HRVATSKA NOGOMETNA LEGENDA, VUKOVARAC ANTE MIŠE: Kuća srušena, brat teško ranjen, sjećanje na djetinjstvo…

Autor:

Jedan od najpozatijih Vukovaraca iz hrvatskog nogometnog života jest Ante Miše, dugogodišnji igrač Hajduka, kasnije uspješan trener, a bio je i pomoćnik izbornika Ante Ćaćića. Njegova obiteljska kuća u kojoj je i odrastao je baš na Trpinjskoj cesti. Rodna kuća bila mu je na prvoj crti obrane grada. Granatirao ju je i srušio prvi susjed.

Miše je kasnije iz Borova otišao u Hajduk nakon što se u njegove nogometne kvalitete uvjerio Sergije Krešić. U Hajduk je došao 1984. godine, tad se iz Borova naselja preselio u Split.

“Kasnije je došao rat, danas još imam neke kontakte, ali slabo. Moji zapravo nisu iz tog kraja. Tata Svetin bio je Dalmatinac s Čiova, mama Verica Zagorka iz Velikog Trgovišća. Oni su se doselili u Borovo Naselje nakon Drugoga svjetskog rata. Tata je došao raditi u policiju, mama u tadašnji kombinat, tako su se upoznali… U Borovu naselju, dijelu Vukovara, živjeli su uglavnom Dalmatinci i Hercegovci, a u Borovu Selu Srbi. Mada, do zadnjeg dana su se moji roditelji osjećali kao Vukovarci, jer su tamo živjeli od 1946. do 1991. godine. Tada su prognani. Otišli živjeti kod mene, kupio sam im jedan stančić, trebali su se vratiti u Vukovar 2004. godine. Nažalost, tada je majka umrla, a nakon godinu i pol dana umro je i tata”, prisjeća se Miše…

Ante Miše igrao je u onoj utakmici 8. svibnja 1991. godine, kad su Majstori s mora osvojili Kup maršala Tita protiv najjače Crvene zvezde svih vremena koja je bila prvak Jugoslavije, branila naslov u Kupu, i koja je tri tjedna kasnije postala prvak Europe.
Utakmica je odigrana nekoliko dana nakon masakra u Borovu Selu, a Hajduk je u Beograd pristao otputovati tek na intervenciju tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića koji je zamolio “Bile” da ipak odu i odigraju utakmicu, te im za tu prigodu osigurao vojni avion. Hajdukovci su u spomen na poginule policajce u Borovu Selu nosili crni povez preko ruke, a utakmica je odigrana u mučnoj atmosferi.

Ante Miše se u mlađim danima puno družio s još jednim rođenim Vukovarcem – Sinišom Mihajlovićem…

“On je dvije godine mlađi od mene, ali smo išli u istu osnovnu školu. Za koju smo se zajedno natjecali baš u svim sportovima. Ma mi smo zajedno nastupali u pionirskim danima za Borovo, a onda sam ja kao stariji počeo igrati za juniore. Dapače, već sam sa 15,5 godina počeo nastupati za prvu momčad.”

O Vukovaru i ovim danima Miše nam je prije nekoliko godina kazao, (danas je trener u Turkmenistanu):

“Moj brat je bio teško ranjen, teško mi se i prisjećati tih dana. Ali, te stvari nikada ne možete zaboraviti. Opet, tamo su mi pokopani roditelji, ne mogu ne doći u Vukovar. Moj brat je ranjen 15. rujna 1991. godine, bio je u komi, a onda je s drugim ranjenicima stigao u Zagreb. Gdje je čak četiri mjeseca proveo na Rebru. Bili smo u kontaktu svakodnevno, nije lako pričati o tim vremenima. Sjećam se, brat mi je pričao kako ih stalno bombardiraju, a vi mu ne možete nikako pomoći. Nisam mogao na ratište, ja sam bio u 4. brigadi, u Splitu”… Puno mojih prijatelja iz razreda je poginulo u Vukovaru, pa i moj bivši suigrač Nikola Živković. To su bila dva brata, obojica su poginula. A išli su u školu sa mnom, trenirali sa mnom, družili smo se kao djeca. Ima stvarno puno poveznica, sa mnom je u razred išao i rođak Blage Zadre koji je također poginuo u Vukovaru. Nije se ugodno sjetiti tih trenutaka. Ma ja sam do 17. godine imao djetinjstvo koje svako dijete može samo poželjeti, no onda je došao taj rat…”

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.