Foto: Goran Sebelic / CROPIX

PROJEKT VRIJEDAN 65 MILIJUNA EURA: Kako je Vlada izašla u susret Danku Končaru?

Autor:

Do konca 2021.godine, trebao bi biti gotov projek Sv. Katarina, iza kojega stoji poduzetnik Danko Končar riječ je o investiciji vrijednoj 65 milijuna eura koja je svojedobno stopirana zbog imovinsko-pravnih zavrzlama. Naime, za gradnju marine i hotela Končar je tražio odobrenje Vlade za izmjenu koncesije predlažući da područje bivšeg kamenoloma u Istri izvoji kako bi se što prije krenulo u gradnu marine unutar pve faze projekta. Njegov prijedlog bio je da se koncesija podijeli u tri djela, na što Vlada nije pristala, ali kako javlja Glas Istre Končaru se ipak izašlo u susret pa mu je dat produljeni rok za dvije godine do kada treba izgraditi marinu i hotel. Time je praktički podijeljen u dva dijela, marina i hotel s novim se rokom mogu početi graditi, a gradnja tzv. suhe marine još je na čekanju. “Apsolutno pozdravljamo ovakvu odluku Vlade. Do 2021. godine treba završiti prvu fazu projekta, dakle luku 1 i hotel, dok je luka 2 i dalje na čekanju.

Ta druga faza projekta trebala bi krenuti kad se riješi status stanara, odnosno nasljednika posjednika”, kazao je Končar za ovaj lokalni medij, naglašavajući da je u projekt do sada investirano oko deset milijuna eura. projekt je inače prvotno stopiran kada su se pojavili nasljednici posjednika jednog troškovnog objekta smještenog uz more na području starog kamenoloma Punta Acuzzo, odnosno zone Luka 2 u kojoj bi i trebala biti izgrađena suiha marina, osim toga u tu su se priču upleli i konzervatori koji su to područje u cjelosti proglasili kulturnim dobro, i to nakon što je Končar dobio koncesiju 2012.godine, a uz to dvije i pol godine čekalo se i na GUP Grada Pule. Ipak, izgleda da Vlada ne zamjera previše Končaru  čije se ime spominjalo i u kontekstu Uljanika pa je tako primjerice pokojni Denis Kuljiš u svojoj zanimljivoj analizi tvrdio kako je Končar tajni ortak kojemu je iskeširano preko pola milijuna kuna dividende prije nego li je brodogradilište krahiralo. A kada je Uljanik dospio u blokadu, on mu posuđuje oko sto milijuna kuna predstavljajući se kao ozbiljan strateški partner kojemu treba dati državne milijarde, te mu prepustiti skrb o posrnuloj firmi, premda se u Trogiru, gdje je također preuzeo škver – nije pokazao kao uspješan. O Končarevom interesu za Uljanik Kuljiš je višestruko progovarao pišući i o poslovnim akvizicijama njegova sina koji je preuzeo upravljanje

nad tvrtkom Adriadizel iz Karlovca, koja – kakve li slučajnosti – izgraduje brodske motore za hrvatska brodogradilišta. Dakako, opet ”posve slučajno“, u spomenutoj tvrtki najveći dioničarski udio, oko četvrtine, imao je Uljanik, a zatim i država kroz razne fondove i lokalna poduzeća. Treći po veličini bio je Končarov udio – riječ je o iznosu do oko 20 posto, no tvrtkom rukovodi njegov sin na ime poduzeća Kermas energija, a u periodu kada se u javnom prostoru počela potencirati priča o problemima s isplatom Uljanikovih plaća, oni su isplatili milijun i pol eura na fakturu koju je ispostavio Dizel.

Ono na što je također potrebno podsjetiti, a o čemu je javno govorio i Kajin, je to, da je Končarevo „spašavanje Uljanika” podrazumijevalo milijarde državnih kuna kojima bi vlastodršci priskočili u sanaciju Uljanika, nakon čega bi mu se javno dobro – prepustilo, a on bi potom priču finalizirao – izgradnjom hotela i stambenog kompleksa…


Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.