FOTO: D Los

Hrvatski znanstvenik: ‘Lubanje otkrivene kod Osijeka zapravo su pripadale izvanzemaljcima!’

Autor: Vuk Radić / 7dnevno

Na laktovima i koljenima, vrijedni je arheolog micao gram po gram, zrno po zrno prašine i zemlje s kostura u dubokoj rupi iskopanoj nedaleko od Osijeka. Znao je da mora biti nježan, jer pod njegovim se kistom nalazio kostur za koji će tek poslije saznati da je stariji od 1500 godina. Mic po mic, otkrivao je kost po kost, sve dok se u jednom trenutku nije zamrznuo. Posljednjih nekoliko sati radio je na lubanji i točno tamo gdje je lubanja trebala završiti, kost se nastavljala. Ubrzao je i uskoro pred sobom imao nešto s čime se nikada prije nije susreo — naizgled je to bila obična ljudska lubanja. Ali, nije. Bila je izdužena. Kao nešto što je mogao vidjeti samo u filmu. Jedna stvar bila mu je jasna – niti jedno ljudsko biće ili životinja na planetu Zemlji nema ovakvu lubanju.

“Mario, mislim da imamo ostatke izvanzemaljaca”, nekoliko je dana kasnije telefonom Josip Burmaz, vlasnik tvrtke Kaducej d.o.o. koja je bila zadužena za iskop tog područja, rekao Mariju Novaku, bioarheologu i višem znanstvenom suradniku u Institutu za antropologiju, koji je u tom trenutku bio na postdoktoratu u Irskoj. Bila je to, ispričao je Novak novinarki Jutarnjeg lista Tanji Rudež, zezancija, očito nije radilo o izvanzemaljcima, ustvrdio je, ali ga je Burmaz pozvao da detaljno pregleda ostatke. Ono što su ondje pronašli glasno je odjeknulo u znanstvenim krugovima. A možda još više u krugovima ufologa i ljudi koji proučavaju fenomene drevnih civilizacija i navode da je možda riječ o izvanzemaljskoj rasi koja je pomogla ljudima da ubrzaju evoluciju.

Šest godina poslije, u kolovozu 2019. godine, Novak i dr. Ron Pinhasi objavili su studiju u časopisu PLOS ONE u kojoj su iznijeli svoja zapažanja. Kako tvrdi Jutarnji list, analizom ostataka triju mlađih muških osoba iz 5. stoljeća prvi je put potvrđena prisutnost ljudi iz istočne Azije, vjerojatno Huna, na području Europe tijekom Velike seobe naroda. O tome su izvijestili gotovo svi svjetski mediji. New York Times istaknuo je da je prije bilo arheoloških nalaza koji su sugerirali kako su Huni bili prisutni u Europi, ali da je ovo bio prvi pravi dokaz tih tvrdnji. 

Iako je znanstveno istraživanje upućivalo na očekivane rezultate, neki su detalji bili neobični. Tijela nisu ležala u grobnici, nego u jami, izmiješani sa životinjskim kostima i keramičkim posudama. Riječ je o trima muškim osobama u dobi između 12 i 16 godina, i svi su pokazivali znakove pothranjenosti, no vjerojatno nisu od toga umrli. Prema Novaku, moguće je da ih je velikom brzinom ubila neka bolest koja nije ostavila traga na kostima, nešto poput kuge. Sve je to relativno normalno u ovakvim arheološkim istraživanjima, no nitko nije očekivao lubanje koje su zapanjile arheologa s početka priče. Naime, dvije od tri lubanje bile su deformirane: jedna je imala povišen vrh, a druga je podsjećala na izduženo jaje.

Znanstvenici danas tvrde kako je to prvo otkriće ovako deformiranih lubanja u Hrvatskoj, dok su slične pronađene u gotovo cijeloj Europi, i govore kako običaj umjetnog deformiranja ljudskih lubanja nije nikakva novost te je taj običaj poznat širom svijeta i prakticira se tisućama godina. Ovo ekstremno deformiranje glava, tvrde upućeni, često je bilo povezano s društvenim položajem individualca te je u nekoliko znanstvenih radova istaknuto kako je takvo deformiranje bilo popularno među Hunima. “Modifikacija lubanja bila je česta pojava među nekoliko nomadskih grupa, no najviše se veže uz Hune iz karpatskog bazena u Mađarskoj, gdje su takve lubanje prisutne u velikom broju arheoloških iskopina”, objavljeno je u radu pod imenom “Migrirajući Huni i modificirane glave.”


Iako službena znanost sada dokazuje da se radi o drevnom običaju te ističe kako su lubanje pronađene u Hrvatskoj vjerojatno pripadale Hunima, postoje oni i koji imaju malo drugačije, provokativnije, objašnjenje. Ako je suditi po tvrdnjama jednog od naših najcjenjenijih znanstvenika, koji je zamolio da ostane anoniman kako ne bi bio izložen ismijavanju srednjostrujaške znanosti, lubanje pronađene kod Osijeka mogu biti jedna od dvije stvari: ili je riječ o pravim izvanzemaljcima te nam se prava istina skriva, ili je cijeli običaj vezivanja glava rađen kako bi se odala počast drevnim izvanzemaljcima koji su posjetili zemlju i potaknuli razvoj ljudske civilizacije.

FOTO: D Los

Valja napomenuti da su deformirane lubanje pronađene na lokaciji Hermanov vinograd, što je izuzetno bitno za priču o njihovu podrijetlu. Naime, taj je lokalitet poznat još iz 19. stoljeća kao bogato mjesto za arheološka nalazišta neolitičke sopotske kulture. 2013. krenuli su veliki radovi na lokaciji kako bi se obavila bitna arheološka iskapanja i oslobodila trasa za gradnju južne obilaznice oko grada Osijeka. Do danas nitko nije povezao pronalazak lubanja upravo kod Osijeka s činjenicom da su Osijek i njegova okolica jedno od najaktivnijih mjesta na planetu kada je riječ o viđenju NLO-a. Je li to  samo slučajnosti ili izvanzemaljce iz nekog razloga već milenijima privlači lokacija na kojoj se sada nalazi Osijek, ostaje veliki misterij.

Na jednoj od najvećih svjetskih stranica koje prate pojavu NLO-a, 25. 4. 2013. zapisano je kako je u Osijeku viđena “narančasta zvjezdolika kugla” koja se pojavila niotkuda. Krećući se konstantnom brzinom gotovo ravno, zasjajila je, nestala, ponovo se pojavila i odmah promijenila smjer te je, umjesto prema sjeveru, krenula prema sjeveroistoku ravno se uzdižući sve dok nije nestala. Nekoliko mjeseci poslije, u Čepinu, mjestu 9 kilometara jugozapadno od Osijeka, dogodilo se nešto neobjašnjivo. “Vjetar je stao. Žarulje su se ugasile. U zraku se osjećao čudan pritisak, a onaj u slavinama naglo je pao. Noćno nebo iznad Čepina obasjao je svijetloplavi bljesak”, govorili su svjedoci. Ne jedna osoba. Deseci njih, koji su svoja svjedočanstva istovremeno podijelili na društvenim mrežama. Slučaj nikada nije službeno objašnjen, dok stanovnici tvrde da je to bio leteći tanjur.

No viđenja NLO-a iznad Osijeka nisu samo novija pojava. Puljanin Aldo Matić u emisiji “Na rubu znanosti”opisao je šokantan događaj na nebu iznad Osijeka iz 1977. godine. Matić je tada bio pripadnik vojnog zrakoplovstva JNA i zapovjednik radarskog voda stacioniranog kod sela Kačarevo u Vojvodini. Tog je dana na radaru uočio neidentificiranu letjelicu koja se kretala velikom brzinom, a zatim sletjela blizu njihove radarske postaje. Po njegovoj priči, letjelica je isijavala snažnu svjetlost, a od nje su se odvojila tri manja leteća objekta. U međuvremenu su ondje stigli i vojni MiG-ovi. Tada su tri misteriozna objekta uzletjela i krenula u smjeru Osijeka, a piloti su krenuli u lov za njima. NLO-i su im umakli nakon što su naglo uzletjeli okomito. Matić kaže kako je kasnije čuo da su u potjeri sudjelovala četiri, a ne dva MiG-a te da je jedan bio srušen, pri čemu je pilot poginuo. Sljedećeg dana Matićev zapovjednik izdao je naredbu da se sav materijal o tom incidentu zapečati i da se o njemu šuti.

“Moguće je”, govori naš poznati znanstvenik, “da nešto na tom lokalitetu izaziva povećanu aktivnost NLO-a. Nešto ih onamo privlači.” Nije želio previše spekulirati što bi ih moglo privlačiti na tu lokaciju, no neobično mu je da se u samo jednom gradu pojavljuje toliko priča o NLO-ima, i to pogotovo u gradu u kojem su pronađene ove neobične lubanje. Iako djelomično prihvaća službeno objašnjenje o Hunima, ne može se oteti dojmu da su lubanje nekako povezane s NLO-ima te se pita: “Je li moguće da NLO-i pokušavaju doći po tijela izvanzemaljaca koja su ondje pokopana?”

Postoji još jedna, malo avangardnija, teorija za lubanje koje su pronađene u okolici Osijeka. Kako tvrde neki domaći, ali i strani, ufolozi, vrlo je moguće da su pronađene lubanje ili pripadale pravim drevnim izvanzemaljcima ili su posveta njima. Prema riječima nekolicine stručnjaka, ljudi su najvjerojatnije nastali križanjem s nekom drugom vrstom, vjerojatno nekom koja potječe iz zvjezdanog sustava Alpha Centauri, koji je jedan od najbližih solarnih sustava Zemlji. Upravo su pripadnici te vrste ostali zacrtani kao najbitniji faktori ljudske evolucije u vrstu koja smo danas, te se kroz povijest često pronalaze zapisi u kojima se ljudi klanjaju narodu koji je sišao s neba i ljudima podario znanje.

Takav je slučaj i s bogovima kojima su se klanjali stanovnici Mezopotamije, a Zacharia Sitchin, vodeći ekspert u tom području, tvrdi da su to zapravo bili drevni astronauti koji su na Zemlju doputovali s planeta Nibiru kako bi uzeli zalihe zlata i drugih ruda. Sitchin je te astronaute, nakon proučavanja tisuća sumerskih spisa, prozvao Anunnaki, te objasnio kako je njih 50 sletjelo na Zemlju prije 400 000 godina. Kako bi si olakšali posao, Anunnaki su stvorili robove te i model čovjeka nazvan “Adapa”, kojeg mi danas znamo kao Adam. Sitchin tvrdi da su Anunnakiji bili prisutni na Zemlji dok nisu vidjeli da su ljudi sposobni za samostalan život. Činjenica da su ljudi uspjeli preživjeti ledeno doba Anunnakijima je bila dovoljna te su uništili sve tragove svog postojanja i vratili su se na Nibiru. 

Prema Sitchinovoj teoriji, njihov matični planet orbitira oko Zemlje te prolazi kroz Sunčev sustav. Pored Zemlje prođe svakih 3600 godina, kada se na Zemlji redovito događa nova “renesansa u cikličkim intervalima”. Tvrdio je da je planet Nibiru “jako daleko i zaklanja ga Sunce”, zbog čega ga je nemoguće pronaći. Navodno orbitira oko Zemlje u izduženoj elipsi. Tvrdi da upravo zbog toga nema dokaza o tome da zaista i postoji.  Moderni znanstvenici nisu podržali Sitchinovu teoriju jer kažu kako dokaza o planetu Nibiru nema. Nema dokaza ni da su ljude “stvorili” Anunnakiji. 

Ipak, Sitchinova teorija nudi objašnjenje za jedan od najvećih znanstvenih misterija svih vremena: kako su ljudi nastali od prvog hominida u samo nekoliko milijuna godina, što je u evolucijskim okvirima vrlo kratko vrijeme. Postavlja se i pitanje kako je moguće da je samo naša vrsta došla do ove razine tehnološke inteligencije. Mnogi znanstvenici upravo ljudsku tehnološku naprednost i relativno visok stupanj evolucijske zaostalosti koriste kao argument da su nas u razvoju, pogotovo tehnološkom, pogurali drevni izvanzemaljci. Tako, recimo, dr. Ellis SIlver u svojoj knjizi “Ljudi nisu sa Zemlje”, tvrdi da ljudi nisu evoluirali usporedno s drugim vrstama na Zemlji, te smo kao najnaprednija vrsta na svijetu neobično osjetljivi na sunčevu svjetlost, skloni smo kroničnim bolestima i ne možemo podnijeti sirovu hranu. Sve su to odlike koje imaju organizmi koji su evoluirali desecima milijuna godina.

Iako su ovakve tvrdnje trenutno potpuno nedokazive, naš vrhunski znanstvenik ne odbacuje ih potpuno. Iako se i on slaže da nemamo dokaza da nas je stvorila izvanzemaljska civilizacija, otvoren je u pogledu drevnih civilizacija koje su nam možda prenijele znanje prije nego što su potpuno nestale. Ne odbacuje ni tvrdnju da je moguće da su te civilizacije, bile one zemaljske ili izvanzemaljske, imale razvijeniji mozak od ljudi, te su im se lubanje prilagodile kako bi napravile mjesta za njega. “Jesu li lubanje pronađene kod Osijeka ostaci takve drevne izvanzemaljske civilizacije, nikada nećemo doznati. Ono što mene zanima jest: jesu li ljudi desecima tisuća godina izduživali svoje lubanje kako bi više sličili i odali počast toj drevnoj civilizaciji koja nam je prenijela ovo predivno znanje? Meni se nekako čini da je to istina”, zaključuje znanstvenik.

Autor:Vuk Radić / 7dnevno
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.