Tajna DREVNIH KAMENIH KUGLI koje ljudima naglo jačaju imunitet

Autor:

Krug se oduviojek smatra najsavršenijim geometrijskim likom. Kao simbol zaštite, bio je poznat još u drevnim kulturama. Stonehenge je najpoznatija kružna građevina, promjera 110 metara. Rimski su veleposlanici oko sebe iscrtavali zaštitni krug, čime bi svima dali do znanja da ih se ne smije napasti. Babilonci su oko bolesničke postelje posipali pšenično brašno formirajući krug, a u srednjem vijeku oko kuće bi se posipala sol za zaštitu od kuge, vampira i sl. U ranom novom vijeku vještice su se također okupljale na tajnim mjestima i “štitile se” stojeći u krugu. I dandanas sudovi mogu osuđeniku izreći “mjeru zabrane pristupa na manje od 100 metara” i sl. Dakle, u kolektivnoj svijesti, krug predstavlja zaštitu i određuje zonu sigurnosti.

Istom se logikom i kugla smatra najsavršenijim geometrijskim tijelom. U osnovi, ona je simbol savršenstva, cjelovitosti kako čovjeka, tako i svemira te svepovezanosti. Svaka točka u prostorvremenu povezana je sa svakom drugom. U kvantnoj fizici poznat je fenomen nelokalnosti koji je pokazao da između dviju čestica, nastalih istim kvantnim procesom, postoji takva zadivljujuća povezanost da kad utječemo na jednu od njih, druga istodobno reagira, što znači da informacija nije morala putovati od jedne do druge čestice. Filozofski tumačeno, svaka je čestica u svemiru povezana sa svakom drugom. Stoga čovjek svakom svojom mišlju, riječju ili djelom mijenja svemir u određenom stupnju. Fizički je kontakt privremen, ali informacija koja je pritom nastala ostaje vječno. Stoga sve tvari energetski utječu jedna na drugu, čak i nakon što je fizički kontakt prekinut.

Tako bi se ukratko mogla protumačiti filozofija vjekovne ljudske fascinacije kuglama, predmetima za koje su drevni narodi vjerovali da predstavljaju našu svijest, pokretljivost, nevezivanje, slobodu i moć. Kugle izvlače na površinu našu čistoću, neiskvarenost, bistar um i fleksibilnost, pa stoga nalazimo nebrojene primjere njihove uporabe u svim oblicima ezoterije, divinacije i magije.

Tako se, primjerice, kristalna kugla rabi za kristalomantiju, tj. za metodu proricanja i dobivanja uvida zurenjem u kuglu. Riječ je o drevnoj metodi poznatoj u svim krajevima svijeta. Najpoznatijom se koristio John Dee (1527.-1609.), znanstvenik i alkemičar, savjetnik engleske kraljice Elizabete I. (1533.-1603.). U mitologiji je poznata i kugla čarobnjaka Merlina, glavnog savjetnika kralja Arthura. Kristalne kugle mogu biti izrađene od različitih materijala, u raznim bojama i dimenzijama. Njihova moć počiva u strukturi kristalne rešetke, u njezinoj savršenoj simetriji i prozirnosti pa se zato taj predmet smatra moćnim spremnikom božanske energije. Poznato je da su se druidi za izradu kugli koristili berilom. Otud potječu stereotpini “filmski” prikazi vračare iz predgrađa s rupcem na glavi, okružene nekolicinom crnih mačaka, koja zuri u kugletinu veličine košarkaške lopte.

U europskoj ezoteriji, vještičja kuglica je amulet koji se najčešće izrađuje od stakla ili metala. Reflektirajuća površina stakla ili metala tjera negativne sile, a učinak kuglice povećava se daljnjom dekoracijom. Tradicionalno su zelene ili plave boje, promjera od 8 do 18 cm, a ukrašene su sjajnim prugama i često prevučene gleđu. Postavljaju se na drveće oko kuće ili uz prozore i vrata. Potječu iz engleske vještičje tradicije, a zabilježene su u 18. stoljeću. Vjerojatno su izvor kršćanskih kuglica za ukrašavanje božićne jelke, a izvorno su služile za odvraćanje energije bilo čije zavisti s poklona namijenjenih ukućanima.

Kamene kugle

No daleko je zanimljiviji fenomen kamenih kugli, poznat u brojnim zemljama. Nalazimo ih u Hrvatskoj, BiH, Srbiji, Kostarici, Škotskoj, Tunisu, Egiptu, na Novom Zelandu, Uskršnjem otoku, Meksiku, u Sjevernoj Dakoti, Kini pa čak i u Zemlji Franje Josipa, ruskoj otočnoj skupini u Arktičkom oceanu. Sve te kamene kugle znanstvenici dijele na petrosfere koje su napravljene ljudskom rukom, te na konkrecije i sferolite za koje tvrde da su nastale prirodnim putem.

U zapadnomeksičkoj državi Jalisco pronađeno je stotinjak megasferolita, okruglih tijela nastalih vulkanskim djelovanjem. Smatra se da su nastali tijekom tercijara (prije 40 milijuna godina), i to kristalizacijom vrućeg pepela oko fragmenata lavine jezgre. Najveća kugla ima promjer od čak 9 metara.

Konkrecije su pak obli predmeti čvrste materije nastali taloženjem znatne količine mineralnog cementa oko nekog oblika jezgre. Mogu se pronaći u sedimentnim stijenama ili u tlu, a ima ih različitih veličina. U Nacionalnom parku Theodorea Roosevelta u Sjevernoj Dakoti postoji konkrecija promjera 3 metra. Obično su sastavljene od karbonatnih i silikatnih minerala, a neke su bogate i željezom.

Tijekom gradnje autoceste od Vrgorca prema Pločama, u općini Pojezerje, prilikom miniranja tunela 2009. pronađene su stotine kamenih kugli promjera od 2 do 30 cm, i to u stijenama iz razdoblja krede, što znači da su starije od 65 milijuna godina. Karbonatnog su sastava, no otkrivene su i crne kugle od rožnjaka. Stručnjaci su objasnili da je njihov kuglasti oblik nastao taloženjem pijeska i učvršćivanjem u stijenu kemijskim reakcijama pa bi njihova pravilnost trebala ukazati na rijedak primjer matematičkih zakonitosti rasta i samoorganizacije tvari u prirodi. Inače, slične se kugle mogu vidjeti i na više mjesta na Moslavačkoj gori.

No, misterij je mnogo dublji pa i dandanas brojni ezoterici te istraživači paranormalnih pojava smatraju da takve savršene formacije nisu mogle nastati prirodnim putem, nego da su djelo pradavnih civilizacija.

Kugle u Bosni

U BiH kamene su kugle pronađene na brojnim lokacijama: u selu Zlokućama kod Kaknja, u selu Ponikvama kod Vareša, u selu Trnu kod Banje Luke, u Teočaku kod Tuzle itd. U Slatini kod Laktaša pronađena je kamena kugla promjera 2 metra i mase veće od 10 tona. Nalazi se u potočiću koji ljeti presušuje pa ne čudi da je danas jedna od poznatijih turističkih atrakcija toga kraja. Kugle su pronađene i kod Mostara, Olova, Žepča, Gračanice…

Ipak, najzanimljivije su kugle s područja općine Zavidovići, gdje ih je dosad pronađeno šezdesetak na jedanaest lokacija. Najveća je otkrivena u ožujku 2016. u mjestu Podubravlje. Na tuzlanskome Rudarsko-građevinsko-geološkom fakultetu obavljeno je određivanje gustoće čvrstih čestica te je utvrđeno da joj masa iznosi više od 37 tona! Riječ je o najvećoj pronađenoj kamenoj kugli u Europi. Naime, najveća je ona u Kostarici koja ima masu od 35 tona, a najmasivnija se nalazi u zapadnom Meksiku te ima 40 tona.

“Početkom 2016. započelo je iskopavanje kamene kugle u selu Podubravlju. Lokaciju sam posjetio 19. ožujka s nekoliko novinara i skupinom turista iz trinaest zemalja. Ova kamena kugla površinom manjom od jednog četvornog metra desetljećima je virila iz zemlje. Nakon desetak dana kopanja, postalo je jasno da je riječ o megalitnim dimenzijama”, priča poznati istraživač Semir Osmanagić.

Kada je potvrđeno da je riječ o jednom od najvećih takvih objekata, Osmanagić je izjavio: “Što to znači? Prvo, da je tlo južne Europe, Balkana i BiH bilo područje iznimno starih naprednih civilizacija o kojima ne postoje pisani tragovi. Drugo, da su poznavali tehnologiju sasvim drukčiju od naše. I treće, da su se koristili moćnim geometrijskim oblikom – kuglom – energetski potentnim oblikom, i to na energetski važnim točkama s obzirom na kretanje vode i oslobađanje negativnih iona”.

Što se tiče same izrade kugle, Osmanagićev tim istraživača zaključio je da je neka drevna civilizacija topila prirodni kamen i dodavala aditive da poboljša njegovu kakvoću te da ga je potom izlijevala u kalupe i tako dobivala iznimno čvrst kameni objekt.

“Time dolazimo i do moguće svrhe kamenih kugli koja nam je nagoviještena za posjeta Podubravlju. Nekoliko je radiestezista mjerilo utjecaj energije kamenih kugli na bioenergetsko polje posjetitelja. Zabilježeno je širenje aure, a time i rast imuniteta pa stoga ne čudi da ovdje dolaze turisti koji vjeruju u auru i postojanje energetskog polja te da upravo na tim kuglama obavljaju razne rituale, poput sviranja, ritualnog plesa ili meditacije. Prva, preliminarna mjerenja PIP kamerom britanskoga stručnjaka dr. Harryja Oldfielda pokazuju da u slučaju interakcije čovjeka i kamene kugle dolazi do mijenjanja energetskog polja i kugle i čovjeka. Oba postaju svjetlija i veća! Čini se da su naši drevni preci bolje poznavali energiju planeta, živeći u harmoniji s njim… Raznolikost prirode otkriva nam se kroz te veličanstvene oblike od kojih možemo naučiti da se savršenstvu približavamo ustrajnošću, trudom i strpljenjem”, zaključio je Osmanagić.

Iako on smatra da su tako veliku kamenu kuglu morale izraditi pradavne civilizacije s pomoću danas nepoznatih tehnika izlijevanja, geolozi se ne slažu. Hrvoje Posilović s Hrvatskoga geološkog instituta rekao je da je za nju odgovorna majka priroda: “Kalcij, koji čini većinu kugle, u ovom slučaju gotovo sigurno dolazi iz minerala kalcita. Zbog kemijskog sastava ne može se zaključiti da su je izradili izlijevanjem. Takva kugla raste iz središta prema van, no nije isključeno da su gromade poslije dorađene alatom”.

Pronađene u grobovima

No čak ni petrosferama, kamenim kuglama za koje jest potvrđeno da su izrađene ljudskom rukom, ne manjka draži. Najzagonetnije su pronađene u jugozapadnoj Kostarici 1930. u delti rijeke Diquis. Pripisuju se kulturi koja je bila na vrhuncu od 8. do 16. stoljeća. Promjera su od 0,7 do 3 metra, ima ih više od 300, a neke od njih imaju masu i do 16 tona. Isklesane su od školjkama bogatog vapnenca ili pješčenjaka te izrezbarene ravnim i zakrivljenim crtama, trokutima i paralelogramima. Mnoge su izbrušene i polirane do visokog sjaja. Dakako, ne zna se čemu su služile, no za jednu je skupinu njih utvrđeno da su orijentirane prema sjevernom magnetskom polu. Manje su pak pronađene u grobovima.

Diljem Škotske pronađeno je oko 400 izrezbarenih kamenih kugli promjera od 7 do 12 cm. Površina im je prekrivena izbočinama kojih može biti čak i 160. Izrađene su od različitih materijala: kvarcita, diorita, stalagmita i granita. Procjenjuje se da su stare gotovo osam tisuća godina! I one su bogato ukrašene rezbarijama poput spirala, koncentričnih krugova, ravnih crta, točkica i trokuta. O njihovoj namjeni postoje razne hipoteze, od toga da su služile proricanju do toga da su označavale status ili moć u društvu.

Brojni pobornici Osmanagićevih teza vjeruju da će se jednoga dana razotkriti pravi smisao svih tih tajanstvenih objekata te da će se dokazati da su sve djelo pradavnih ljudskih ruku.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.