MAMA SUTRA IDEM U RAT AL’ PRVO MORAM DORUČKOVAT’: Rakitić je kriv za sve!

Autor: Josip Valjan - Harambašić

GDJE SMO, ŠTO SMO?

Ovisno o tome je li vam čaša na pola prazna ili puna, reći ćete da je Hrvatska izgubila 2 ili osvojila bod protiv Azerbajdžana. Ako ste među onima koji misle da ih je izgubila, onda vjerojatno mislite i da bi se bodovanje trebalo odvijati od natrag – na početku kvalifikacija sve reprezentacije imaju maksimalan broj bodova, a utakmicama se ti bodovi gube ili ostaju, ovisno o rezultatu.

Hrvatska je maestralnom igrom protiv Slovačke, i osrednjom predstavom protiv Azerbajdžana, došla do 4 boda u jurnjavi za još jednim velikim nogometnim natjecanjem. Poslije 5 odigranih utakmica Hrvatska je vodeća reprezentacija skupine„E”. Slijede Slovačka i Azerbajdžan, zatim i Wales. U čemu je onda problem? Problem je u tome što nismo napunili mrežu Azera do vrha, pogađali prečke i stative, provlačili loptu kroz noge, izvodili raznorazne minijature i općenito ismijali Azere svojim nogometnim umijećem, da se dan nakon toga možemo hvaliti kako smo mi dobri. E, pa i drugi igraju nogomet, i nije svaki dan petak!

Izostala su kratka dodavanja iz utakmice sa Slovačkom, domaćini su ulijetali u naše igrače ko’ da su državni neprijatelji, Lovren je ostao u hotelu, a čitava je obrana odigrala susret na razini korner zastavica, čast izuzecima (Domagoj Vida). I sada se svi pitamo „Kako to?” Možda Vojko zna odgovor?

Zanimljivi su komentari poslije utakmice. Jedan od njih „misli” da je „Šuker napunio džepove”. Takva razmišljanja možemo smjestiti u rubriku s „Bermudskim trokutom”, „Područjem 45” i ostalim teorijama zavjere i njihovim maštovitim varijantama. Nešto ozbiljniji dio publike s laptopom pri ruci i analitičkim sposobnostima, drži izbornika za krivca. Tu su ljudi u nekoj mjeri možda i u pravu, ali da je kojim slučajem ušao u gol jedan od dva pokušaja Nikole Vlašića, ili zicer od Rebića, utakmica je mogla otići u sasvim drugom smjeru i Dalić bi opet bio vizionar.

DALIĆ VELIKI UPITNIK

Što se onda ima prigovoriti još do jučer hvaljenom i slavljenom izborniku Daliću, a već danas mrskom nikogoviću koji ne zna elementarnu nogometnu taktiku? Pa na planu taktike malo toga. Čovjek je postavio momčad, a igrači su uradili svoje. Možda je zamjene uveo kasno? Sve i da jest, kako bi zamjene promijenile tijek susreta kad su Azeri bili toliko poletni da su u istom tempu mogli odigrati treće i četvrto poluvrijeme! Možda je baš to to – domaćin je bio odmorniji.

Kako sad to „odmorniji” kad su i Azeri putovali kući, i to s dalekog otoka na kojem su izgubili od Walesa? Razlika između njih i nas je u tome što je Hrvatska istrčala u nepromijenjenom sastavu, dok je Nikola Jurčević napravio dvije izmjene u odnosu na utakmicu u Cardiffu. Prvo je na gol stavio Balayeva umjesto Agayeva, a u veznom redu je Huseynov počeo umjesto Almeide.

Dalić se povodio istom idejom koja nas je odvela do velike pobjede u Slovačkoj, da mi moramo biti ti koji će diktirati susret, a protivnik onaj koji se mora prilagođavati. Bilo bi to u redu kada bi Slovačka i Azerbajdžan bile iste momčadi – ali nisu. Dok Slovačka teži kakvom takvom nadigravanju, Azeri su specijalizirali bunker. Oni skoro uvijek igraju protiv jačih od sebe, pa je bilo logično momčad pripremiti da igra protiv bunkera. Nije Dalić imao opciju „B”, i to se vidjelo do te mjere da me ražalostilo. Nakon uspjeha protiv Slovačke Vatreni su odigrali susret u kojem kao da nisu vjerovali da Azerbajdžan može odoliti vatrenim naletima, pa se ozbiljno nisu ni pripremili za moguću alternativu.  U odnosu na utakmicu u Slovačkoj, dogodila se samo jedna pomalo naivna promjena – Rebić i Perišić su zamijenili strane. Zamalo je Dalić i pogodio s izborom strategije, ali tu na vidjelo ipak izlazi Jurčevičev trenerski instinkt. Poslije dva nesretno-nespretna gola u Walesu, za susret s Hrvatskom promijenio je golmana koji je bio u tom susretu pogubljen i podigao obranu na višu razinu, jer kako je već Jurčević upozoravao, Azerbajdžan je igrao dobro, ali nije imao sreće.

Druga bitna stvar koja se odmah veže na treću, jest umor koji je nastupio kod igrača Hrvatske. Začuđuje zakašnjela reakcija izbornika Dalića na ono što se događalo na terenu, tim više što je utakmica u Slovačkoj, iz sadašnje perspektive, izgledala nestvarno dobro. Kao da je zaboravio da na klupi sjede rezervni igrači, ili im možda nije dovoljno vjerovao, to ne možemo znati, no činjenica je da je preduvjet tehničko-taktičke izvedbe energetska tj. kondicijska komponenta. Ako nemaš energije kako ćeš trčati u prostor? Vatreni su se potrošili u Trnavi, emocionalno i fizički, radi čega je zamjena morala ući već na poluvremenu. Vidjelo se da je Rebić svjetlosnim godinama od rješenja za protivničku obranu koja ga je udvajala i gurala prema crti gdje on objektivno malo može učiniti koristi s loptom. Petković nije mogao izaći na kraj s daleko agresivnijom obranom Azera nego što je to bila obrana Slovačke. Igrači su naprosto bili preiscrpljeni da bi se kretanjem bez lopte oslobađali obrambenih igrača i primali loptu u prijem,. I u prijemu su je, kao što je bio slučaj u Slovačkoj, često vraćali iz prve suigraču u trokutu, i na taj način osvajali prostor. Kada kratko dodavanje nije prolazilo, počeli smo preskakati igru, ali se ni tu nismo usrećili.

Utakmicu je trebalo započeti sa „svježom krvi” ili infuzijom na poluvremenu. Istrčavanje istog sastava protiv Azera i Slovaka,sa stajališta strategije jednostavno ne stoji, kasna izmjena, i još ponajviše, igra s iscrpljenim igračima, tri su grijeha Dalića u Bakuu zbog kojih ipak nismo platili najvišom cijenom.

DA JE RAKITIĆ IGRAO DOBILI BISMO SVE?

Sitnim koracima došli smo do Ivana Rakitića i njegove odluke da otkaže nastupe za reprezentaciju zbog, kako navodi FIFPro, psihofizičke iscrpljenosti. Niti bi bio od koristi reprezentaciji, niti sebi. U manje od 72 sata, 11 igrača trčalo je skoro 3 sata, svaki je prosječno pretrčao dužinu polumaratona s klizećim startovima, skokovima, guranjima, udarcima, ubrzanjima, naglim usporavanjima i promjenama smjera. Jednadžbi dodajte avionski put, manjak sna potreban za oporavak, medijske obveze i trening u Bakuu i dobit će te iscijeđenu krpu! Za ilustraciju, tijelu je nakon maratona potreban višetjedni oporavak, a igrači se poslije reprezentativnih obveza vraćaju na drilanje u svoje klubove. U izvještaju za FIFPro-a, Dr. Vincent Gouttebarage piše da nogometaši mogu pružiti vrhunsku izvedbu jedino kada su u dobrom psihofizičkom stanju. Navodi da raspored utakmica može znatno utjecati na zdravlje elitnih nogometaša. Kada se rasporedom i/li brojem treninga i utakmica poveća pritisak na kapacitet igrača, tada dolazi do promjene na psihofizičkom planu što u konačnici dovodi do snižavanja kvalitete izvedbe.

Tko može kriviti Ivana što se odlučio čuvati svoj integritet, kada će s prvim svjetlom novog dana većina i onako zaboraviti dobre igre koje je pružio u dresu Hrvatske, baš kao što se izborniku Daliću i Vatrenima zaboravlja Rusija i Slovačka na osnovu jednog neriješenog rezultata. Apsurdno je da proglašavamo neuspjehom neriješen rezultat, a ne vidimo 4 boda u dva susreta i prvo mjesto na tablici.

Činjenica stoji da su Vatreni sposobni odigrati utakmice na najvišem nivou, ali poslije Mundiala i oproštaja nekih igrača, ne i u kontinuitetu. I s takvim raspletom “ispali” smo razočarani, Hrvatska je “neuspješno” prva, a Zemlja se i dalje vrti.

Autor:Josip Valjan - Harambašić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.