KADA ĆE SE DEMOGRAFSKI NESTANAK SHVATITI OZBILJNO? Nećemo misliti, imati stav, niti protestirati! | Dnevno.hr
Ivo Cagalj/PIXSELL

KADA ĆE SE DEMOGRAFSKI NESTANAK SHVATITI OZBILJNO? Nećemo misliti, imati stav, niti protestirati!

Autor: dr.sc. Stjepan Šterc

Nećemo misliti, istraživati, čitati, pisati, predavati, predviđati, projicirati modelirati, raspravljati, ništa znati niti vidjeti, imati stav i nećemo niti protestirati, već samo slijediti stranačku/partijsku i javnu apologetsku liniju, davno uspostavljenu kao nasljednu partijsku i ugrađenu u temelje hrvatske političke misli. Uglavnom zbog interesnih skupina niti malo razlikovnih, bez obzira na pripadnost, pristup, načela, utvrđivanje pozicija i odnos spram temeljnih hrvatskih vrijednosti i razvojnih potreba.

Bit ćemo vaši poslušnici, podredit ćemo znanstvenu spoznaju vašim političkim mišljenjima profiliranim po osjećaju, negirat ćemo potrebu za obrazovanjem, podredit ćemo i sve naše znanstvene radove i fakultetska predavanja vašoj stranačkoj poziciji iz koje crpite vlastitu svemirsku mudrost i bit ćemo ponosni što s nama upravljaju stranački prosječnici, vojnici stranaka/partija, ljudi od povjerenja stranačkim faraonima i lovci primarno na status, privilegije i vlastito uzdizanje. Podržavani, uzdizani i nošeni piskaralskim naručenim tekstovima i mudrolijama s kojima se potvrđuje osobna frustracija prosječnosti, javne neuglednosti i srednjoškolske nerealizirane važnosti u najljepšem životnom razdoblju istih. Kad ih nitko nije doživljavao niti primjećivao.

Apsolutna politička kontrola

Ne može se to jednostavno nadoknaditi političkom pozicijom, podčinjavanjem uspješnosti, negiranjem znanja, klanjanjem šefu stranke/partije, izvrtanjem odgovornosti, pohađanjem večernjih škola govorništva ili pak najamnicima za stolom koji uljepšavaju i svoju i stranačku/partijsku poziciju ostalih, bez kriterijski izabranih prosječnika i sljedbenika. Pritom je ponajmanje bitna hrvatska stvarnost, a nebitni su, slijedom svega ukupno, nacionalno nezadovoljstvo, gospodarsko propadanje, agrokorske posljedice, apsolutna politička kontrola svega oko nas, ugrožavanje temeljnih sustava i djelatnosti u zemlji i njezino demografsko nestajanje.
Ništa nije bitno u ime vlastitog vladanja i političkog opstanka, a ponajmanje su to bitni postupci mladih, obrazovanih, svjesnih i ponosnih ljudi s porukama. I ne samo mladih. Njih treba s različitih aspekata poniziti, njihove postupke posramiti, njihovu hrabrost poništiti, njihov idealizam negirati i u konačnici sve učiniti kako bi tekstualni najamnici bili provoditelji javnih stavova, kriterija i friziranih istina koje teško razaraju hrvatsko društvo. Svi trebamo biti sretni u vlastitoj nemoći i prihvatiti naslovni izričaj kao moderni politički okvir djelovanja, udruživanja, zaboravljanja, sigurnosti, stabilnosti i puno još bla…bla…fraza, naučenih uglavnom u politici i diplomaciji, koje nam mladost polako i sigurno usmjeravaju prema buntu, pobuni protiv političke prosječnosti i sebičnosti, prihvaćanju općih hrvatskih interesa i prema nužnoj lojalnosti zemlji u kojoj živiš.

Razina obrazovanja, hrabrost djelovanja i sposobnost razumijevanja ključnih hrvatskih interesa, problema i potreba za rješavanjem pritom postaje sve izraženija. Koliko god to sustav negira i „sistemska” vladajuća populacija i njihovi novinski kroničari pripisuju populizmu, neodgovornoj mladosti, brzopletosti i uopće nepotrebnom obliku djelovanja, među mladom se i obrazovanom populacijom javlja sve veći otklon od „sistematičara”, agrokorskih umreženih velikih stručnjaka, političkih osrednika i podobnika.

Uglavnom, prošli je tjedan pokazao kako ne moramo svi biti zarobljenici političkih diktata, niti moramo znanost podrediti političkom djelovanju, ali i potvrdio početak rastakanja sebičnog političkog sustava koji je, dvostranačkim djelovanjem i upravljanjem, Hrvatsku doveo do ruba provalije zvane demografski nestanak, slom ili odlazak.

Heroj ulice

Nikom dobronamjernom prema Hrvatskoj nije više sporno, nakon najnovijih podataka Državnog zavoda za statistiku o prirodnom padu za 2017. godinu, kako demografska problematika postaje, zbog negativnosti svih parametara i trendova, ključna problematika hrvatskog razvoja, opstanka i hrvatske budućnosti. Nikom dobronamjernom, posebno naglašavamo, osim trenutnom političkom ustroju kojeg ta problematika uopće ne zanima ili im u koalicijskom partnerstvu konvenira kao komplementarna ranijim traženjima vezanim za agresiju na Hrvatsku.

Usprkos programskim prijeizbornim i koalicijskim poslijeizbornim proklamacijama i stalnim retoričkim poigravanjima s važnošću demografske problematike, iz svakog se postupka vidi kako su programska i stranačka načela potpuno nebitna u odnosu na financijski, vlasnički i ekonomski interes oko Agrokora. Potpuna podređenost praktički cijele Vlade samo jednom i to manje bitnom segmentu, ionako će završiti debaklom, dok se procesi demografskog nestanka nastavljaju. Kad bi barem mali dio te energije Vlada usmjerila prema rješavanju prirodnog pada stanovništva, povezivanju iseljeništva s matičnom zemljom, prostornoj nivelaciji ili primarnom pozitivnom djelovanju prema djeci, ženama u trudnoći i porodiljskom razdoblju, obiteljima, učenicima, studentima, nezaposlenima, blokiranima i slično, opća bi slika Hrvatske počela poprimati obrise sve uređenije zemlje.

Demografska problematika nipošto ne može biti samo svjetonazorsko pitanje, kako to ovih dana nameću frustrirani pisci izgubljene države i izgubljenog društva nakon neuspjelog vojnog pokoravanja Hrvatske, kad se bez imalo suptilnosti i svijesti o pripadnosti, s jadne terminološke razine obraćaju svojim ostacima. Zato što ona postaje ključni limitirajući faktor gospodarskog i svakog drugog razvoja, pa i njihove mirovinske sigurnosti. Naravno i nacionalne, koju ne prihvaćaju, nisu je svjesni, ne priznaju ju drugima, ali su naravno tu u prostoru koji se ipak zove hrvatskim.

Taman kad se pomislilo kako je sklad političkog sustava uspostavljen, a političari dobili znanstveno pokriće, pojavio se Marin Strmota. Pojava tako rijetka koju se čekalo kao ovih sibirskih dana proljeće. Heroj ulice, kako bi rekli veliki Houra i ostali, s porukom prema svima kako, ipak, ima drukčijih, hrabrijih, obrazovanijih, svjesnijih i mlađih. Prihvaćen uglavnom od svih, osim frustriranih „sistematičara”, sebičnih zaljubljenika u vlastitu misao, plaćenih slobodoumnika, nostalgičnih revolucionara bez elementarne hrabrosti prema svojima i uopće frustrirajućih gubitnika šireg regionalnog identiteta. Koji imaju istu hrabrost kao i političari, miješanja u sve što ne razumiju, a ovom prilikom u demografsku problematiku koju iz političkih i svjetonazorskih razloga usput i preziru. Premetači vlastitih opterećenih misli kojima je čak i izračun indeksa ili samo relativnog broja korelacije kao put na mjesec, misle kako je kao i ranijem, njima bliskom političkom sustavu, potrebna samo „poštena inteligencija”.

Mladi i najveća katastrofa u Hrvatskoj

Marin je Strmota bio prijedlog struke, bio je najbolji mogući izbor i bio je spreman podnositi cijelo vrijeme osrednjost i sebičnost političkog okruženja oko sebe, okruženja bez imalo elementarne spoznaje o demografskoj problematici, zakonitostima koje razvija i uvjetuje stanovništvo u društvu i prostoru, mogućim posljedicama na društveni, gospodarski, politički i ukupni razvoj i modelskim i projekcijskim rješenjima. Bio je spreman sve dok na izravno bolno pitanje novinarke Barbare Štrbac, nije morao izmišljati u ime okruženja, kada više nije mogao i presudio je mnogima. Mogu sad pisati obrambene snage momka koji konta što žele, mogu izmišljati razloge, mogu prepričavati osobne razgovore i misli, mogu braniti neobranjivo, ali Marin je postao heroj ulice. Iste one koju je sustav koji branite blokirao, iste one koja ne želi više mirno promatrati formiranje političkog diktata nad svime, pa i znanošću, iste one koja zna kako izgleda borba za sutrašnji dan i iste one koja želi drukčiju Hrvatsku.

Hrvatska stvarnost opterećena s puno toga, s društvom bez elementarnog poštivanja vrijednosti i s politikom zbrinjavanja kadrova, teško može prihvatiti mladog i obrazovanog docenta i doktora znanosti s takvom razinom hrabrosti. Zato su pojašnjenja resora i resornih javnih branitelja tragikomična u situaciji kad ta problematika nikad nije trebala biti u socijalnom i obiteljskom okviru, kad takav kadar nikad nije trebao voditi resor i kad nisu u stanju pročitati niti vlastiti program napisan od istih sličnih Marinu Strmoti. Ipak, jedina je krivica resora u osnovi potpuna nesvjesnost prihvaćanja posla u kojem si nemoćan po puno kriterija, dok je stvarna krivica svjesnog neprihvaćanja problematike koju sada već svi, ponovimo svi dobronamjerni, proglašavaju ključnom hrvatskom problematikom. Međutim, u ovakvom sastavu i s aktualnim stavovima vladajućih u koalicijskom uvjetovanom odnosu o povezanosti gospodarstva i stanovništva, pomaka niti razumijevanja hrvatske stvarnosti neće biti, niti će se povlačiti potezi sukladni potrebama.

Vrlo se rezolutno o problematici oglasio i SSMH na vrlo posjećenoj novinarskoj konferenciji u Zagrebu. Svjetski savez mladih Hrvatska upozorio je u petak kako je stanje u demografiji alarmantno, te je ocijenio mjere predstavljene ovaj tjedan – neodgovarajućim. Bili su jasni, nedvosmisleni i znali su što žele, sukladno njihovoj mladosti, želji za drukčijom Hrvatskom i obrazovanju.

„Tražimo od Vlade u roku tri mjeseca donošenje cjelovite i sveobuhvatne demografske strategije…“, rekla je na konferenciji za novinare jedna od voditeljica SSMH-a, Jelena Slavić Miljenović. Osvrnula se i na ostavku državnog tajnika za demografiju, Marina Strmote, ocijenivši kako je ostavka stručnjaka koji odlazi zbog pasivnosti sustava i manjka političke volje da riješi gorući problem od nacionalnog interesa, prikaz svih mladih koji su zbog istog razloga postali pasivni, apatični promatrači najveće katastrofe u Hrvatskoj. Mateja Čop, također voditeljica SSMH-a, istaknula je kako je prema istraživanjima jasno: mladi u Hrvatskoj žele ostati, svjesni su problema i spremni su podnijeti žrtvu kako bi se on riješio, ali moraju vidjeti isti stav i vladajućih.

Floskule i kratkotrajne „ad hoc” mjere neće riješiti problem i uvjeriti mlade na ostanak u Hrvatskoj i na podizanje obitelji”, a Hrvatskoj treba jasna obiteljska politika i demografska strategija. Stoga su mladi iz SSMH-a, Vladi uputili zahtjev za donošenjem cjelovite i sveobuhvatne demografske strategije u koju trebaju biti uključeni stručnjaci, ali i mladi. Predložili su i osnivanje tijela te organizacijske preinake koje bi omogućile nadsektorsku suradnju kako bi se odgovarajuće rješavala sva pitanja vezana za demografiju i iseljenike.” (Direktno,hr, 23.02.2018.).

Tko bi se još u ovoj zemlji trebao oglasiti kako bi se demografski nestanak shvatio ozbiljno: s uvažavanjem svih skupina – djeca u vrtićima, penzioneri u domovima… Ili navijači na stadionima, anarhisti, pankeri…? Tko?

Autor:dr.sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.