Pixabay

NAJVEĆI GENOCID U POVIJESTI: Prešućena istina o žrtvama holokausta

Autor: Dnevno.hr

Operacija Reinhard, poznata kao najveća kampanja ubojstava tijekom holokausta, bila je gora nego što su povjesničari zamišljali. U samo tri mjeseca, najmanje 1,32 milijuna Židova je poginulo što je gotovo jedna četvrtina svih židovskih žrtava koje su stradale tijekom Drugog svjetskog rata.

Nalaz se temelji na starom skupu podataka koji je zbrojio broj Židova koji su bili prisiljeni iz svojih domova otići na vlakove koji su ih, zatim, odveli u logore smrti u Poljskoj poznate kao Belzec, Sobibor i Treblinka. Tamo je većina tih žrtava ubijena u plinskim komorama. Ovaj skup podataka dopustio je istraživaču Lewiju Stoneu, profesoru biomatematike na Sveučilištu u Tel Avivu u Izraelu i profesoru matematike na Sveučilištu RMIT u Melbourneu, u Australiji, procijeniti stopu kojom su nacisti ubili svoje žrtve tijekom operacije Reinhard. Stoneova analiza pokazuje kako su nacisti radili na svom “cilju uklanjanja cjelokupnog židovskog naroda u okupiranoj Poljskoj u što je moguće kraćem vremenu, uglavnom u roku od tri mjeseca”, rekao je Stone.

Masovno ubojstvo dogodilo se brzo i u potpunoj tajnosti, što je “osiguralo da židovski narod nije imao priliku pružiti otpor”, rekao je Stone. Razmjer ubijanja dogodio se tako brzo i bio je toliko ekstreman da prelazi onaj iz genocida u Ruandi 1994., koji se često smatra najintenzivnijim genocidom 20. stoljeća.

Što je bila operacija Reinhard?
Za samo 21 mjesec, od ožujka 1942. do studenog 1942., operacija Reinhard je oduzela živote 1,7 milijuna ljudi. No najveći dio ubojstava dogodio se tijekom rujna, listopada i studenog 1942. godine. Razlog ubojitog udara može se pratiti do Adolfa Hitlera, kao i do Heinricha Himmlera, žestokog nacista, koji je u srpnju 1942. objavio da gotovo svaki Židov u općoj vladi (u Poljskoj okupiranoj Njemačkom) treba „likvidirati“ do kraja godine. Ova zapovijed potaknula je da se krene u operaciju Reinhard.

Deutsche Reichsbahn, njemačka nacionalna željeznica, držala se strogog rasporeda u dostavi žrtava. Međutim, nacisti su uništili detaljne podatke o tim ubojstvima. No, Yitzhak Arad, izraelski povjesničar holokausta, uspio je prikupiti podatke o ubojstvima. Arad je prikupio Reichsbahn podatke o 480 deportacija vlakova iz 393 poljskih gradova i geta, bilježeći “lokaciju, broj žrtava svakog prijevoza i konačnu destinaciju za smrtonosne logore”, rekao je Stone. “Skup podataka već godinama sjedi, ali gotovo nitko ga nije proučavao, vjerojatno zato što je subjekt tako osjetljiv.”

Trenutno postoji akademski interes za modeliranje i kvantificiranje ratova, sukoba i genocida, rekao je Stone. Dakle, kad je došao preko Aradovog skupa podataka, Stone je rekao: “Brzo sam postao zaokupljen projektom.” Gotovo svaka žrtva koja je stigla u ova tri logora smrti ubijena je, tako da je skup podataka služio kao izvanredan zastupnik za ubojstvo, rekao je Stone. Nakon što je smanjio broj, Stone je otkrio da je tijekom ta tri mjeseca ubijeno najmanje 1,32 milijuna ljudi, što iznosi oko 15.000 ubojstava svaki dan.

Sve u svemu, između 5,4 milijuna i 5,8 milijuna Židova ubijeno je tijekom holokausta, piše u Stoneovom istraživanju.

Genocid u Ruandi
Stone je odlučio ići korak dalje, uspoređujući stopu smrtnih slučajeva tijekom ta tri mjeseca s onom u genocidu u Ruandi. Za vrijeme tog masakra, ljudi iz Hutua ubili su do 800.000 žrtava Tutsija u samo 100 dana. No, unatoč hiperintenzivnom ubijanju koje se dogodilo u Ruandi, taj događaj blijedi u usporedbi sa stopom ubojstava iz tri mjeseca koje je Stone pregledao.

Da bi usporedio svaku katastrofu u istom vremenskom razdoblju, Stone je pogledao 100 dana od holokausta, od 27. srpnja do 4. studenog 1942. godine. Kada je izračunao broj smrtnih slučajeva iz Belzeca, Sobibora i Treblinke (ukupno oko milijun), broj ljudi koje su ubili odredi smrti (301.000) te broj žrtava u Auschwitzu (oko 91.000), otkrio je da je ubijeno 1,47 milijuna žrtava, ili oko 445.700 ubojstava mjesečno.

Za usporedbu, stopa ubojstava u Ruandi bila je oko 243.300 mjesečno. “Početak tvrdnje da je stopa ubijanja u Ruandi bila veća od holokausta je i pogrešna i nikada nije empirijski dokazana”, rekao je Stone. “Po mom mišljenju, to nam govori više o potrebi kvantificiranja sukoba i ratova s ​​više napora, nego potrebe za usporedbom genocida.”

Povjesničari obično nisu stručnjaci za statistiku, pa je nova studija “vrlo korisna i informativna”, rekao je Christopher Browning, profesor povijesti na Sveučilištu Sjeverne Karoline u Chapel Hillu, koji nije bio uključen u istraživanje. Međutim, unatoč Stoneovoj tvrdnji da je ovo pitanje nedovoljno poznato, Browning je tvrdio da su se i drugi istraživači bavili neujednačenim, metodičnim načinom na koji su nacisti ubijali svoje žrtve.

Primjerice, u svojoj knjizi “Obični ljudi: rezervna policijska bojna 101 i konačno rješenje u Poljskoj” Browning je napisao: “Sredinom ožujka 1942., nekih 75 do 80 posto svih žrtava holokausta bilo je još uvijek živo, dok je 20 do 25 posto nestalo, a samo 11 mjeseci kasnije, sredinom veljače 1943., postoci su bili upravo obrnuti.

Osim toga, genocid u Ruandi i holokaust bili su vrlo različiti događaji, što je otežavalo usporedbe, istaknuo je Browning. To je zato što postoje dvije vrste stope ubojstava: prosječna i krajnja. Ako uspoređujemo prosječnu stopu ubojstava glavnih četiri godine holokausta sa stopom 100-dnevnog genocida u Ruandi, onda je došlo do intenzivnije, prosječne stope ubojstava u Ruandi.

Autor:Dnevno.hr
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.