Čovjek ispred svog vremena: Velikan Krešimir Ćosić učinio je nezamislivo, odbio je Lakerse zbog svog Zadra

Autor: Dnevno/N.M.

Postoji ona dobro poznata fraza ‘Bog je stvoria čovika, a Zadar košarku’. Na današnji dan prije 25 godina taj isti Zadar izgubio je svog najvećeg košarkaškog sina. U 47. godini nakon teške bolesti ovaj je svijet napustio velikan Krešimir Ćosić. No ono što je postigao u svom kratkom životu kako na sportskom tako i na životnom planu neki  od nas ne bi ni u dva života.

Već s 14 godina onako visok i mršav košarku je igrao nekako drugačije nego ostali, vidio se njegov veliki talent. Odskakao je od ostalih visinom (210 cm) i stavom, iako se morao boriti s fizičkim puno jačim centrima. No da bi nadmudrio svoje suparnike na parketu Krešo je vrlo brzo uz pomoć svojih trenera radio na driblinzima i vođenju i kontroli lopte, što je u ono vrijeme bilo za košarkaške centre nezamislivo.

Sa 17 godina Zadar je predvođen Krešom postao prvak bivše države, započela je velika košarkaška i životna karijera ovog velikana igre pod obručima u Hrvata. Sa tadašnjim suigračem i prijateljem Giuseppeom Gjergjom kao organizatorom igre činio je krajem 60- i početkom 70-ih godina prošlog stoljeća strašan tandem koji je svojom igrom i razumjevanjem igre toliko odskakao od svega dotad viđenog u svijetu košarke. Taj je dvojac Zadru ukupno donio tri naslova prvaka države. San o europskoj tituli prekinuo je pak veliki Real no sve je išlo prema tome da će Zadar zbog kvalitete svoje momčadi dosegnuti europski tron.

No Krešin istraživački i nemiran duh, ponukao ga je da na nagovor jednog svog košarkaškog kolege ode na na američko sveučilište Brigham Young u Provu. Krešo je to i napravio nakon što je svoju briljantnu igru na Eurobasketu 1969. godine okrunio titulom najboljeg centra na tom natjecanju.

I u Americi je svojom igrom očaravao tamošnju publiku i svoje suigrače te je svoje sveučilište uveo među 16 najboljih sveučilišnih momčadi u SAD-u. Tada su za njim poludjele i NBA momčadi kao  za prvog neameričkog igrača koji je to postigao. A kad vam kažemo da su dvije momčadi koje su ga željele dovesti u svoje redove Portland Trail Blazersi i LA Lakersi onda vam je jasno koliko je Krešo bio cijenjen u to vrijeme svog igranja u Provu. Veliki Lakersi su mu i ponudili ugovor 1973. godine no Ćosić je napravio nešto u današnje vrijeme potpuno nezamislivo. “Zovu Lakersi, ali zove i Zadar”, kazao je jednom prilikom Krešo i odlučio se vratiti u svoj najdraži Zadar i ostaviti američki san.

Povratkom u Zadar napisao je povijest europske košarke, postao je čovjek koji je s reprezentacijom osvojio čak 14 reprezentativnih medalja, samo Rus Sergej Bjelov ima jednu medalju više.

Ćosić je tijekom 1970-ih  s reprezentacijom uzimao medalju na apsolutno svakom velikom natjecanju na kojem je tadašnja reprezntacija igrala. Tri europska zlata u nizu (1973., 1975., 1977.), svjetsko 1978., olimpijsko 1980.

Povratkom u Zadar donio mu je još jedan naslov prvaka države, a ponovno se Real ispriječio na putu do europskog trona. 1980. dolazi u Cibonu s kojom u tri godine osvaja tri kupa bivše države i donosi u Zagreb prvi naslov prvaka, a s Vukovima konačno osvaja i prvi europski naslov – Kup pobjednika kupova.

Već za igračke karijere razmišljao je o trenerskom poslu jer je još od mladih dana bio korak ili dva ispred u pogledu razumjevanja ove prekrasne igre i svih njenih zakonitosti. Imao je viziju košarkaške igre i kako bi ona trebala izgledati. Sredinom 80-ih preuzeo je tadašnju reprezntaciju bivše države i u prvi plan gurnuo tada golobrade mladiće, Kukoča, Rađu, Divca, i ostale predvođene tek nešto starijim Petrovićem i na Eurobasketu 1987. godine te je reprezentacija osvojila broncu, a godinu dana kasnije na OI u Seolu i srebro. A Krešo je utro put Rađi, Kukoču i ostalima prema njihovim velikim karijerama. U trećem hrvatskom košarkaškom velikanu, splitskim žutima je radio kao trener i vrlo brzo prepoznao vanserijski talent Tonija Kukoča i Dina Rađe.

No iako se otisnuo na mnoge adrese diljem svijeta, Krešo je uvijek bio povezan sa svojim Zadrom kojem se uvijek vraćao pa i onda kad  su prema njemu bili pomalo grubi i nepravedni ili je jednostavno bio neshvaćen. Jer najgore je biti prorok u svom selu kako kaže stara poslovica. No njegov će ga se Zadar danas posebno prisjetiti, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika ispred njegove dvorane na Višnjiku.

Koliko je Krešimir Ćosić kao čovjek i igrač bio veliki teško se zapravo u ovako kratkom tekstu može  opisati, svi njegovi suvremenici s kojima je igrao i protiv kojih se borio na parketu kažu da je košarkaški bio daleko ispred vremena u kojem je igrao, a o njegovim ljudskim kvalitetama su također izrekli samo superlative. Ćosić se i kad je za Hrvatsku bilo najteže početkom Domovinskoga rata angažirao kako bi pomogao u međunarodnom priznanju Hrvatske i svjesnosti i uvjeravanju svijeta što se u Hrvatskoj događa i čemu je tako žestoko izložen i njegov Zadar.

Po stjecanju neovisnosti Hrvatske radio je u diplomatskoj službi kao ministar savjetnik u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Washingtonu u SAD-u.

Konačnu košarkašku i životnu besmrtnost Krešimir Ćosić je zaslužio godinu dana nakon smrti, 1996. kad je primljen u Košarkašku kuću slavnih u američkom Springfieldu kao prvi Hrvat kojem je pripala ta čast. Krešimir Ćosić- čovjek ispred svog vremena, kako kaže dokumentarac poznatog sportskog novinara Slavka Cvitkovića. Krešo je to doista i bio a 25 godina poslije ostaje nam da ga se prisjećamo jer malo je ljudi poput njega, koji se unatoč svoj svojoj genijalnosti nikad nije prestao brinuti za sebi drage ljude, svoju obitelj, Zadar i svoju Hrvatsku.

 

 

 

 

Autor:Dnevno/N.M.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.