Nel Pavletic/PIXSELL

ZBOGOM, HRVATSKA! Ovo je svima promaklo: Još jedna kultna tvrtka odlazi u prošlost

Autor:

Još jedna hrvatska, odnosno splitska tvrtka, odlazi u povijest. Šezdeset godina od otvaranja, splitska mljekara prodana je za 37,510.001 kunu, odnosno za oko pet milijuna eura, a kupcu se u četvrtom krugu nudila za samo jednu kunu, dok je jamčevina za sudjelovanje iznosila skromnih deset lipa. Riječ je o mljekari MILS koja je inače procijenjena na gotovo 57 milijuna, međutim, na prethodna tri nadmetanja nije stigla nijedna ponuda, no sada, kada je priča okončana, netko nepoznat postaje bogatiji za 9000 m2 građevinskog zemljišta, od čega 2000 četvornih metara zauzima tvornica. Tko je kupac zasad nije poznato, ali prema pisanju splitskih medija, u posljednjem stečajnom krugu interes kupaca bio je značajan, što nije čudno jer je riječ o prostoru na kojem je moguća gradnja poslovnih objekata ili pak opcija prenamjene zemljišta koje je potpuno opremljeno.

Ono što također treba imati na umu jest da su na ovoj vrijednoj imovini upisani vjerovnici – Hrvatska poštanska banka, HBOR te Splitsko-dalmatinska županija, koja je u vlasničku strukturu ušla zbog duga od 3,6 milijuna kuna davne 1999. godine. Riječ je o novcu koji je Županija posudila tvrtki za isplatu kooperanata, a osim toga, 1,5 milijuna kuna Ministarstvo poljoprivrede prepustilo je županiji, pa ona sada potražuje ukupno pet milijuna kuna. Inače, Fima grupa, u suradnji s varaždinskim Validusom, 2000. godine postala je većinski vlasnik Milsa tako što je otkupila oko 25 milijuna kuna duga mljekare, koji su nastali tijekom pretvorbe, kad je mljekara bila u 48-postotnom vlasnštvu Globus grupe iza koje je stajao Miroslav Kutle. Priča s mljekarom datira od 1956. godine, kada je osnovano Komunalno poduzeće Gradska mljekara, a 12 godina poslije, tadašnja radna organizacija mijenja ime u Mljekara Split, a pretvorba iste odvila se 1994. godine.

U priči oko toga, uz Kutlu je prste imao i Ivica Todorić. Kutle je, naime, poduzeće pretvorio u dioničko društvo koje 1996. mijenja ime u Mils – Mljekara Split. U 2014. godini tvrtka je ulagala u pogone i počela proizvoditi tvrde sireve, te se činilo da će s proizvodnjom od 15 tona mjesečno konačno izaći na pravi put, ali vlasnička pretumbavanja i brojni sporovi odveli su je u stečaj, iz kojega se nikada nisu vratili. Splitska mljekara zapošljavala je 103 radnika, a u vidu valja imati 650 kooperanata iz cijele Dalmacije.

Naravno, ovo je samo jedna u nizu propalih, kultnih hrvatskih tvrtki. Nedavno smo tako svjedočili krahu kompanije Kvasac iz Prigorja Brdovečkog, koja je prestala s proizvodnjom svojeg legendarnog kvasca u kockicama, a bez posla je ostalo 60 ljudi. Gotovo da je nemoguće pobrojati sve propale tvrtke, jer nekoć smo bili država koja je imala industriju što proizvodi motorna vozila, zahvaljujući riječkom Torpedu koji je proizvodio traktore ili pak Tvornici autobusa Zagreb koji su se prodavali diljem svijeta.

Doveli smo se do toga da o automobilskoj industriji možemo samo sanjati, dok druge zemlje u našem okruženju u njoj postižu zavidne rezultate. Slično je i s drugim granama, nekoć je televizore proizvodio RIZ, svako kućanstvo dičilo se, primjerice, hladnjacima iz Končara, a alatni strojevi proizvodili su se u zadarskom SAS-u. Prisjetiti se treba i kultne Jugoplastike, zagrebačkog RIS-a, pogona u kojima je radilo više od 20 tisuća ljudi.


Posrnula je nedavno i Tvornica olovaka Zagreb, jedna od najprepoznatljivijih hrvatskih tvrtki, nad kojom je stečaj otvoren u srpnju 2015. godine, što je dovelo do porasta nezaposlenosti, s obzirom na to da je oko 50 radnika završilo na burzi. A da priča bude do kraja apsurdna, TOZ je baštinik imena Slavoljuba Penkale, čovjeka koji je izradio prvu patentnu olovku na svijetu. U svakoj intelektom vođenoj zemlji ovakvo što bilo bi brend, ali ne i u Hrvatskoj.

Proizvodnju je 2006. godine ugasila i zagrebačka Tvornica električnih žarulja, na čijem se primjeru uistinu može vidjeti način na koji je propala Hrvatska. Radnici su prevareni, a tvrtka privatizirana za sitan novac, dok su nekretnine i druga imovina kasnije rasprodani. U priči je, između ostalih, sudjelovao i vlasnik Orbico grupe Branko Roglić, prijatelj i financijer kampanja dvojice bivših hrvatskih predsjednika Mesića i Josipovića.

Prvomajska, Jedinstvo, Nada Dimić, Vesna, Biserka, NIK, DIOKI, TLOS, Lim, Polet, Uljara samo su neki od zagrebačkih industrijskih divova kojih se danas možemo tek sjećati.

Na riječkom području ’90-ih godina, u valu privatizacije nestalo je oko 30 tisuća mjesta jer su se ugasile tvrtke Jugolinija i Torpedo, Tvornica papira, Brodomaterijali, GP Primorje i Tvornica konopa.

U Dalmaciji je pak u tom razdoblju nestalo 65 tisuća radnih mjesta, a ugasile su se tvrtke poput sinjske Dalmatinke ili triljske Cetinke, tu su još i Dalma, Jadrantekstil, Salonit Vranjic, Otočanka, Vinil-plastika, GP Zadar, GP Jadran i mnoge druge. Brodosplit je jedan od rijetkih koji je opstao. Nakon što ga je u procesu restrukturiranja kupio DIV Tomislava Debeljaka, zapošljava 2200 radnika koji  se u oštroj konkurenciji bore na svjetskom tržištu.

Slavonija je pak u ovoj priči najviše pogođena, ona je doslovno, kako se čini, sahranjena. Ondje je izgubljeno sto tisuća radnih mjesta, u desetak tvrtki koje je jednim dijelom uništio rat, a drugim dijelom privatizacija. Borovo je jedan od rijetkih brendova koji su se donekle uspjeli dići iz pepela, ali, primjerice, samo je u Osijeku ugašeno gotovo 20 tisuća radnih mjesta gašenjem Tvornice žigica Drava, Svilane, Mobila, Osječke ljevaonice ili pak Tvornice kože.

Za to vrijeme, dok je Hrvatska varana, ponižavana i potkradana, nicale su priče poput one s Dukatom, u kojoj je jedan vozač autobusa preko noći postao tajkun. A takvih tajkuna, po tome principu, danas imamo na desetke.

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.