7Dnevno

VODEĆI SVJETSKI MITOLOG OTKRIVA: Svi svjetski mitovi nastali su na jednome mjestu, vjerojatno u Africi prije 65 tisuća godina

Autor: Zlatko Govedić / 7Dnevno

Fascinantne podudarnosti mitskih priča većine svjetskih naroda, ponekad na sasvim suprotnim stranama svijeta, oduvijek su fascinirale stručnjake koji i dandanas tragaju za odgovorom na temeljno pitanje: Imaju li svjetski mitovi jedinstveno podrijetlo?

Jedan od vodećih svjetskih mitologa, Michael Witzel (77), profesor sanskrta na Harvardu, 2012. objavio je knjigu “Podrijetlo svjetskih mitologija” u kojoj iznosi teoriju o monolokalnom izvoru osnovne mitske priče koja se ponajprije razdijelila na tri do četiri ogranka, a potom prenosila diljem svijeta. Dakako, u današnjoj mitologiji postoji nekoliko tumačenja o podrijetlu mitova, no Witzelova teorija naročito odudara od njih.

Definicije “mita” koje nalazimo u rječnicima prilično su šture. Anićev rječnik kaže: “Priča iz narodne tradicije, govori o nadnaravnim bićima, precima ili junacima koji služe kao praiskonski tipovi i obrasci ponašanja u primitivnom gledanju na svijet”.

No nizozemski antropolog Wim van Binsbergen (73) daje mnogo opsežniju definiciju. Po njegovim je riječima mit pripovijest koja se pripovijeda ili recitira u posebnim prigodama, koja je standardizirana, koja je javno dobro, za koju vlasnici smatraju da je od velike i trajne važnosti, koja sadrži predodžbe o podrijetlu svijeta (kozmogonija), o prošlom i sadašnjem ljudskom društvu (povijest i sociologija) te o uvjetima ljudskog života (antropologija); koje su sastavni dio života društva u kojem se mit pripovijeda (ili barem u kojem je mit nastao), koja objašnjava kako smo dospjeli do trenutka u kojem se mit priča (etiologija) te koja je moćno sredstvo za stvaranje općeprihvaćenog značenja i kolektivno prihvaćene istine.

SVETI GRAL KRIPTOGRAFA I POVJESNIČARA: Znanja nepoznate civilizacije, šifrirani vodič za ženske stvari ili kodirane upute kako od maka dobiti opijum?

Temeljne teorije

Po čemu je Witzelova teorija toliko značajna? Da bismo to razumjeli, treba reći da u suvremenoj mitologiji postoje dvije temeljne teorije koje objašnjavaju sve te nevjerojatne sličnosti.

Teoriju difuzije zastupali su Leo Frobenius (1873.-1938.) i Hermann Baumann (1902.–1972.). Smatrali su da je “svjetski mit” nastao na području Bliskog istoka prije nastanka velikih drevnih civilizacija pa se odande postupno širio po svijetu, prevodio i prilagođavao. Važan doprinos dao je i američki folklorist Stith Thompson koji je u šest debelih svezaka popisao sve svjetske motive u mitovima i narodnim pričama, bajkama i basnama. Međutim, u većini slučajeva više ne možemo slijediti trag difuzije mitova, a posebice kompleksa mitova. Primjerice, mit o šamanskoj smrti, obnovi tijela i usponu na nebo prostire se na širokom području od Sibira do Skandinavije, od Nepala do američkog kontinenta, ali ne možemo odrediti kada i kako se širio.

Teorija arhetipova, pak, temelji se na Jungovoj psihologiji te ukratko kaže da su motivi u mitovima univerzalni te da se zato javljaju diljem svijeta. Primjerice, Boginja Majka jedan je takav arhetip koji uistinu možemo naći u mnogim kulturama. Tu je teoriju naročito zastupao američki mitolog Joseph Campbell (1904.-1987.). No, ta teorija ne može objasniti sličnost cijele fabule, dakle strukture priče u kojoj su arhetipovi posloženi po točno određenom redoslijedu.

Afrička Eva

Witzel smatra da je izvorni svjetski mit nastao još u vrijeme tzv. afričke Eve prije nekih 150.000 godina. Arheološka istraživanja ranog gornjeg paleolitika, lingvističke rekonstrukcije i otkrića populacijske genetike upućuju na to da je jedna skupina ljudi napustila Afriku prije 65.000 godina te da se širila uz obalu Indijskog oceana, do Australije i južne Kine. Oni su pripovijedali tzv. gondvanske mitove koji su stariji potomci izvornog mita.

Mlađa inačica izvornog mita naziva se laurazijski mit koji je nastao negdje na području njihove rute, najvjerojatnije u jugozapadnoj Aziji prije 40.000 godina, da bi se u sljedećih 5000 godina proširio po cijeloj Europi, a zatim i po sjevernoj Africi i ostatku Azije, što se dovodi u vezu s brzim širenjem spiljske umjetnosti. On je morao biti završen do prelaska ljudi na američki kontinent i gubitka kontakta s ostalim narodima, do čega je došlo prije otprilike 20.000 godina.

Laurazijski mit ima kontinuiranu i koherentnu priču, sadrži ključne ideje i teme koje su prodrle u većinu svjetskih mitologija, a time i u većinu temeljnih načina promišljanja o svijetu i životu.

Ukratko, laurazijski mit počinje s nastankom svemira, zatim nastankom bogova i ljudskih bića, i to kroz četiri generacije od bogova preko polubožanskih junaka do ljudi. Zatim slijedi sukob u kojem sile reda (kozmosa) pobjeđuju sile nereda (kaosa) kako bi uspostavili održivu biosferu pa tek tada ljudska bića mogu nastaniti svijet. Zatim ljudi preuzimaju (kradu) znanje od bogova i tako nastaje ljudska kultura. Plemena se razvijaju u kraljevstva i države sa svojim lokalnim legendama pa priče o junacima ulaze u mit – i na tom mjestu, naravno, dolazi do velikih razlika. Na koncu, dolazi do svršetka svijeta. Sav svemir nestaje, obično u nekakvoj kozmičkoj katastrofi. Doduše, neki mitovi govore da nakon smrti svemira nastaje novi svemir, tj. novo nebo.

VJEŠTICE SU ZAPRAVO MUDRE I DOBRE ŽENE: Ne obožavamo đavla i ne silujemo muškarce, sve je to izmislila Crkva

Fascinantna sličnost

Laurazijski mit sastoji se od 15 etapa.

1. U početku je postojala samo tama ili nepostojanje. U indijskom mitu spominje se “asat” (nebitak), kineski mit kaže da “dao” izvire iz velike praznine, grčki spominje “Kaos” iz kojega nastaju “Ereb” (tama) i “Nikta” (noć), nordijski “ginnungagap” (bezdan), a polinezijski mit spominje “Kore” (ništavilo) iz kojega nastaju “Po” (tama) i “Rangi” (nebo).

2. Iz kaosa nastaje primordijalno jaje ili div. U nordijskom mitu div Ymir siše kozmičku kravu Audumblu koja liže stijenu i stvara bogove. Odin, Vili i Vé potom ubijaju Ymira od čijeg tijela nastaje svijet. U indijskom mitu praktički je ista priča. Od tijela diva Puruše nastaje svijet. U kineskom mitu od diva Pangua, u mezopotamskom od Kingua, a u grkom Kronosova krv oplođuje zemlju.

3. Potom nastaje primordijalno brdo ili otok koji se uzdiže nad vodom, tzv. plutajuća zemlja. Ovdje ima različitih motiva. Zanimljiv je zemaljski ronilac, tj. božansko biće koje spašava Zemlju tako što je izdiže iz vode. U Indijaca se spominje Varāha, treći Višṇuov avatāra koji je u obliku vepra izronio Zemlju iz svemirske vode.

4. Zatim nastaju Otac Nebo i Majka Zemlja te njihovi potomci, četiri naraštaja, od bogova, preko polubogova do ljudi. Dakle, linija se degradira.

5. Razdvajaju se nebo i zemlja. Naime, kada su nastali, nebo i zemlja bili su “slijepljeni”. Obično je neko božanstvo provelo taj čin i razdvojilo ih: Indra u Indijaca, Atlas u Grka ili Šu u Egipćana. Spominje se i kozmičko svjetsko drvo (arbor mundi) čije korijenje seže do podzemlja (onoga što će poslije kod judeokršćana postati pakao), a najviše grane do neba gdje stoluju bogovi (raj).

6. Stvaranje svjetla ključan je dio mita. To se ponajprije odnosi na nastanak Sunca jer nam njegova svjetlost omogućuje život. Postoje nebrojeni motivi, od biblijskog “fiat lux”, neka bude svjetlo, do raznih plemenskih priča. Japanski mit govori kako je boginja Sunca Amaterasu pobjegla u jednu spilju jer ju je izvrijeđao mlađi brat Susa.no.wo. Tako je nestalo sunčeve svjetlosti. Zato su je bogovi prevarili. Došli su pred spilju i napravili veliku proslavu. Boginja je izašla i tako je Sunce opet zasjalo. A drugi bogovi zapečaćuju ulaz u spilju tako da ona više ne može pobjeći.

Fascinantna je sličnost s indijskim mitom prema kojem je boginja zore Ušas zarobljena u spilji. Potom dolazi bog Indra sa svojim pratiocima koji pjevaju i dižu buku, a onda Indra “snažnoruki” svojim oružjem (vađra) razbija spilju i oslobađa Ušas. Ona izlazi u obliku crvenih krava. Crvene su zbog crvenkaste boje Sunca u zoru, a krave simboliziraju život i obrednu poeziju. To je korijen novogodišnjih blagdana koje prepoznajemo i u našim koledama. Ovdje vidimo snagu Witzelove teorije, jer indijski i japanski mit nikako nisu mogli utjecati jedan na drugoga.

TAJNA VEZA KOMETA, POTRESA I KORONE: Komet Atlas donijet će nam smak svijeta 30. travnja?

Mitske slike

7. Sada dolazi do sukoba. Mlađi bogovi svladavaju ili ubijaju svoje prethodnike, starije bogove

U Grka, titani su stariji bogovi predvođeni Kronom (Saturnom) i oni izgledaju čudovišno i bore se protiv Olimpljana koje predvodi Kronov sin Zeus (Jupiter). U nordijskoj mitologiji bore se bogovi (æsir) i divovi (jötnar). U vedskoj su asure i deve. U japanskoj su bogovi zemlje (kuni no kami) i bogovi neba (ama no kami). Mlađi bogovi ulaze potom u razne odnose s ljudima.

8. Najistaknutija etapa laurazijskog mita jest ona u kojoj junak (pripadnik mlađih bogova) ubija zmaja (pripadnika starijih bogova). Naime, pošto su nebo i zemlja razdvojeni, pošto je zemlja fiksirana i pošto je spašeno Sunce, zemlja još nije pogodna za život. Još nije plodna. Da bi ljudi mogli živjeti, potrebno je oploditi zemlju vodom ili još češće, krvlju, i to – žrtvenom krvlju. Zato se i danas polja prskaju krvlju.

Junak je gore na planini i on kontrolira vode ili čuva stoku. Njegov je protivnik dolje, u podzemnom svijetu te dolazi oteti stoku ili zaustaviti rijeke. Dolazi do sukoba u kojem junak pobjeđuje i tjera protivnika ili ga ubija mačem ili kakvim nebeskim oružjem. Junak je bog, a protivnik je čudovište pa se najčešće prikazuje kao veliki gmaz, zmaj ili zmija, i to vrlo često s više glava.

U Egipćana bog Set kopljem ubija Apopa (Apofisa). U mezopotamskim mitovima Marduk ubija Tiamat. U Indijaca Indra ubija Vrtru. U Iranaca Thraetaona (Ferdiun) ubija demona imenom Aži Dahaka, od čega dolazi riječ “aždaja”. U Slavena Perun ubija Velesa. U Grka ima više primjera. Apolon ubija Pitona, Heraklo lernejsku Hidru, Zeus Tifona, a Belerofont troglavu Himeru. U Nordijaca bog Thor ubija divovsku zmiju imenom Jörmungandr. U Japanaca bog Susanowo ubija osmoglavu zmiju Yamata no orochi, a u Kineza Yu Veliki uništava čudovište s devet glava imenom Xiangliu.

S ovim se mitskim slikama u vezu dovodi i biblijska predodžba u kojoj Isus (ili sv. Mihael) ubija Sotonu, dok u srednjovjekovnom kršćanstvu sv. Juraj ubija zmaja kugonosca. Kraj zagrebačkog HNK nalazi se upravo takav jedan kip!

Sljedeće etape mita jesu: 9. nastanak ljudi, pri čemu je Bog Sunce praotac ljudi, 10. prva zla djela prvih ljudi, podrijetlo smrti i opći potop, 11. opis lokalnih junaka, poput Gilgameša, Ozirisa, Herakla i dr., 12. dovođenje vatre, što označava početak ljudske kulture, 13. širenje ljudi i pojava mjesnog plemstva, 14. konačno uništavanje ljudi, svijeta i bogova (u Nordijaca se zove Ragnarök) te 15. rađanje novog neba i nove zemlje.

Za kraj je zanimljivo napomenuti da Witzel nije gorljivi zagovornik ove teorije. Štoviše, on sam kaže: “Ljudi, molim vas, pobijte moju teoriju. Ja sam to pokušavam već petnaest godina, ali ne ide… Sva dosadašnja saznanja idu joj u prilog”.

SKRIVENA ISTINA O MISTERIOZNOM LETU: Malezijski Boeing raketom je srušio premijer Najib Razak?

Autor:Zlatko Govedić / 7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.