NYU Web Publishing

POSTKAPITALIZAM JE BUDUĆNOST ‘Čovječanstvo će procvasti, dolaze bolja vremena’

Autor:

Mason tvrdi da je nanjušio buduća kretanja i da ona ne idu u navedenom distopijskom ili antiutopijskom pravcu. I to je vrlo zanimljiva strana razmatranja problema.

Doba informacija

Neke od crtica koncepta dao je kroz par intervjua. “Individualizam je zamijenio kolektivizam i solidarnost, radna snaga diljem svijeta izgleda kao ‘proletarijat’, ali niti misli niti se ponaša kao nekada. Izgleda da kapitalizam ipak neće nestati nabrojanim načinima. Nestat će tek stvaranjem nečeg dinamičnijeg od ovog što postoji, što je gotovo nevidljivo u starom sustavu, ali koje će se probiti, preoblikujući gospodarstvo u vidu novih vrijednosti i ponašanja. Ja to nazivam postkapitalizam, čiji dolazak će ubrzati vanjski šokovi, a bit će oblikovan pojavom nove vrste ljudskog bića i to je već počelo. Postkapitalizam je moguć zbog tri glavne promjene koje je donijela informacijska tehnologija u posljednjih 25 godina. Prvo, ona je smanjila potrebu za radom, izbrisala granicu između posla i slobodnog vremena i olabavila odnos između posla i plaće.”

Mason smatra da dolazi val automatizacije, koji je trenutno u zastoju jer naša društvena infrastruktura ne može snositi posljedice, a uvelike će smanjiti količinu potrebnog rada – ne samo za opstanak, već i za osiguravanje pristojnog života za sve. “Drugo, informacije nagrizaju sposobnost tržišta da ispravno oblikuje cijene. Ovo se događa zato što se tržište temelji na oskudici, a informacija ima u izobilju. Obrana sustava dolazi u obliku monopola – divovskih tehnoloških tvrtki – kakve nisu viđene u posljednjih 200 godina, ali one ne mogu trajati. Izgradnjom poslovnih modela i vrijednosti dionica temeljenih na zadržavanju i privatizaciji svih društveno proizvedenih informacija, takve tvrtke grade krhka korporativna zdanja u sukobu s najosnovnijim potrebama čovječanstva, kao što je slobodno korištenje ideja.”

Kontribucionizam i ‘ekonomija razmjene’ kao socioekonomski model budućnosti

“Treće, vidimo spontani uspon kolaborativne proizvodnje – izgleda da robe, usluge i organizacije ne reagiraju više prema diktatu tržišta i menadžerske hijerarhije. Dobar primjer je Wikipedia, najveća baza podataka na svijetu, koju besplatno stvaraju volonteri, čime umanjuju enciklopedijski biznis i lišavaju reklamnu industriju za otprilike 3 milijarde dolara godišnje. Gotovo nezapaženo, gospodarski život dobio je drugi ritam. Paralelne valute, vremenske banke, zadruge i tome slično cvatu. No, ovo novo gospodarstvo ćete zapaziti samo ako se dobro zagledate. U Grčkoj, kada su nevladine organizacije mapirale alternativne proizvođače, paralelne valute i lokalne sustave razmjene pronašle su više od 70 značajnih projekta i stotine manjih inicijativa u rasponu od squatova do besplatnih dječjih vrtića.”

“Mainstream ekonomija takve stvari jedva da kvalificira kao gospodarske aktivnosti – ali u tome je poanta. One postoje jer trguju, iako zastajkujući i neučinkovito, u valuti postkapitalizma – slobodnom vremenu, umreženim aktivnostima i slobodnim stvarima. Novi oblici vlasništva, novi oblici kreditiranja, novi pravni ugovori, cijela poslovna subkultura je nastala u proteklih 10 godina ili kako su to mediji prozvali – ekonomija razmjene. Vjerujem da to nudi rutu za bijeg, ali samo ako se ti projekti na mikro razini njeguju, promoviraju i štite temeljitom promjenom u onome što vlada radi. I to mora biti potaknuto promjenom našeg razmišljanja – o tehnologiji, vlasništvu i radu. Tako da, kada stvorimo elemente novog sustava, možemo reći sami sebi, i drugima: ‘Ovo više jednostavno nije moj mehanizam za preživljavanje, ovo je novi način življenja u procesu formiranja’….”

Dolaze neka bolja vremena

Treće poglavlje ove zaista intrigantne knjige koja kao da je prošla ‘ispod žita’ govori o jednom drugačijem globalnom društvu, s uzorom u noveli Alexandra Bogdanova ‘Crvena zvijezda’ (1909.). Pet principa tranzita kroz nehijerarhijske društvene mreže bi stvorili te promjene. Velike količine podataka za razumijevanje, modeliranje i testiranje ideja društvenih promjena, ekološka održivost, svedruštvena tranzicija i reforma, rješavanje problema raznim pristupima i maksimizacija protoka informacija. Među ciljevima se posebno ističe tehnološka revolucija koja bi rad pretvorila u volonterski, čime bi financijski sustav i nejednakost naletjeli na najveći udarac u povijesti, a ekonomija bi s kapitala i rada prešla u fazu energetike i resursa.

Implementacija novih pravila na red bi došla tek nakon višestrukih analiza, eventualni novac bi bio reguliran zabranom ‘offshore’ bankarstva i držanjem kamatnih stopa ispod inflacijskih dok bi monopoli bili ili zabranjeni ili općedruštveno vlasništvo. Poslovni modeli bi za razliku od nepravednih, autokratskih i najamskih prešli u domenu kolaboracije, kooperacije i besprofitnih poslova. Svatko bi imao osnovna primanja u prijelaznom razdoblju, a za razliku od transhumanističke i eugeničke agende – ovaj princip bi prije svega vrednovao ljudskost, suradnju i unikatnost svakog čovjeka. Možda zvuči utopistički i naivno, no budi nadu da je pred nama možda neko drugačije vrijeme od pukog svijeta ‘Matrixa’.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.