skupina zanesenjaka koji su sve živo radili za klub, intelektualci ali i komandosi. Ljudi su to koji su svaki dan bili u klubu i pitali što se može za klub napraviti. To je bila tajna uspjeha, gledajte moja supruga je izvrsna kuharica, a nisam uopće jeo s njom kod kuće. Eto, toliko smo radili”.

I nakon dvije godine rada u Jugoplastici Maljković je počeo pobirati trofeje. Jugoplastika je osvojila 1988, 1989. i 1990. godine tri jugoslavenska prvenstva i dva kupa.

S time da je 1989. godine u finalu Kupa prvaka u Munchenu osvojila i naslov europskog prvaka. Kakva nezabilježena dominacija, u danima kad je bilo sjajnih klubova i u Jugoslaviji i u Europi. Jugoplastika je uistinu bila nedodirljiva. U prvenstvu 1988. godine Jugoplastika je vodila tešku borbu s Partizanom, momčadi koja je s Paspaljom, Divcem, Danilovićem i Đorđevićem imala enormnu snagu. I tu je prepreku Maljković preskočio s Kukočem, Rađom, Sobinom, Perasovićem, Sretenovićem…

Splićani su u sezoni 1988/89 stekli pravo nastupa u Kupu prvaka, istovremeno su osiguravali još jedan domaći naslov. Kad su ga i osvojili ipak nije bilo previše ljudi koji su držali da bi Maljković mogao i do europskog vrha.

I kolikogod se novinari tada trudili stvoriti euforično ozračje prije „final foura” u Munchenu, Jugoplastika je na „final four” ispraćena tiho, kao četvrta momčad u skupini. Smatralo se da će biti lak zalogaj, no već u prvoj utakmici, polufinalu, Splićani su razvalili jaku Barcelonu – 87-77 (50-41). Bilo je to veliko iznenađenje.

No, u finalu je Splićane čekao Makabi, tu iznenađenja, tvrdilo se, nije smjelo biti. Makabi je te sezone u Kupu prvaka bio nedodirljiv. U nadahnutoj izvedbi Maljkovićevi košarkaši opet su pripravili senzaciju, pobijedili Izraelce 75-69. Šok za košarkašku Europu bio je potpun.

Pogledajte i usporedite s današnjom košarkom! U toj silnoj iznenađenosti nastala je u Splitu prava euforija, zrakoplov s košarkašima Jugoplastike na aerodromu u Kaštelima dočekalo je nekoliko desetaka tisuća ljudi, a špalir od Kaštela do dvorane na splitskim Gripama sastojao se još od pedesetak tisuća ljudi. Cijela Dalmacija dočekala je košarkaške prvake Europe, a pred stanom Božidara Maljkovića napravljena je velika fešta, već pred zoru.

Poslije je Jugoplastika osvojila još dva naslova europskog prvaka, no o tome će biti riječi u sljedećim našim Sportskim muzejima, no sjetiti se početka “Jugoplastikine ere” u Europi i danas je izvanredno zanimljiv događaj.

No, kako je Jugoplastika, danas – Split – upala u ispodprosječnost, tako su i sjećanja u svojoj ljepoti opet teža. Kad zapitate Maljkovića zašto se to dogodilo s velikim splitskim košarkaškim klubom. Maljković nam je pričao:

„„U Splitu sam često boravio i jednom mjesečno,a čujem se svakodnevno s prijateljima. I u vrijeme rata sam bio u kontaktu s klubom. Teško mi je da ja sudim iz daljine kako netko radi. Ne volim davati savjete drugima, ali Jugoplastika je moj klub. Imam pravo to reći. Neće se nitko ljutiti ako kažem da je klub izgubio svoju zdravu logiku. Nedostatak te logike, uz deficit rada dali su svoje rezultate. Rad daje rezultate, ali i nerad daje rezultata. Kad sam bio u inozemstvu iznenađivao sam koje igrače Jugoplastika angažira. Možda nisam u pravu, bilo je teško vrijeme, nije bilo novaca, no da sam najveća sirotinja ja te igrače onda ne bih uzimao. Neki igrači su bili uvreda za klub, bili su poništenje te naše zlatne logike”, objašnjava nam Maljković razloge posrtaje splitskog košarkaškog kluba.

Prisjetimo se i samog detalja osvajanja prvog naslova europskog prvaka splitske Jugoplastike. Na Final four u Münchenu 1989. godine, Maccabi se plasirao kao prvoplasirana momčad s omjerom 12-2, Barcelona 11-3, a Jugoplastika i grčki Aris 8-6. Splićani su bili smatrani tek za prolaznike pored ovih europskih giganata, ali očito da su svi bili u krivu. U prvoj polufinalnoj utakmici Izraelci su svladali Aris rezultatom 99-86, a Solićani su išli na Barcelonu.

Prije utakmice s Barcelonom, Božo je održao upečatljiv govor u svlačionici kako je ponosan na svoju nmomčad i pokažite da tu niste slučajno. Iakose Dino Rađa bojao i teškog poraza, kako je pričao prije utakmice, s više od 20 oena minusa, to se nije dogodilo. Jugoplastika je odigrala brilijantnu polufinalnu utakmicu, pobijedila Barcelonu 87-77, razarao je Toni Kukoč s 24 poena, a u stopu su ga pratili Duško Ivanović s 19 i Dino Rađa s 18 koševa.

U finalu je Jugoplastiku čekao Maccabi, s pet Amerikanaca, činio se doista nesavladiv. I bila je to neizvjesnija utakmica od polufinala Splita i Barcelona, no opet je Jugoplastika genijalnim vodstvom i sjajnim nadahnućem svojih perjanice, Kukoča, Rađe i Ivanovića igrala fenomenalnu utakmkicu, onmo što se kaže – utakmicu života.

Sve je bilo veoma neizvjesno do nekih dvije minute prije kraja kada su splitski košarkaši ukrali nekoliko lopti i s brzim protunapadima rzultatski pobjegli od sjajne izraelske momčadi. Šok je bio potpun, Jugoplastika je bila momčad kojoj se nije davao ni miligram šanse za osvajanje naslova prvaka u Munchenu, a osvojila ga je superiorno i to je svakako bila svjetska spprtska senzacija te godine.

1989. Final Four, München

Polufinale (4.6.):

JUGOPLASTIKA SPLIT 87 – FC BARCELONA 77 (50-41)
Jugoplastika: T. Kukoc 24, D. Ivanovic 21, D. Radja 18, L. Pavicevic 9, Z. Sretenovic 5, G. Sobin 4, V. Perasovic 4, Z. Tabak 2, T. Cizmic, I. Buric. Head coach: Bozidar Maljkovic
Barcelona: JA. San Epifanio 16, C. Sibilio 15, A. Norris 15, A. Jiménez 14, I. Solozabal 7, X. Crespo 5, J. Costa 5, G. Waiters, S. Abad, J. Soler. Head Coach: Aito Garcia Reneses

Finale (6.6.):

JUGOPLASTIKA SPLIT 75 – MACCABI TEL AVIV 69 (36-35)
Jugoplastika: T. Kukoc 18, D. Ivanovic 12, D. Radja 20, L. Pavicevic 4, Z. Sretenovic 7, G. Sobin 11, V. Perasovic 1, Z. Tabak 2, T. Cizmic, I. Buric. Head coach: Bozidar Maljkovic
Maccabi: K. Magee 10, D. Jamchi 25, K. Barlow 13, M. Daniel, W. Sims 9, L. Mercer 10, C. Lipin 2, G. Katz, I. Cohen, E. Gordon. Head Coach: Zvika Sherf

Autor:Andrija Kačić-Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.