Sramotni napadači na Vatrene i Thompsona: Donosimo pozadinu | Dnevno.hr
Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Sramotni napadači na Vatrene i Thompsona: Donosimo pozadinu

Autor:

Kad je, prije nešto više od mjesec dana, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Zlatko Dalić sa svojim momcima kretao u Rusiju, poručio je naciji kako odlazi s krunicom u ruci. Rijetki su bili oni koji su doživjeli težinu njegovih riječi, a još rijeđi oni koji su vjerovali u njega. Kako bi i vjerovali, kada ovdje u našoj maloj domovini politički poltroni godinama neuspješno isušuju nogometnu močvaru, skupljajući jeftine poene na floskulama u jeku kakve kampanje čija je uloga uhljebiti vlastitu stražnjicu do kakvih narednih izbora.

Kada je uistinu trebalo skinuti glavu glavnom gušteru iz iste te močvare, ovaj se baca u bijeg smijući se osiromašenom i obespravljenom puku u lice. No, Dalić je dokazao i pokazao da hrvatski nogomet nije samo močvara već i ocean u kojem plivaju momci velikog srca, momci kojima je nedostajala tek nit vodilja, nit koju je on tako diskretno, vješto i spokojno popunio. Dokazao je kako zaista kuca veliko srce male Hrvatske, bez da je sebe gurao u prvi plan. Ne, on nije bio jedan od onih na koje je Hrvatska naučila, u njegovom rječniku rijetko se čula riječ ”ja”, Dalić je koristio ”MI”. Baš to njegovo MI ono je što Hrvatskoj nedostaje na svim poljima. Od politike, poduzetništva pa sve do ekonomije i gospodarstva. Dokazali su izbornik i nogometaši da pravi ljudi, na pravim pozicijama, s vjerom i motivom te ljubavlju prema svojoj domovini mogu sve, čak i onda kada nitko u njih ne vjeruje.

Osjetio je i razdragani hrvatski narod to Dalićevo MI, štoviše, svi smo mi postali dio tog jedinstva, danima smo disali za nogomet, ma ne samo za nogomet, disali smo kao nekad u ona ponosna vremena za svoju Hrvatsku. A kako i koliko je ta injekcija ponosa falila narodu u ovim praznim i gladnim godinama dokazao je zagrebački Trg. Trg na kojem je narod nakon dugo vremena bio to veliko MI. U gužvi i vrevi, pazilo se na svakog pojedinca, narod je čekajući nogometaše igrao kao tim, kao jedno veliko MI.

Zamislite, u moru ljudi, u mnoštvu koje je dočekivalo naše srebrene dečke nije zabilježen niti jedan izgred, niti jedan veći incident. Narod je uistinu stigao sa svih strana naše zemlje slaviti, jer svi smo mi itekako svjesni da je nogomet više od sporta. Nogomet je promocija, senzacija, nogomet je nešto u što su uperene oči cijelog svijeta. Oči koje danas sjaje u hrvatskim kockicama i dive se ne samo nogometašima već i tom hrvatskom ponosu s kojim smo se spojili u ono MI s početka priče.

Ipak, i jučer su spale maske, i jučer smo spoznali zašto pored svih svojih potencijala ne možemo biti prvaci ne samo u nogometu već i u svemu ostalome. Glasna manjina, buntovničkim porukama, iz svojih je močvara pokušala nadglasati narod, pokušala je biti važnija od najvažnijih, kanila je uništiti jedinstvo. Zamislite, danas se ne divimo dočeku nogometaša kao što to čini ostatak svijeta, već raspravljamo o tome jesu li dečki smijeli i trebali u svoj autobus dovesti Thompsona, jesu li uopće imali pravo poželjeti da baš on bude taj uz čije će stihove s glavne zagrebačke pozornice pozdraviti svoj narod?

Pokazali smo ponovno da dio onih najtolerantnijih među nama, onih koji će svjetinu na trgu prozvati jednoumnom zapravo ne zna što je tolerancija koju žive. Jer tolerirati znači prihvaćati, znači bježati od jednoumlja, ali i biti ponosan onda kada je pravi trenutak za to makar ti se taj trenutak ne sviđao. Javljali su se od jučer pojedini političari, kroničari, analitičari, oni koji su naučili živjeti na državnoj sisi, zadržavati se i održavati provokacijama. Tko su oni, kako se zovu, danas zaista nije važno, niti im treba dati prostor u kojem pokušavaju umanjiti hrvatsko MI.

Pitali smo se u ovih mjesec dana kako zadržati ovu sreću, kako ponovno ujediniti narod kao nekad, pitali smo se što naučiti od Dalića i kako to primijeniti na narod i politiku. Odgovor nam je cijelo vrijeme bio pred nosom, otvoriti srce i u njega pustiti mir, čak i onda kada nije po tvome, čak i onda kada ti rezultat ne ide u prilog, otvoriti srce i znati da je tvoje TI važno samo tebi, jer to veliko MI, samo je ono ono koje nas može izvesti u bolju budućnost, koja se ne tiče samo nas ovdje i danas već se tiče i onih koji dolaze sutra.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.