Grafika: Edwin Nicky/Motus Media

MUKE PO DALIĆU: S kojom postavom zadovoljiti svakog kritičara

Autor: J.V.H.

ISPUNJENO PROROČANSTVO

Eh da smo ga samo imali protiv Slovačke. Ne bi umorni igrači igrali. I zamjenu igrača bi puno ranije napravio. Imamo sljedećeg izbornika”, netko anoniman agitira za Bjelicu na mjestu izbornika reprezentacije. „Dalić je u trenerskoj karijeri imao više sreće nego pameti.Sve mu se poklopilo, i ni kriv ni dužan ušao je u povijest. Pametni znaju kada treba stati”, nastavlja drugi. „Jedina je istina da ti srebro iz Rusije nitko neće uzeti, ali je istina i to da ga nisi zaslužio”, dubokouman je treći. Ovim i moru sličnih umotvorina nastalih na društvenim mrežama, jedan je konac koji ih veže u zajednički goblenpotisnuti samoprijezir.

Stanje koje je moguće kada čovjek uvjetuje svoju osobnu vrijednost. Ako uvjet nije ostvaren, osoba će samu sebe prezirati. Taj kondicional može biti povezan doslovno s bilo čime – materijalnim stanjem, društvenim ugledom, fizičkim izgledom, određenom sposobnošću i sl. Dok god osoba ispunjava postavljeni uvjet, ona sebi daje za pravo da se osjeća vrijednom. Da bi spriječio izron potisnutog samoprijezira iz dubina podsvijesti, čovjek odabire fiksaciju preko koje će se dokazivati. Ta fiksacija šesto se puta pojavljuje kao svojstvo kolektiviteta, a ne samo jedne osobe.

Samoprijezir je u našem društvu generalna pojava koja se nudi na izvolte, kao nadomjestak manjku sigurnosti i osjećaju kontrole vlastitog života, zbog čega ljudi, jedan po jedan, uskaču u ulogu onoga drugoga, najčešće javne osobe, kako bi nemjerljivim tvrdnjama dokazali da su barem po pitanju nečega u pravu. Kada bi se vrijednost pojedinačnog mišljenja mogla ili htjela vrednovati, i kada bi svaka osoba snosila odgovornost za izrečeno/napisano, mnogi bi odustali od tog hobija, jedni jer bi odgovornost pogrešno protumačili kao restrikciju pa bi od nje pobjegli glavom bez obzira, drugi jer bi shvatili da s odgovornošću nestaje magično djelovanje pilule projekcijskog mehanizma obrane.

Priroda ove pojave je dvostruko uzročno posljedična, što znači da se prijezir može širiti ali i da ga je moguće širiti. On djeluje kao subjekt i objekt. Kao subjekt je protagonist, osoba ga širi s namjerom da uništi drugog čovjeka kritikom, osudom, prijezirom, klevetom, ogovaranjem, ljubomorom, ucjenom, mržnjom, zloćom, ponižavanjem i td. Kao objekt samoprijezir je alat, instrument koji se koristi da bi se kontroliralo druge. Kada je samoprijezir prihvaćen od mase, izvor odabire žrtveno janje na koje se usmjerava kolektivna rušilačka energija, i odabrana žrtva pada.

Kada vam netko poručuje da imate „više sreće nego pameti” ili da „ne zaslužujete” plodove postignuća koje ste u životu ostvarili, tada se radi o formulama koje nisu produkt mišljenja nego napamet naučenih obrazaca, fraza usvojenih slušanjem koje je osoba koja vam ih odašilje najvjerojatnije i sama trpjela, ali su uvrede s vremenom postale dio jezičnog koda dotične osobe. Takvi ljudi bi mijenjali svijet, a ne mogu promijeniti ni sebe.

Freud ih je prepoznao kao pojedince u nevolji koji djeluju kao prvobitna horda kojoj je praotac nametnuo bezuvjetnu poslušnost, zbog čega se ovi udružuju da ga ubiju. Le Bon gomilu vidi kao nepouzdanu, impulzivnu, netolerantnu, sklonu pretjerivanju, vrijeđanju i sugestiji. Goya povezuje samoprijezir kao subjekt i objekt u slici Kron(Saturn) jede svoju djecu”. Naučivši od roditelja da će ga svrgnuti njegov sin, baš kao što je on svrgnuo svoga oca, okrutni titan Kron bez milosti guta svoje potomke, a tko se mača laća od mača i pogiba, pa i Kron na posljetku postaje žrtva proročanstva i jezika sile za koji se opredijelio.

Zvuči kvazipsihologijski? Tendenciozno? Umišljeno? Pesimistično? – Super, jer to je modus operiranja većine vojnika spojenih na struju i tipkovnicu koji u želji da (do)kažu nešto novo zapravo slušaju što im se kaže. Zbog čega bi uopće bilo drugačije? Interpretacija ionako ovisi o volji osobe za introspekcijom.

JE LI NAŠ IZBORNIK SIŠAO SA ŠAR PLANINE?

Ne tvrdim da je Dalić omnipotentni bog nogometa koji s visine promatra zbivanja ispod sebe. Ne smatram ni da treba biti lišen svake kritike, ali poštujem uspjeh, i koliko sam uspio primijetiti, igrači ga poštuju. Za početak bi se svaki dežurni izbornik trebao zapitati koliko je poštivan u vlastitoj okolini. Ima li nešto po čemu bi bio cijenjen, da bi u ime te vrline bio popraćen odgovarajućom pozornošću bliže okoline. Zlatka Dalića igrači poštuju, to se vidi i osjeti, a za to mora postojati valjan razlog. Ili su vanjski znaci hinjena šarada? Legalno pitanje.

Kada je poslije Slovačke i protiv Azerbajdžana u Bakuu Dalić izveo istu početnu postavu, uporište za taj potez se moglo naći u krilatici koja nije savila gnijezdo – „dobitna kombinacija se ne mijenja”. Netko drugi bi primijetio da bi igrači mogli biti umorni nakon leta avionom i iscrpljujuće utakmice u Trnavi. Treći bi ga nadopunio „Pa natjecateljski raspored je ionako suviše gust, mora se uvesti barem neka promjena u početni sastav”. Četvrti bi objedinio sve to i još dodao „Ali ni Slovačka i Azerbajdžan nisu iste momčadi, bitna je promjena i u taktici, ne možemo se samo nadati ‘našoj igri’”. Zato ponavljam, ne slažem se sa svakim izbornikovim potezom, ali svima je lakše biti general poslije bitke, pa tako i meni. Dirigentsku palicu je trebalo uzeti u ruke u Kaliningradu protiv Nigerije, u Nižnjem Novgorodu protiv Argentine, u Rostovu protiv Islanda, ponovno u Novgorodu protiv Danske, u Sočiju protiv domaćina svjetskog nogometnog prvenstva Rusije, u Moskvi protiv Engleske, i ništa manje, u finalu najvećeg sportskog događaja na zemaljskoj kugli protiv Francuske. Do srebra je reprezentaciju vodio Dalić, nitko drugi.

Vratimo se sada skroz u rikverc na početak priče. Godina je gospodnja 2017. a hrvatska reprezentacija je remijem na Rujevici protiv predzadnje Finske dovela u pitanje plasman na Mundijal u Rusiji koji će se igrati sljedeće godine. U HNS-u vijećaju i odluka između Matjaža Keka i Zlatka Dalića jednoglasno pada na hrvatskog stručnjaka s pedigreom izgrađenim u Aziji.

U teškoj situaciji Zlatko preuzima Vatrene s kojima odlazi na megdan Ukrajini pred 65 000 domaćih navijača izboriti plasman na, kako će se pokazati, povijesno prvenstvo za Lijepu našu. Dalić iz postave izostavlja Josipa Pivarića, a na lijevi bok stavlja desnog braniča Šimu Vrsaljka, dok na poziciju stopera vraća Dejan Lovren. Hrvatska pobjeđuje 2 – 0 pogotcim Andreja Kramarića i dodatne kvalifikacije su tu. Bubanj nas je spojio s tvrdim Grcima. Ovi dolaze na Maksimir po četiri komada. Zabili su Kalinić, Kramarić, Modrić i Perišić, viza je u džepu, Šuker se smije, Dalić potpisuje ugovor, peto svjetsko prvenstvo je na obzoru i svi su sretni. Izbornik junak, spasitelj, opravdao povjerenje.

Sjedamo u vremeplov i plovimo još dalje u prošlost po par bitnih podataka. Dalić je sada u arapskom svijetu, vruće je, sjedi na klupi Al Faisalya. Predsjednik kluba Fahd Al-Madalj o njemu govori ovako:

Kad je naš klub ušao u prvu ligu, tražili smo trenera koji bi nas mogao voditi kako bismo ostali u prvoj ligi. Nikada nismo težili velikom uspjehu, samo smo htjeli zadržati ono što smo postigli. Između više od 30 CV-a koje sam imao pred sobom, odlučio sam prvo porazgovarati s Dalićem. Prvi sam se put s njim sreo 2010. u Damasku, glavnom sirijskom gradu. Odmah me fascinirao svojom osobnošću i ambicijom unatoč tome što je bio vidljivo umoran od puta iz Zagreba do Damaska. Odmah sam ga pitao zašto se odlučio napustiti Europu i doći u pustinju? Bio je otvoren i iskren prema meni kazavši kako želi ovdje stvarati uspješnu karijeru i svoje ime. Jer u Europi će to teško stvoriti jer nitko ne gleda kvalitetu već veliko ime bez obzira na rezultat. Dalić je kazao kako on upravo želi dokazati svoju kvalitetu, niti jednom riječju ne ističući svoj ego. Dalić i ja ostali smo prijatelji i često se čujemo. Na žalost, više se neće vratiti u naš klub kao trener, ali kao prijatelju i bratu, vrata su mu uvijek širom otvorena. Zlatko Dalić nije osvojio samo moje i srca navijača već i srca cijele moje obitelji, starješina cijelog plemena”.

Tu priči nije kraj: „Zlatko nas je odmah na početku šokirao načinom vođenja kluba, ali i dao na znanje da će ga on voditi i neće dati nikom da se miješa u njegov posao. Kad nam je naredio da trening počinje u šest sati ujutro, prvo smo mislili da se s nama šali. Međutim, njegova ozbiljnost spustila nas je na zemlju. Igračima nije bilo drago ustajati tako rano, ali morali su ga slušati jer je on trener i glavni autoritet. Nevjerojatno je koliko se brzo stvorila kemija između njega i igrača. Ne samo da su postali najbolji prijatelji već jedna velika obitelj.

S novim klubom Al Hilalom osvaja King Cup, usput je proglašen 13. trenerom svijeta za ožujak 2013. godine po World Coach Rankingu.

S trećim klubom Al Ainom osvaja svoj drugi trofej na Istoku. U finalu Golf Cupa pobijedio je branitelja naslova iz Dubaija, što je bila dvanaesta i posljednja utakmica sezone za Al Ain s Dalićem na klupi – bez poraza. U sljedećoj sezoni u istom je klubu po izboru tamošnjih sportskih novinara proglašen trenerom godine. Osvaja prvenstvo UAE-a sa samo dvije izgubljene utakmice u cijeloj sezoni a njegov tim je bio neporažen u 15 utakmica za redom, ostvarili su 8 pobjeda u kontinuitetu, prvenstvo završili +43 gol razlikom. Nije loše. U 2015, stiže još jedno priznanje kada je u Abu Dhabiju proglašen najboljim trenerom UAE-a.

Po Football Database rankingu, Al Ain je u ožujku 2014. godine, prije nego što ga je Zlatko preuzeo bio 335. klub na svijetu. Nakon manje od dvije godine, Al Ain je zauzeo 122. mjesto na tablici klubova te je bio 5. najbolji klub na azijskom kontinentu.

Jedan sada već stari nastavnik znao je govoriti da od Mozzarta ne bi bilo ništa da je rođen na Šar Planini, ali je smetnuo s uma da je jedan drugi Mozzart rođen u Smiljanu, što je tu negdje, pa je od njega ipak nastalo štošta. Munje sijevaju podjednako u Columbiji i u Lici. Možda je Zlatko sijevnuo u Rusiji, a možda je najteže biti prorok u svom selu, i kada darove nosiš.

KRIVA JE SREĆA 

Svatko tko tvrdi da je rusko srebro plod slučajnost nema blagog pojma o životu, još manje o brojkama i kontinuiranom radu, a evo i eksperimenta za nevjerne Tome – u skoro svakom kvartu, selu ili gradu nalazi se svjetleća kućica po imenu “kladionica”, ima ih na svakom koraku u internet izdanju, aparati su interijer kafića koliko i šankovi i stolovi, pa bi bilo pošteno da svatko kome su usta puna “sreće” pokuša dozvati tu krilatu anomaliju u vlastiti život. Stvar je jednostavna, uplatiš listić s nekoliko parova, ili još bolje, tipuješ neku momčad u kupu i ostalo prepustiš sreći. Ako je ekipa sretna i ti si sretan, samo izađeš pod vedro nebo i čekaš da te golub blagoslovi po ramenu ili ako si jedan od posebnih, po glavi! Prvi put, drugi put, treći put..nema goluba? Možda zato što vjerojatnost dobitka s brojem utakmica pada! Gdje je sreća kad ti treba, nema je k’o ni policije. Ali kada po drugome treba raspaliti rafal, sreća dođe poput municije koju je lakše nabaviti nego lišće u jesen.

Sreća postoji kao nešto što te pogura kad već imaš nešto opipljivo. No je li sreća situacija iz  finalnog dvoboja svjetskog nogometnog prvenstva u kojoj sudac sudi kazneni udarac jer ne reagiraš brzinom svjetlosti na napucanu loptu u ruku, ili kada sudac u četvrtfinalu europskog nogometnog prvenstva ne vidi prekršaj Babela prije pogotka Sammera Ladiću? Sreću skoro da se može definirati na bezbroj načina, ali sreća nema kontinuitet koji vodi momčad od prvog kola do finala turnira. Utakmica protiv Ukrajine i Grčke s početka izborničkog mandata nije sreća, trnovit put na Bliskom istoku također nije sreća, ona zabljesne pa nestane, nema je više, na sreću se ne računa, poljubi te i ode svojim putem. Postoje sretne okolnosti, npr. sretna je okolnost što sam kao Hrvat mogao osobnije doživjeti uspjeh reprezentacije nego navijač Vatrenih iz Japana, ali na Trgu bana Josipa Jelačiča nisam bio samo sretan – lucky što mi baklja koja je mogla nije pala na glavu, nego sam bio sretan – happy zbog drugog mjesta ovog malog društvanca na najspektakularnijoj sportskoj smotri na planeti Zemlji. Srećo moja pređi na drugoga ali ne idi daleko.

NE VIDJETI STABLO OD ŠUME

Otvorimo sada knjigu istine i provjerimo nešto drugo. Dalić je Vatrene do danas vodio u 28 utakmica od kojih je ostvario 17 pobjeda računajući utakmice završnice Mundijala do izvođenja jedanaesteraca. Ako bi jedanaesterce protiv Danske i Rusije preveli kao neodlučen ishod, tada je ostvareno 15 pobjeda, dakle preko 50% je dobivenih susreta. Vatreni su od Ukrajine na ovamo poraženi u 7 utakmica među kojima su tri pripremne, protiv Tunisa, Perua i Brazila, te natjecateljske protiv Francuske, Španjolske, Engleske i Mađarske. Hrvatska je osim Ukrajine i Grčke pobjeđivala Argentinu, Dansku, Rusiju, Englesku i Španjolsku, protiv Slovačke je reprezentacija odigrala jednu od najboljih utakmica uopće, prvo poluvrijeme na Poljudu protiv Mađarske također spada u rubriku najkvalitetnijih predstava koje smo vidjeli u kockastom dresu. Ostvarena gol razlika iznosi 47 – 35 u korist Vatrenih. Ako bi bili dosljedni statističkom načelu određivanja srednje vrijednosti tada bi utakmica protiv Španjolske bila promatrana kao ekstrem, i kao takva izbačena iz kalkulacije jer nije vjerodostojan pokazatelj dugoročnog nego trenutačnog stanja duha. Kada ova kvantitavna metoda ne bi vjerodostojno oslikavala realnost, Španjolska bi i u uzvratnoj utakmici pobijedila Hrvatsku s preko tri gola razlike, no Hrvatska je dostojno uzvratila Španjolcima za poraz  – porazom (3-2).

U takvoj konstelaciji, do srednje vrijednosti gol razlike dolazimo tako što broj postignutih i primljenih  pogodaka dijeljenim s ukupnim brojem utakmica, ne računajući ekstrem, nego mu pripisujemo prosječnu vrijednost primljenih pogodaka (kao da je Hrvatska izgubila 1 – 0, a ne 6 – 0). Izvedena gol razlika bila bi +17.

To znači da Hrvatska pod Dalićem u prosjeku prima približno gol po susretu a postiže 1,62. Vatreni nisu zabijali u utakmici protiv Perua, Brazila, Engleske i Grčke. U Grčkoj nam gol u dodatnim kvalifikacijama nije ni trebao, u prijateljskim utakmicama nismo dali gol južnoameričkim reprezentacijama što navodi na zaključak da nam nešto ne odgovara u igri latinosa, i tu treba kopati uzrok – je li to tempo, način igre ili nešto treće. Nismo zabili ni u susretu protiv Engleske u Hrvatskoj ali smo ih probili u Engleskoj i Rusiji. Njih smo dakle skenirali. Pogodak nismo dali ni u Španjolskoj ali smo u uzvratu postigli tri, znači da protiv Furije također imamo lijeka.

U jednom, ne toliko starom članku, o suštini odnosa Španjolske i Hrvatske napisao sam sljedeće:

“Hrvatska je mnogo naučila od Španjolske, a i Španjolska je učila o Hrvatskoj. Razvoj Modrića i Rakitića na vrhunskoj razini može se zahvaliti Barceloni i Real Madridu. Oblik suradnje ove dvije europske nogometne sile počeo je tamo još s Davorom Šukerom, Robertom Jarnijem, Alenom Peternacom..

Izmjenom igrača na klupskoj uvjetovao je uspjeh na reprezentativnoj razini. U procesu izmjene igrača usvajali smo karakteristike španjolskog nogometa, koji je suvremen, brz, prodoran, s mnogo dodira i namjerom postizanja pogotka, dva ili tri više od protivnika

Kreativci iz Hrvatske sjajno se snalaze u Španjolskoj, naš stil nogometa sve je sličniji španjolskom, kao da smo se odvojili od klasičnog „njemačkog”, koji je zadržao jezgru, čvrstoću iza, ali se i sam prilagodio uvjetima brzine.

Hrvatska i Španjolska susrele su se do sada osam puta! Španjolska je pobijedila u četiri susreta, među kojima je i najteži poraz Vatrenih u povijesti, Furija je u Ligi nacija slavila u „noćnoj mori u Elcheu” s nevjerojatnih 6 – 0!

Hrvatska ima ukupno tri pobjede. Osim što su slavili u dramatičnoj utakmici na Maksimiru s 3 – 2, čime se u najkraćem roku uzvratili za nerealan poraz, nastao u procesu tranzicije, nego su na Europskom prvenstvu 2016. godine u Bordeauxu slavili s 2 -1, a prijateljski susret 1994. godine u Valenciji završio je 2 – 0 pogocima Prosinečkog i Šukera. Jedna utakmica završila je neriješeno.

Tu smo negdje, reklo bi se obzirom na glomaznost španjolskog nogometnog realiteta, koji ima jednu od najjačih pet nogometnih liga svijeta“.

Zbog boljeg razumijevanja prirode pojave ekstrema, ovome bi još dodao da je bez utakmice u Elcheu gol razlika Hrvatske i Španjolske u sedam utakmica 9 – 9! Pametnom dosta.

POVIJEST “BOLESTI”

Za usporedbu s Dalićem, Miroslav Ćiro Blažević vodio je Hrvatsku u 72 utakmice u kojima je ostvario 33 pobjede, 24 neriješena razultata i 15 poraza. Mirko Jozić ima (18 utakmica, 9 pobjeda, 6 neriješenih, 3 poraza), Otto Barić (24 utakmice, 11 pobjeda, 8 neriješenih, 5 poraza), Zlatko Kranjčar (25 utakmica, 11 pobjeda, 8 neriješenih, 6 poraza), Slaven Bilić (65 utakmica, 42 pobjede, 15 neriješenih, 8 poraza), Igor Štimac (15 utakmica, 8 pobjeda, 2 neriješena, 5 poraza), Niko Kovač (19 utakmica, 10 pobjeda, 5 neriješenih, 4 poraza) i Ante Čačić (25 utakmica, 15 pobjeda, 6 neriješenih, 4 poraza).

Kvantitativna analiza podataka tvrdi da je pozitivan omjer teže održati što je broj utakmica veći, odnosno, veliki broj utakmica završenih pobjedom u rastućem broju odigranih utakmica svjedoči o kvaliteti momčadi. No, problem nije toliko linearan, da jeste, Slaven Bilić bi bio najbolji hrvatski izbornik (ili najuspješniji?). Možda i jest, no to tvrditi bazirajući se na najpozitivnijem omjeru pobjeda u odnosu na broj utakmica znači graditi kuću na živom blatu. Situacija je sljedeća. Kao kriterij uspješnosti može se postaviti i broj izgubljenih utakmica, ovisno što analizom želimo prikazati. U štampi se redovito pojavljuju komparacije upravo toga tipa koje kao kriterij uspješnosti uzimaju npr. broj utakmica u kojima je momčad slavila. Slaven Bilić je po pitanju toga sa 42 pobjede u 65 utakmica uvjerljivo ispred svih, no što konkretno ima od toga? Miroslav Blažević je ostvario manje pobjeda iz više utakmica, bilanca je dakle slabija, ali i pored toga trener svih trenera ima broncu iz Francuske koju ni vrijeme neće izbrisati. Ima je i Bilić, ali ne kao trener. Znam, opet ćete reći da je kriva sreća.

Što je sa Čačićem, imamo i njega.  Po istom kriteriju, omjeru pobjeda, prvi je iza Bilića. Istina, pobijedio je Španjolsku na Euru, ali igrao je s Kosovom i Kinom, gubio je 3 – 0 od Estonije, od Islanda 1 – 0, od Turske 1 – 0, remizirao sa Finskom na Rujevici, i onda je tek stvar u svoje ruke preuzeo Dalić i odveo nas na Mundijal.

“Mislim da je naša dužnost zahvaliti i bivšem izborniku Anti Čačiću i njegovom stožeruOve pobjede su i njegove. Ipak smo s njim isto igrali u kvalifikacijama. Sa Zlatkom Dalićem sam surađivao u mladoj reprezentaciji. Vjerujem u njega. On je trener pobjednik. To sam i tad vidio. Želimo da mu HNS da šansu jer je reprezentaciji donio pozitivno ozračje i jasnu ideju. Idemo u Rusiju s Dalićem. Za mene je Hrvatska uvijek broj jedan. Dok treba bit ću tu, kad ne bude trebalo bit ću kući i navijati”, rekao je Raketa prije točno dvije godine. Tu se dakle ljubav skrila. Dalić i Rakitić su radili skupa i ranije, ali što je važnije, igrač svjetske klase je u Daliću prepoznao – trenera pobjednika! Veliki ljudi razmišljaju isto. Istina?

Iz do sada izloženog trebalo bi biti jasno da samo omjerima ne možemo vjerovati, no ni iz takve, nepotpune perspektive, dio koji nas zanima nije u potpunosti odsutan.

Ono što sugeriram, a zamaskirano je brojevima, jest potreba kvalitativne interpretacije podataka uz kvantitativnu. Vitalnost reprezentacija s kojima se naša ekipa kroz povijest suočila daje boju slici. Niti se Hrvatska za vladavine svih svojih izbornika sretala s reprezentacijama iste jačine, niti je natjecateljski intenzitet uvijek bio jednak, igrači su se mijenjali, a i druge su izabrane vrste imale svoje uspone i padove. Brazil u kojem su igrali Ronaldo, Rivaldo, Roberto Carlos, Cafu i Ronaldniho nije današnji Brazil, Italija pamti sretnija vremena, pa tko može sa sigurnošću tvrditi da je Bilić bolji od Ćire jer ima oku ugodniju bilancu, kad ga i onako većina pamti po ispadanju od Turske, što je nasuprot “objektivne” druga, subjektivna krajnost koja također nije ispravna.

Belgija koju je Hrvatska pobijedila 2003. godine s 4 – 0 nije današnja Belgija (prvi na ljestvici), Hrvatskoj Otta Barića koja je od Francuske i Engleske primala smiješne pogotke nedostajali su Modrić, Rakitić i društvo, umjesto njih su igrali Butina, Rosso, Bjelica, Rapaić, Pršo, Šokota. Bi li Otto Barić ili Nenad Bjelica uspjeli u istim uvjetima ostvariti identičan rezultat kao Dalić? Uvjeren sam da ne bi. Bi li Nenad Bjelica uradio više s reprezentacijom koja je nastupala u Japanu i Koreji? S današnjom pameću moguće da da. Ali kakvu smo Italiju tada pobijedili!

Uspjeh, ta (ne)dosanjana svrha mnogih duša, usko je povezna s nizom ograničavajućih faktor koji priječe momčad u svom ostvarenju.

Zlatko Dalić je u svome ostvarenju povezao više faktora, ili da budem precizniji – kvaliteta Dalića kao trenera i izbornika vidi se na više razina, što u konačnici daje potpuniju sliku o njegovom opusu, zbog čega je on za mene najbolji i najuspješniji hrvatski izbornik. Ne samo da je ostvario najveći uspjeh nogometne  reprezentacije finalom u Moskvi, nego će se ako pobijedi Slovačku u Rijeci pridružiti Ćiri kao tek drugi drugi trener u skoro 30 godina koji se plasirao na dva velika natjecanja za redom, a kao šlag na tortu stavite i daleko bolji omjer pobjeda i poraza od spomenutog Miroslava kao jedinog trenera uz Dalića koji ima odličje sa svjetskog nogometnosg prvenstva a da se ujedno plasirao na dva velika natjecanja za redom. Uz to imamo još jedan dodatni bonus, najvažniji – Dalić niti je nabijao gol razliku protiv egzotičnog San Marina niti Malte. Igrao je protiv Tunisa koji je trenutno 29. reprezentacija svijeta prijateljsku utakmicu dok su drugi igrali viktorije na gol San Marina (10 – 0). Dakle, između Ćire, Bilića, Dalića i ostalih, Dalić šiša sviju za koplje i pol!

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Hrvatska od kada je vodi Zlatko Dalić nije primila pogodak u sedam odigranih utakmica, a po kvantitativnim analizama obrana je ključ uspjeha. Analiza utakmica jednog europskog prvenstva otkrila je da je plasman povezan s brojem neprimljenih golova, umjesto kako bi se očekivalo, brojem postignutih golova. Cilj je, koliko god to nemislivo zvučalo, primiti gol manje, a ne  postići gol više! Drugi važan element je tranzicija (Hrvatska ima srednji red, dakle sposobnost tranzicije je u samom svjetskom vrhu), a potom realizacija. Najsuperiornije momčadi igraju taku da granica između faze i obrane postoji još samo topološki, dok su obrambeni igrači sve sposobniji zabijati, a napadači braniti. Tek se iz tog načela razvija strategija, potom taktika, kombinatorika, tehnika, a devijacije u odnosu na zamišljeno nogometno savršenstvo možemo zvati tipom nogometa karakterističnim za neko podneblje, bazen igrača, ekonomske uvjete i sl.

Kardiogram za stvarnu sliku vatrenog srca može se utvrditi isključivo pregledom plasmana momčadi protiv kojih je Hrvatska igrala u vremenu u kojemu se susret odigrao, jer je to jedina projekcija vrijednosti rezultata koje vidimo kao omjere. U obzir se treba uzeti i potencijal igrača koje je svaki naš izbornik tada imao, i tek onda ćemo biti nešto bliži odgovoru na pitanje “tko je naj hrvatski izbornik”, ako baš moramo znati.

Tko s tim komadom materijala želi imati posla sretno mu bilo, jer već je i odokativnom metodom vidljivo da Dalićeva reprezentacija niže respektabilne protivnike, a predaha s “lakšima” gotovo da i nema. Uz to, popularizacijom nogometa i čineći ga dostupnim sve širem krugu ljudi, jasno prvenstveno iz ekonomskih a ne altruističkih razloga, podigla se kvaliteta onih ekipa koje su ranije bile kanta za napucavanje, ali i onih koje su pripadale “srednjem domu”, čime je imperativ pobjede postao teži, ali to je jedna druga priča.

VIŠE O NOGOMETU DRUGI PUT

Sva krhkost mentaliteta lakih nota očitovala se tijekom prošla dva tjedna kada je za posljednji kvalifikacijski susret u ovoj godini javnost na više mjesta bila upitana da složi “svoju momčad”, a na koncu pogađate, nijedna nije bila  ista! Toliko o mudrosti mase.

Kad smo već kod mase, poljski astronom iz 16. stoljeća koji se bavio promatranjem i proučavanjem gibanja nebeskih tijela, došao je u svom opservatoriju u Poljskoj do zaključka da Zemlja nije u središtu svemira, što je označilo revolucionaran prekid sa starim shvaćanjem.

Kao i svako novo shvaćanje koje udari na konglomerat malih ali istih, ni ovo nije prošlo bez protivljenja ali je Kopernik barem zadržao glavu na ramenima.

Galileovo zalaganje za Kopernikov sustav, kao jedini točan i istinit, dovelo je dotičnog fizičara i astronoma u sukob s crkvenim naučavanjem, pa mu je odlukom Inkvizicije 1616. bilo zabranjeno naučavanje da se Zemlja giba oko Sunca. Obećanje da će odustati od uvjerenja nije održao, nego je potaknut novim, vlastitim otkrićima izložio heliocentrični sustav u djelu Dijalog o dvama glavnim svjetskim sustavima, ptolemejskom i kopernikanskom, pa je Crkva uvidjevši da je vrag odnio šalu, Galilea optužila za herezu. Pod progonstvom i nadzorom Inkvizicije završio je svoje najveće djelo Razgovori i matematički prikazi dvaju novih znanja u mehanici, s kojim je položio temelje modernoj fizici.

Jedan drugi pametnjaković, također iz Italije, ali ovoga puta filozof, u konfrontaciju s prevladavajućim mišljenjem tog doba dolazi zbog svog heretičkog naučavanja, kao i Galileo, s tom razlikom da će nakon sedam godina tamnice svoj život Giordano Bruno skončati pročišćen na lomači. “Otac” mnemotehnike prije smrti je ustvrdio da “se istina ne mijenja ako većina u nju vjeruje ili ne vjeruje”.

Češki reformator Jan Hus doživio je istu sudbinu kao i njegov supatnik iz Italije. Ne slažeš se? – goriš!

Da su se Kopernik i slični njemu povodili nagonom mase za preživljavanjem, danas bi smo još uvijek živjeli u vrlom srednjem vijeku. Posjedovanje podataka nije dovoljno. Potrebna je sposobnost tumačenja istih.
Dokaza? Uza sve podatke na kojima ležimo kao Smaug na blagu, ljudi su u 21. stoljeću došli do zaključka da je zemlja ravna ploča….još zapravo ne mogu povjerovati da ovo koristim kao (anti)tezu.

Jesu li zbog toga dežurni izbornici presvučeni ravnozemljaši, koji bi kao u “dobra” stara vremena palili sve što strši? Naravno da ne, ali unutrašnji mehanizam je isti.  Za biti u pravu ne trebaš biti ni svećenik ni znanstvenik, a za biti inkvizitor ne trebaš biti u pravu.

Autor:J.V.H.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.