Najčuvanija crkvena tajna: ISUS JE IMAO BRATA BLIZANCA

Autor: Zlatko Govedić / 7Dnevno

Istina o kojoj ovise temelji kršćanstva

“Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama?…” (Matej 13:55,56)

“Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?…” (Marko 6:3)

Ova dva biblijska navoda izvor su nebrojenih teoloških prijepora u povijesti Crkve i svih ostalih kršćanskih vjerskih zajednica, a svode se na pitanja: Je li Isus imao braće i sestara? Jesu li Josip i Marija imali svoje djece? Je li Marija rodila samo Isusa i tako ostala “vazda Djevica” ili je rodila djecu i Josipu?

Isusova četiri brata spominju se i na drugim mjestima. Tako piše da su “Isusova majka i braća došli vidjeti ga” (Matej 12:46, Marko 3:31, Luka 8:19). Štoviše, spominju se i sestre, ali ne znamo kako se zovu ni koliko ih je bilo. Prema katoličkoj teologiji, nije riječ o pravoj, biološkoj, braći i sestrama, što bi značilo da je Marija rodila samo Isusa, sina Božjega, dok brojne protestantske zajednice prihvaćaju tu ideju i u njoj ne vide ništa sporno. Dakako, nitko nije bio u prilici “dokazati” valjanost ni jedne od tih dviju tvrdnji jer su se obje strane mogle pozivati jedino na biblijske, dakle pisane, izvore. Sve donedavno…

Misteriozni kamen

Časopis Biblical Archaeology Review od studenoga/prosinca 2002. godine objavio je šokantan članak pod nazivom “Zapis u kamenu dokazuje Isusovo postojanje”, uz fotografiju jedne kosturnice od vapnenca pronađene u Izraelu.

Iako se na prvi pogled čini da je to otkriće vjernicima koji su stoljećima tražili arheološke dokaze Isusova postojanja sjeo kao “kec na desetku”, nešto je drugo uznemirilo katoličku javnost. Naime, na jednoj strani te kosturnice nalazi se natpis na aramejskom jeziku koji u prijevodu znači “Jakov, sin Josipov, brat Isusov”.

Ako je Jakov kojeg spominje natpis bio polubrat Isusa Krista, tada je to “najstariji izvanbiblijski arheološki dokaz Isusova postojanja”, tvrdi André Lemaire (78), stručnjak za drevne natpise i pisac spomenutog članka. Hershel Shanks (89), urednik časopisa, piše pak da je ta kosturnica “nešto opipljivo i vidljivo što potječe iz vremena najvažnije osobe koja je ikada živjela na Zemlji”.

Doduše, Lemaire procjenjuje: “U Jeruzalemu je tijekom razdoblja od dvije generacije prije 70. godine bilo vjerojatno dvadesetak ljudi koji su se mogli zvati Jakov, sin Josipov, brat Isusov”. Unatoč tomu, on smatra da postoji 90-postotna vjerojatnost da je Jakov koji se spominje na kosturnici brat Isusa Krista.

Postoji važan razlog zbog kojeg neki vjeruju da je Jakov iz natpisa polubrat Isusa Krista. Premda je bilo uobičajeno da se u takvim natpisima navede ime oca preminule osobe, ime brata navodilo se vrlo rijetko. Stoga neki učenjaci smatraju da je taj Isus morao biti važna osoba, a to ih navodi na zaključak da je riječ o Isusu Kristu.

Izraelski povjesničar i antikvar Oded Golan (68) prvi je došao u posjed tog artefakta, sada već poznatog pod nazivom “Jakovljeva kosturnica”. Riječ je o sanduku koji služi kao spremište za ljudske kosti nakon ukopa. Naime, u vrijeme Drugog hrama (2. st. pr. Kr. do pada Jeruzalema 70. godine) jeruzalemski su Židovi pohranjivali posmrtne ostatke u sobe slične pećinama, da bi ih nakon najmanje godinu dana stavljali u kockaste kosturnice obično izrađene od vapnenca.

Krivotvorena kosturnica

Izraelski ured za starine 2003. potaknuo je sumnje kako je riječ o krivotvorini, a njezin vlasnik Oded Golan suočio se s čak 40 sličnih optužbi za krivotvorenje. Naime, Jakovljeva kosturnica došla je sa sajma starina, a ne sa službenog arheološkog nalazišta. Njezin je vlasnik izjavio da ju je sedamdesetih kupio za nekoliko stotina dolara. Stoga je podrijetlo kosturnice obavijeno velom tajne. “Ako ne možete reći gdje je neki predmet pronađen i gdje se nalazio gotovo 2000 godina, tada ne možete utvrditi vezu između predmeta i ljudi koje on možda spominje”, rekao je profesor Bruce Chilton (70) sa sveučilišta Bard u New Yorku.

Kako bi nadoknadio manjak arheoloških podataka, Lemaire je poslao kosturnicu u izraelsku Geološku upravu. Tamošnji znanstvenici utvrdili su da je kosturnica načinjena od vapnenca u prvom ili drugom stoljeću. Izvijestili su da “nema znakova primjene modernih alata ili pomagala”. Ipak, stručnjaci koji su dali intervju listu The New York Times rekli su da “neizravan dokaz koji potkrepljuje njezinu povezanost s Isusom možda jest snažan, ali je i dalje – neizravan”.

Prema izraelskom Uredu biblijske arheologije, “nijedan stručnjak ne smatra da je sanduk lažan, svi priznaju da je kosturnica izvorna te da potječe iz vremena kada je živio Isus”. Problem je jedino u natpisu na njoj, odnosno u njegovu posljednjem dijelu koji kaže “Isusov brat”. “Prvotno otkriće kosturnice izazvalo je takvu uznemirenost javnosti da su crkvene vlasti i sigurnosne službe nekih naroda intervenirale i, ne pronalazeći ništa drugo što bi mogle sporiti, bacili su sumnju u autentičnost posljednjeg dijela epigrafa ističući kako je krivotvoreno i umjetno postarano kemijskom patinom”, izjavio je talijanski povjesničar Pierluigi Tombetti (53) u lipnju 2019. godine.

On vjeruje da je bijes zbog sumnje u autentičnost kosturnice potpiren željom da se zaniječe kako je Marija rodila još djece osim Isusa. “Dok su neki učenjaci u početku podržavali ideju tužiteljstva, sada su se svi znanstvenici složili kako je kemijskom analizom potvrđena autentičnost natpisa. Osim toga, na natpisu su pronađeni mikroorganizmi, tj. gljivice, kojima je potrebno nekoliko stoljeća da bi se proširili za nekoliko centimetara. One pokrivaju cijeli natpis na kosturnici, što potvrđuje originalno datiranje starosti”, zaključio je Tombetti.

Nakon mukotrpne sedmogodišnje sudske borbe, sudac je oslobodio Odeda Golana optužbi za krivotvorenje, a neki su se mediji pitali zbog čega je to dobilo tako malo pozornosti javnosti, kao da je pod pritiskom Katoličke crkve sve na neki način zataškano.

Brat blizanac

Golan nije jedini koji je tvrdio da je Isus imao brata. Profesor i znanstvenik koji se bavi izučavanjem Novog zavjeta Dale Martin sa sveučilišta Yale u jednom je od svojih popularnih predavanja na YouTubeu otkrio da je Isus zapravo imao brata blizanca. “Njegov je brat bio Didimus Juda Toma”, rekao je Martin. Objašnjava da je didmus grčka riječ za blizanac, dok Toma dolazi iz hebrejskog ili aramejskog jezika. Martin tvrdi da to znači kako je njegovo pravo ime bilo Juda, dok su Didimus i Toma bili nadimci, jedan grčki, jedan aramejski. “Neke ranije kršćanske tradicije koriste ovo kao dokaz da je Toma bio Isusov brat blizanac”, tvrdi Martin.

Heretički tekstovi

Dvojica biblijskih učenjaka, Geoffrey Smith i Brent Landau, sa Sveučilišta u Teksasu u studenome 2017. dodatno su zaintrigirali javnost kada su otkrili prvi poznati grčki prijevod heretičkog kršćanskog pisma koje opisuje prenošenje Isusovih tajnih učenja njegovu bratu Jakovu, pošto je tekst godinama ležao u prašnjavu arhivu. Taj tekst ubraja se u tzv. knjižnicu Nag Hammadi, kako se naziva zbirka od 52 ranokršćanska i gnostička teksta, sabrana u 13 knjiga, koja su 1945. otkrivena u blizini istoimenog mjesta u Gornjem Egiptu.

“Reći da smo bili uzbuđeni kada smo shvatili što smo otkrili stvarno nije dovoljno. Nikada nismo sumnjali da su grčki fragmenti Prve Jakovljeve poslanice preživjeli od antike. Nismo očekivali da su cijelo vrijeme nama pod nosom. Tekst nadopunjuje biblijski prikaz Isusova života i propovijedanja, dopuštajući nam pristup razgovorima koji su se navodno dogodili između Isusa i njegova brata Jakova; tajnih učenja koja su Jakovu omogućila da nastavi nakon Isusove smrti”, rekao je Smith.

Dvojica znanstvenika vjeruju da je taj rukopis rabio neki antički učitelj kako bi naučio svoje učenike kako čitati i pisati jer je rukopis neobično uredan, a riječi su odvojene u slogove.

“Pisac je većinu teksta podijelio u slogove s pomoću točaka. Takve podjele vrlo su neuobičajene u drevnim rukopisima, ali često se javljaju u rukopisima koji su korišteni u obrazovnom kontekstu”, dodao je Landau.

Teološke svađe

U kršćanstvu postoje različita tumačenja o vezi Isusa i njegove “braće i sestara”. Tako se smatra da je Jakov Pravedni imao važan položaj u ranoj Crkvi. U Poslanici Galaćanima, Jakov je nazvan “bratom Gospodinovim”, dok se u Prvoj poslanici Korinćanima spominju “braća Gospodinova”. Grčka riječ koja opisuje Isusovu braću u Novom zavjetu jest “adelphoi”, što se može odnositi kako na biološku, tako i na “duhovnu” braću. Sveti Jeronim smatrao je pak da su Isusova braća zapravo njegovi bratići, no u grčkom postoji zasebna riječ “anepsioi” za bratiće, dok u hebrejskom i aramejskom nema razlike za brata i bratića pa ta teza nije odviše prihvaćena među lingvistima i teolozima. Štoviše, ako su to bili Isusovi rođaci, zašto bi onda tako često bili s Marijom, Isusovom majkom?

Tek u trećem stoljeću, Isusovi su rođaci prozvani “desposyni”, što znači: “oni koji pripadaju Gospodinu”.

Tada su teolozi Hipolit Rimski i Euzebije Cezarejski smatrali da su Isusova braća djeca Isusova očuha Josipa i njegove prve supruge. Po toj tezi, Josip se oženio Marijom nakon smrti svoje prve supruge koja mu je rodila četiri sina i dvije kćeri – Salomu i Anu. I Origen, koji je poslije proglašen heretikom, također je smatrao da je Josip imao djecu s prvom ženom. Cijela se ta teorija temelji na ideji da je Josip bio znatno stariji od Marije. Prema apokrifu “Povijest Josipa drvodjelje”, Josipove kćeri zvale su se Azija i Lidija, dok spomenuta Jakovljeva poslanica također navodi da je Josip bio udovac s djecom kada se oženio Marijom.

No, problem je u tome što Biblija ne daje ni naslutiti da je Josip bio oženjen ili da je imao djecu prije nego što se oženio Marijom. Ako je Josip imao barem šestero djece prije nje, zašto se ona ne spominju u vrijeme Josipova i Marijina putovanja u Betlehem (Luka 2:4-7), njihova putovanja u Egipat (Matej 2:13-15) ili njihova putovanja natrag u Nazaret (Matej 2:20-23)?

Uvreda braći

Katolički argumenti svode se na nekoliko teza. Da je Marija imala još djece osim Isusa, kako bi se onda Isus pojavio među ljudima u to vrijeme? On bi bio prvorođeni od mnogo djece, dakle ništa posebno. Ljudi ne bi vjerovali u Njegovo začeće po Duhu Svetom i svi bi smatrali da Josip nije samo njegov skrbnik nego i njegov pravi otac.

Nadalje, to što je Isus bio jedino Marijino dijete bilo je veoma neobično za to doba pa je baš zato bilo moguće vjerovati u njegovo natprirodno začeće. Njegovo rođenje bilo je čudo jer je bio jedino dijete bračnog para koji više nije imao djece.

Isto tako, da je Isus imao braće i sestara, tada ne bi bilo potrebe da svoju majku ostavlja učeniku Ivanu da se brine o njoj. Zapravo, to bi bila velika uvreda njegovoj braći.

Treba navesti da su rani protestantski propovjednici također vjerovali da je Marija doživotno ostala djevicom, uključujući i Martina Luthera.

A za pravovjerne katolike, Isus Krist ostaje neupitni autoritet. Spasitelj. Sin Božji. Bogočovjek. Put, Istina i Život.

Autor:Zlatko Govedić / 7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.