Duhovni život u duhu simbolike Pepelnice | Dnevno.hr
Pixabay

Duhovni život u duhu simbolike Pepelnice

Autor: Vlč. Vladimir Trkmić

Svi znamo da je Pepelnica ili Čista srijeda u kršćanstvu početak korizme. Ona je dan posta i nemrsa u katoličkoj Crkvi. U svakoj crkvi događa se tijekom misnog slavlja obred posipanja pepelom. Taj obred posipanja pepelom može se činiti na dva načina: uz riječi: „Sjeti se, da si prah, i da ćeš se u prah pretvoriti!“ Ili uz riječi: „Obrati se, i vjeruj Evanđelju!“ Pretežno u zadnje vrijeme Crkva koristi ovaj drugi oblik posipanja vjernika pepelom: „Obrati se, i vjeruj Evanđelju!“ To posipanje pepelom pokazuje da postoji stari i novi oblik tog obrednog čina unutar slavlja svete Mise. Prvi oblik obrednog čina posipanja pepelom snažno nam govori da smo „prah“ i da ćemo se u „prah“ pretvoriti. Takvim se obrednim činom vjernicima ukazuje na prolaznost zemaljskog života. Važno je biti svijestan te činjenice da sve prolazi, pa i naš zemaljski, tjelesni život. „Sic transit gloria mundi.“ Prolazi obličje ovoga svijeta. U tom duhu pristupajući pepeljenju na Pepelnicu postanimo svjesni da smo u prolazu, prolazni, da je naša domovina na nebesima. Da će se jednog dana naše tijelo pretvoriti u prah. Ali isto tako na Pepelnicu postanimo svjesni onog drugog poticaja: „Obrati se i vjeruj Evanđelju.“ Takav poticaj nas uz našu relativnost stavlja u proces neprekidnog obrata prema svemu onome što je zapisano u Evanđelju. Tako Pepelnica nije samo jedan dan po svom znakovlju uz post i nemrs, nego zapravo osnovni temelj čovjekove duhovnosti koji u sebi sadržava: svjesnost prolaznozti zemaljskog života, poticaj na osobnu vjeru u sve ono što je zapisano u Evanđelju i na tjelesne žrtve koje sami sebi zadajemo. A to je post i nemrs. Žrtva posta i nemrsa je obavezna na Pepelnicu i Veliki Petak. To ne znači, da ja sam sebi ne mogu zadati post i nemrs svakog utorka ili petka, ili pak uoči velkih blagdana. Svakodnevni život nas često čini zabrinutima za ono što je osnovno na materijalnom planu preživljavanja. U takvim trenucima pretjerane brige Isus nam kaže: „Ne budite zabrinuti za život, što ćete jesti, ni za tijelo, u što ćete se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela.“ Lk, 12,2. Isus svakako misli na zemaljski, ali još više na duhovno – nebeski život. U svom životu puno puta pretjerujemo, te veću pažnju posvećujemo domačim životinjama, kući, automobilu ili nekoj drugoj za nas vrijednoj materiji. Sudjelovao sam u jednom druženju u Podravini gdje je u radosnom tonu uz jelo i piće mjesni veterinar onako u šali zapitao sve prisutne: „Koga će Podravec ići liječiti prije, sebe ili kravu?“ Svi su jednoglasno odgovorili; kravu. Na mjestu krave može biti i neki kućni ljubimac. Dakle ponekad više pažnje posvećujemo materiji i životinjama koje bi nam trebale služiti, nego li sebi. Strahovito puno pažnje posvećujemo automobilu, stanu, kući, kući za odmor, a premalo mislimo na osobno duhovno i tjelesno zdravlje. Zato Isus  bez razloga ne kaže: „ Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Mt. 4,4. Nije li tako? Premalo pažnje posvećujemo osobnoj duhovnosti, molitvi.

Možda slušamo Božju poruku, ali brzo je zaboravimo i ne primjenimo u praktičan, svakodnevni život. Korizma je prilika za dublje i čvršće životno okretanje evanđeoskoj riječi. Četrdeset dana mogućnosti za osobnu duhovnu obnovu, svaki petak mogućnost moliti križni put u zajedništvu sa svojim župljanima. Četrdeset dana mogućnosti za post i nemrs, za davanje milostinje, donacija za siromašne u Hrvatskoj. Kakva mogućnost da se „odlijepimo“ od svakodnevice gdje nam je na pameti stjecanje varljiva bogatstva: stanova, kuća, apartmana, dobro „nabrijanih“ automobila, lijepe markirane odjeće i obuće. A Isus glasno viče ili šapće u uho: „ Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svom naudi. Ta što će čovjek dati u zamjenu za život svoj.“ Mt. 16,26. Koliki su naši sunarodnjaci izgubili zdravlje, a neki čak i život jureći za materijalnim dobrima? Na tom putu svakodnevne jurnjave izgubili su radost, duhovno i tjelesno zdravlje, obitelj im se raspala, jer nisu imali vremena jedni za druge, za obiteljsko zajedništvo. Što im je preostalo od života, ako su u jurnjavi izgubili duhovni mir? Posuti se pepelom na Pepelnicu, shvatiti da je sve prolazno, da ništa sa sobom nećemo ponjeti na „onu stranu obale“. Već je u prvim kršćanskim zajednicama bio taj problem života po tijelu i ugađanju tjelesnosti u svim oblicima, a u zaborav je padao duhovni život, život po Duhu Svetom. Toliko potrebita osobna duhovnost nije bila dovoljno duhovno vrednovana. Zato je sveti Pavao nastojao svojim propovijedima i poslanicama podsjećati i motivirati kršćane da žive realni život. Da se znaju odreči tjelesnih užitaka, i da prionu uz duhovnu stvarnost. „Dakle, braćo dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.“ Rim. 8, 12. – 13. U naše vrijeme „caruje“ grijeh pohlepe. A taj grijeh je veliko korizmeno i životno pitanje za našu katoličku duhovnost. Puni su nam ormari odjeće i obuće, koju nosimo, ili smo je možda dva puta obukli ili obuli. Ne bi li bilo dobro kroz korizmeno vrijeme obradovati nekoga poklonom odjeće koja je kvalitetna, lijepa, i koja bi razveselila one koji imaju poluprazne ormare. Sjećam se kako je za vrijeme jedne korizme domačica već gotovo odbila nekog prosjaka da se sa mnom sretne. Naišao sam i pitao ga što traži? Rekao mi je: „Molim vas neke cipele ili hlaće koje vama više ne trebaju.“ Uveo sam ga u župnu kuću i dao mu nekoliko hlaća, jakni i cipela. Bio je presretan. Nisam mogao vjerovati da se tako može radovati odjeći i obući. Bio je učitelj koji je ostao bez posla, jer još nije diplomirao. Male stvari i potezi čovjeka čine sretnim, a darivatelja radosnim jer je pomogao čovjeku u potrebi. Davati polako, žrtvu po žrtvu, dar za darom , životno je i korizmeni zadatak svakog od nas.

Djela ljubavi, djala solidarnosti su blagodat dobrih duša i osoba koje posjeduju ne samo pobožnost, nego i osobnu, zrelu duhovnost ne očekujući apsolutno ništa za uzvrat. Zato klonimo se svake pohlepe. „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ Lk. 12,15. Podijelimo s braćom barem ono što nam je suvišno i bit ćemo duhovno ispunjeni radošću darivanja. „Sjeti se, da si prah, i da ćeš se u prah pretvoriti.“ „ Obrati se, i vjeruj Evanđelju.“ Neka ti te dvije rečenice tijekom korizme odjekuju u ušima dok moliš križni put, dok moliš neku svoju osobnu molitvu. Možda si moćan, zdrav i ponosan na svoje uspjehe. Ali oni nisu samo tvoji! Bog je bio uz tebe u tvojim uspjesima. Plod su Božje volje. Budi čovjek u biblijskom smislu riječi! A najteže od svega je biti čovjek. Civilizacija kojoj pripadamo nije empatična. Zato probudi u sebi empatiju, suosjećanje sa onima koji su siromašni, kojima će radost biti kada ih počastiš ručkom ili pićem. U povijesti ljudskog roda ostavljamo pozitivan trag jedino ako smo altruistični, dobri ljudi ispunjeni duhom Božjim. Sve ostalo se zaboravlja i nestaje. Znajmo se kako priliči Hrvatima, katolicima, žrtvovati se za druge. „Posipajmo se često pepelom“ tijekom korizmenog hoda do proslave Uskrsa. Neka nam na umu bude da smo ti i ja pozvani biti Veronika ili Šimun Cirenac na križnom životnom putu našoj subraći. Križ raznih patnji, raznih rana nose možda članovi tvoje uže ili šire obitelji. I ne samo oni, nego i oni koji su ti bili ili jesu prijatelji. Život za druge polažeš dan za danom, nekad radosnije, a nekad bezvoljno. Budi strpljiv i hrabar. Neka ti Pepelnica bude uvod u meditaciju o sobnom životu koji je polazište da budeš uzoran katolik po žrtvi za druge. „Veće ljubavi nema od ove: da tko život položi za svoje prijatelje.“ Iv. 15,13.

Autor:Vlč. Vladimir Trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.