Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Vlada koja razumije odlazak

Autor: Stjepan Šterc

Nije prošlo tome puno vremena od kako su objavljeni katastrofalni podaci EUROSTAT-a o odlasku iz Hrvatske, s naslovnicom koja upozorava, zabrinjava, optužuje i traži hitno postupanje nominalno odgovornih u izvršnoj vlasti. Vječno nespremnih za odluke, stručna mišljenja, savjete dobronamjernih, znanstvena predviđanja i prihvaćanje demografske problematike, kao temelja svih njihovih zabluda. Ili možda namjera? Predugo sve to u Hrvatskoj traje sa svjesnim prenošenjem odgovornosti na prijašnje Vlade  i odluka na neke buduće fiktivne, pa je teško moguće političko postupanje prema odlasku i, uopće demografskom nestanku Hrvatske, nazivati samo zabludom, neukošću, nespremnošću, nesposobnošću ili tek pukom neodgovornošću. Kad bi bilo samo to, vjerojatno bi se potkrala i koja pogreška kroz mjeru koja bi ukazivala na razumijevanje i težinu problematike.

Prije početka ljeta, točnije 12. lipnja ove godine, s naslovnice je odzvanjalo: S jučerašnjim danom iz Hrvatske se odselilo 348.000 ljudi. To je skoro 23 puta više nego poginulih u Domovinskom ratu 1991.-1995. Ne postoji naslov koji opisuje taj užas. Uz dodatak: Dosta zaje……! Treba hitno nešto napraviti, ako ne želimo da ovako izgleda osmrtnica za Republiku Hrvatsku (24 sata, 12.6.2018.). Drastično upozorenje prije ljetnog radnog smiraja nije stalo samo na tome, nego se nastavilo svakog dana. Svakog dana pitamo Vladu: Što činite da zaustavite iseljavanje?

Upozoravajuća poruka s naslovnice

 Upornost primjerena težini problematike i ustrajnost temeljena na katastrofalnim brojkama službene europske statistike o iseljavanju i mogućim posljedicama za hrvatsku budućnost, umjesto širenja politički konstruiranog optimizma sukladnog očekivanjima Vlade i njezinih članova, čiji je realan domet sveden samo na ponavljanje već ranije pripremljenih i izgovorenih fraza s vrha. PR stavovi šablonizirani u europskoj antipopulističkoj matrici vladanja s jasno prepoznatljivim ciljevima – ostanak na vlasti i zadržavanje stečenih privilegija u sustavu koji nikom nije odgovoran i kojeg bira tek jedna desetina ukupne biračke populacije. Ili pretvaranje Hrvatske u prostor malobrojnih, starijih i ovisnih, idealan u kasnijoj fazi za drugu namjenu? Koja nije hrvatska…

Proletjelo je i ljeto, prebrzo je došla i jesen, a nismo se uspjeli niti pokrenuti. Niti smo uspjeli ozbiljno shvatiti svakodnevna upozorenja i upite, te posebno upozoravajuću poruku s naslovnice. Pritom uopće nije spominjan prirodni pad hrvatske populacije, razine negativnosti – samo za trajanja ove Vlade preko 32.000 osoba! Svakodnevni pritisci i upiti koji su s pravom uslijedili kroz pitanje: Što činite?, nikog posebno nisu u političkoj programiranoj matrici uzbudili. Odgovori su uvijek čisti automatizam, s ponavljanjima kojima ne treba ništa novog dodavati i zbog kojih je odgovorno ministarstvo za tu problematiku i napustila jedina stručna osoba i jedina osoba koja je mogla razumjeti problem i sukladno tome predlagati rješenja zasnovana na znanstvenim osnovama, a ne na političkom osjećaju.  

Iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku navode kako su poduzeli cijeli niz demografskih mjera, od povećanja novčane potpore za rođenje djeteta, povećanja limita ukupnog dohotka po kućanstvu, proširili su krug djece koja ima pravo na dječji doplatak, povećali su novčane naknade za nezaposlene. Navode kako su dodatno povećali materijalne uvjete u vrtićima te produljili njihovo radno vrijeme te pružili podršku i promicali prava djece. Pridodali su tome posebne programe za zapošljavanje mladih, stambene mjere te porezne olakšice. Ukupno, navode iz ministarstva, za te su mjere predvidjeli više od 6,5 milijardi kuna.

 

Najčešći ‘razlozi’ iseljavanja…

 Trebalo je još samo dodati kako je to složena problematika dugoročno rješiva i prenesena u nasljeđe, s kojom se moraju suočiti i u sljedećem mandatu. Na kojeg, naravno, računaju, jer oni su najbolje što Hrvatska u političkoj ponudi ima… Ništa se ti odgovori ne razlikuju po resorima jer je bitno stvarati optimizam i benevolentnost prema svim njihovim stavovima, odlukama i postupanjima, dok je ukazivanje na veliki problem hrvatske sadašnjosti i budućnost ovog tipa s naslovnice, ništa drugo nego čisti populizam i želja za rušenjem. Iracionalni odmak od stvarnosti branitelja svojih pozicija s klasičnom trgovinsko složenom upravljačko-vladajućom garniturom, dodatni je poriv odlasku u nove sredine, u kojima mladima nije teško prihvaćati niti teže životne uvjete. Zato jer su daleko od političkog sustava s kojim se sudaraju svakog novoga dana i s osjećajem nemoći usklađivanja programiranog vladanja kojeg nemaju u novim sredinama.

Udaljeni od hrvatske političke svakodnevnice imaju osjećaj samostalnog biranja vlastitog puta koliko god on u novom svijetu bio izazovan i težak. Njihov je i nije usmjeravan za potrebe očuvanja uspostavljenog europsko-hrvatskog birokratiziranog i sebičnog poretka koji primjećuje samo vlastiti doprinos, kojeg u pravilu oni koji odlaze – ne mogu dokučiti.  Sličan je osjećaj i velike većine onih koji su još ostali, vjerujući u promjene koje, kako je god to teško prihvatiti, uvijek moraju doći. Samo je pitanje s kojim sastavom.

Pitanjima odlaska počelo se baviti sve više istraživača, potvrđujući kako to zaista nije više pitanje političkih opcija ili različitih struka, već ključno gospodarsko, sigurnosno i nacionalno pitanje koje zaslužuje stručno-znanstvenu, publicističku i političku pozornost prvog reda veličine. Izostaje, nažalost, uglavnom politička, što je i razumljivo, jer je u ovakvom obrascu vladanja teško ili gotovo nemoguće prihvatiti dokazane činjenice koje po istraživačkim rezultatima glase:

              Kao najčešći razlozi iseljavanja navode se:

            * neorganizirana i loše vođena država, nesposobni političari i političke stranke bez vizije (8 posto svih odgovora);

             * beznađe, besperspektivnost zemlje, propadanje države, društva i naroda (7,6 posto);

             * zapošljavanje podobnih, stranačkih ljudi, nepotizam i “rođaci” (7,4 posto);

           * korupcija i kriminal u državi, u svim segmentima društva (7,3 posto);

              * prepucavanja o prošlosti, ustašama i partizanima, ’41. i ’91. (6,4 posto);

             * nedostatak perspektive za moju obitelj i našu djecu (6,3 posto). (N1, 06.06.2018.).

Pouka koju valja posebno apostrofirati…

 Puno smo puta dosad već apostrofirali način upravljanja Hrvatskom, kao najveći problem iz kojeg onda deriviraju sve negativnosti vezane za odlazak i uopće suvremenu demografsku problematiku. Dovoljno je pogledati pozorno samo prethodne odgovore i shvatiti izvore demografskih stanja na osnovi kojih je potrebno i moguće korigirati matricu vladanja. Promjena ljudi pritom je najmanji problem kad bi se to htjelo i kad bi se barem malo zavirilo u vlastite predizborne programe, koje su usput pisali znanstvenici, shvaćani u strankama kao najamni radnici sa svojim „filozofiranjima” temeljenim na istraživanjima poput ovog navedenog. Pouka nam je dana s vrha i valja ju posebno apostrofirati, jer oslikava stanje misli i duha s kojim se ne može niti želi razumjeti problem, a još ga se manje želi postaviti važnim za gospodarsku i svaku drugu budućnost Hrvatske.

”Ali nije to stanje od jučer. Ili od prekjučer, ili od prije godinu dana. To je trend, na žalost, s kojim je hrvatsko društvo suočeno dugi niz godina. Nije samo naše društvo suočeno s demografskim problemom. Imaju ga i druge zemlje Istočne Europe. Društvo stari. Obitelji se odlučuju imati manje djece. Imamo mogućnost slobode kretanja. Da smo mi ušli u EU prije 10, 15 godina, 20 godina… to što nam se događa danas, to bi nam se dogodilo tada“,  pojašnjava premijer države iz koje na tzv. dnevnoj bazi iseljava na stotine novih sretnika koji se mogu „slobodno kretati“.

„Nije to niti do vas niti do mene. Niti do predsjednice. To je trend“, poučava nas A. Plenković.

„Osjećate li odgovornost, što se tiče prošle godine? Dakle vi ste premijer, a 80 tisuća ljudi je otišlo…“, pita i konstatira Damira Gregoret.

Plenković odgovara hladnokrvno: „Ne osjećam odgovornost. Ne. Pa zašto bih ja osjećao odgovornost za nešto za što smo se zalagali članstvom u Europskoj uniji da naši ljudi imaju mogućnost slobode kretanja…“

Dakle, odlazak Hrvata je, zapravo, posljedica njihova zalaganja.

„Odlaze zato jer nemaju nikakvih zakonskih zapreka“, polako – briselski staloženo veli hrvatski premijer. 

Oni koji su čuli ove njegove riječi, a još se nisu slobodno kretali prema Irskoj i Njemačkoj, sada se možda naglo odluče na slobodno kretanje. (TrisComHr. 05.05.2018.).

Hladnoća uvjeravanja nerazumljivog

 Kratki razgovor  odgovorne Damire Gregoret i premijera, ničim nas nije uvjerio u prihvaćanje realnosti, osim u činjenicu kako Vlada razumije odlazak i jedino ga opravdava otvorenim unijinim granicama i slobodom kretanja koju smo željeli. Istraživanja, zakonitosti, uzroci odlaska, posljedice za hrvatsko gospodarstvo, posljedice za sve temeljne sustave na kojima počiva država, odgovori mladih i jasnoća obrazlaganja uzroka, ponajmanja je briga ustoličenih. I najveća signifikantnost koja daje malo nade u postupanje je briselska staloženost, kako kaže Damira, a mnogi bi dodali i hladnoća uvjeravanja nerazumljivog. Obrazac koji prihvaćaju svi odgovorni u hijerarhijskom sustavu programirane političke matrice koju se ničim ne smije poremetiti, nezavisno od njezinog posve iracionalnog slaganja sa svakim tko može, želi ili ima interes ostati u njoj umrežen.

Nagledali smo se i Agrokora i Uljanika i dolazaka autobusima i najava novih okupljanja i bezbrojnih drugih događanja kojima se pridavala velika pažnja, prema kojima se usmjeravala silna energija i za koje se tvrdilo – kako o njima ovisi puno toga u Hrvatskoj. Razumljivi su čak i interesi koji stoje iza svih tih događanja iako nisu prihvatljivi, ali jedno nije moguće razumjeti. Procjenu važnosti prema odlasku iz Hrvatske i neobičnu hladnoću prema problemu kojeg svi doživljavaju posebno važnim. Pokrivanje ili prikrivanje iza fiktivnog ministarstva, uz priložene istraživačke odgovore i razumijevanje odlaska kao pomodnog trenda među mladima, velika je zabluda koju nikad nije kasno prihvatiti i korigirati.  Želi li se Hrvatsku primjerenu mladima i svima u zemlji i iseljeništvu kakvu su zamišljali…

Promjene su, vezano za odlazak i demografski nestanak, nužnost, želi li se ta nužnost prihvatiti ili ne, pa ostaje samo pitanje vremena i naročito pitanje posljedica koje nam ostaju nakon ovakvog razumijevanja odlazaka, u kojima je sama otvorenost granica prednost koju Hrvatska ne razumije. Posebno njezina znanost.

Autor:Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.