Europska unija postala je sveti gral hrvatskih partijskih nasljednika

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc/7dnevno

Hrvatska čvrsto prikovana na mjestu sa stalnim pogledom i djelovanjem prema prošlosti iz razdoblja Drugog svjetskog rata i njegovog poraća, danas je nalik poprilično neuređenoj zemlji s programiranim nasljednim političkim nositeljima raspoređenima u vodećim stranačkim/partijskim okvirima i s vrlo malim šansama povratka u idealističko i optimističko razdoblje nakon oslobađanja od srbijanske agresije. Vođenje Hrvatske u koalicijsk-trgovinskoj sprezi uglavnom sa svim anacionalnim skupinama i pojedincima, sa svim protuhrvatskim uvjetno rečeno intelektualcima i javnim čuvarima totalitarnog jugoslavensko-komunističkog nasljeđa (ideološkog, svjetonazorskog, financijskog, gospodarskog i inog), sa svim petokolonaškim djelatnicima na i po zadatku, sa svim stranačko/partijskim mediokritetima idealnim za usmjeravanje, sa svim sebičnjacima bez ikakvog osjećaja za okruženje i hrvatski ukupni razvoj, sa svim minornim osobama u vrijeme agresije i oslobađanja zemlje i sa svim antihrvatskim unutrašnjim snagama koje planski pokoravaju Hrvatsku nakon što ju nije bilo moguće vojno slomiti.

Diplomatska isključivost

Samo letimični pogled na recentne sadržaje, izjave, aktere, poruke, tumačenja i općenito hrvatsku javnu scenu i neupućenog bi i dobronamjernog gosta ostavio u nedoumici kako je to moguće u pobjedničkoj zemlji s toliko prirodne ljepote, poratnog idealizma, čvrstine, snage i odlučnosti u kritičnom agresijskom razdoblju i konačno, nogometne moći, pokazane cijelom svijetu? Kako je moguće ne urediti niti jedan segment hrvatskog društva i prostora, mirno promatrati demografski nestanak, biti zadovoljan u političkom miljeu s posljednjim mjestima po nizu pokazatelja u Europi, bahato voditi zemlju kao da nismo već vidjeli političko-diplomatsku prethodnicu i njezin završetak, stalno udaljavati veliko iseljeničko bogatstvo, poigravati se s mediokritetskim kadrovskim rješenjima i negirati svaku ozbiljniju stručnost i znanstveni doseg?

Moguće je u sljepoći i sebičnosti stranačkih vojnika bez strasti, osobnosti i odlučnosti i po planskoj namjeri pokoravanja Hrvatske i njezinih osnovnih civilizacijskih, ratnih i razvojnih dostignuća. Zamjenski okvir Europske unije za jugoslavenski poput je pronađenog svetog grala kojem se religijski oslobođeni nasljednici ranijeg totalitarizma u današnjoj hrvatskoj vlasti ipak klanjaju i mitološki u njega vjeruju samo kako bi premostili hrvatski nacionalni zanos koji nikako nisu uspjeli razviti u sebi i svom okruženju. Ideologijski doseg upravo je pred njima i zato se pred predsjedanje njihovim mitološkim zamjenskim prostornim okvirom umjesto jugoslavenskog apsolutno sve podređuje i po potrebi se ponižava, poništava i negira svaki oblik nacionalnih hrvatskih vrijednosti. Inače, samo je predsjedanje Vijećem Europske unije toliko važno da niti čelni čovjek hrvatskog najvišeg zakonodavnog tijela ne zna tko je prošle godine predsjedao istom Vijeću, a običan čovjek u složenoj hrvatskoj svakodnevnici gotovo i ne zna za njegovo postojanje.

Čisti karijerizam

Diplomatskoj isključivosti i karijerističkom dosegu u miljeu gotovo mitskog vjerovanja u europske vrijednosti (kako poput ptice koja priča ponavljaju financijski nagrađivani i zbrinuti sljedbenici) danas je podređena cijela domicilna i iseljena Hrvatska i njezina budućnost. Predstava s dodjelom Komisije za demokraciju i demografiju zemlji koja mirno promatra svoj demografski nestanak i osobi koja ničim, ali ničim nije pokazala razumijevanje za taj nestanak, samo je potvrda diplomatske isključivosti i poništavanje svih stručnih kriterija. Rješavanje izuzetno složene demografske i uže migracijske problematike Europe i Hrvatske u slijedećih pet godina i to horizontalno (prema izjavi) visoka je stručna i znanstvena sofisticiranost dosad nedosegnuta. Karijerizam i bez kriterijska selekcija na visokim mitskim europskim pozicijskim dosezima mladima daje malo nade u Hrvatskoj, a podcjenjivanje važnosti demografske, migracijske i problematike radne snage postavljeno je na najvišu razinu.

Može li ovakav karijeristički pristup postaviti pitanje nadoknade zemljama iseljene obrazovane mladosti koja bi im trebala nositi budućnost? Može li se uvažavanje radne snage pokazati njihovim ljudskim dovozom ili samo čekati izbjegličku i prognaničku krizu? Može li se shvatiti kako se dohvat radne snage neće moći stalno rješavati kroz imigraciju? Može li se Europi i Hrvatskoj dokazati kako se budućnost rješava i osigurava planskom racionalnom i poticajnom reprodukcijom? Može li se demografska problematika vezati za gospodarsku razvojnu, a ne za demokraciju? Demokraciju u europskim okvirima preglasavanja u korist najvećih? Može li se napraviti odmak od dekadencije i djecu proglasiti najvažnijom vrijednošću? Može naravno u pet godina i to horizontalnim pristupom.


Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Hoćete li riješiti ovo?

  1. Ponavljat ćemo svaki put kad izađu najnoviji podaci Hrvatskoga statističkog zavoda o prirodnom padu stanovništva. Najnoviji za mjesec srpanj: prirodni je pad u odnosu na mjesec srpanj 2018. godine veći za čak 30,8 %! Prirodni je pad u prvih sedam mjeseci 2019. godine čak minus 11.262 osobe i veći je, nego u istom razdoblju u 2018. Broj učenika osnovnih i srednjih škola manji je u odnosu na prošlu školsku godinu za gotovo 9.000! Demografska se problematika ispuhuje? Ili čekate sa svojim odluka da se politički, kako volite reći, konačno ispuše i makne iz javnog djelovanja dok diplomatski postupate okretanjem glave od hrvatskih nacionalnih interesa.
  2. Premijerski je mandat u tijeku već gotovo tri godine (od 19. listopada 2016.), a predsjednički više od četiri i pol godine (od 19. veljače 2015.). Znate li koliko smo izgubili ljudi samo prirodnim putem i jeste li se osim političko -diplomatskim frazama, bahatim izričajem ili patetikom, ikad zabrinuli za hrvatsku budućnost? Nemate vremena jer se vodi briga o europskoj budućnosti. Gubitak hrvatske populacije samo prirodnim putem bez iseljavanja u tri je godine gotovo 50 tisuća ljudi, u četiri oko 64 tisuće, a u pet gotovo 80 tisuća ljudi! Nismo niti spomenuli iseljavanje i negativnu vanjsku migracijsku bilancu po kojoj smo pri europskom vrhu. Zapravo smo drugi u Europi.
  3. Možete li riješiti u Komisiji za demokraciju i demografiju konačno pitanje nacionalnosti koja je jedna i nije vezana za etničku pripadnost u normalnim razvijenim zemljama, čiji autori Ustava misle i slijede demokratska načela. Nema nacionalnih manjina, postoje etničke skupine i postoji različitost koja čini bogatstvo u hrvatskim nacionalnim okvirima.
  4. Hoćete li se konačno ugledati ili zagledati u to europsko svjetlo u kojem ste otkrili svoj sveti gral i proglasiti sve totalitarne sustave na isti način i postupati prema njihovim simbolima ne preskačući vrijeme srbijanske agresije na Hrvatsku i jugoslavenski komunistički totalitarizam? Riješili biste time i svu simboliku prethodnog razdoblja.
  5. Možete li konačno ne biti glasnogovornici jedinog etničkog manjinskog mimo svih izbornih logika ustoličenog voditelja koji neprekidno i već gotovo 30 godina maltretira hrvatsko društvo i negira svaki oblik nacionalnih razvojnih potreba, nedavnu agresijsku prošlost i hrvatski identitet u osnovi? Uvjeravajući gotovo četiri milijuna ljudi o isprikama koje nitko nije vidio niti čuo i podcjenjujući time elementarnu pamet. Poput sada već davno izdane knjige koja je uvjeravala ljude kako je njegova misao naš put (Titova misao naš put, 1978; Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu, Savremena administracija, Beograd, 476. str.). Dvadeset tri su tadašnja sveučilišna profesora s doktoratom znanosti „znanstveno” uvjeravala neuki puk što je mislilo, izgovarajući prosto-proširene rečenice malog terminološkog raspona, njihovo gotovo nikakvog obrazovanja božanstvo.
  6. Možete li isto tako konačno izgovoriti tko je napao Hrvatsku i zašto, gdje se rat vodio i tko je podnio najveće žrtve tijekom srbijanske agresije na Hrvatsku? Moraju to konačno i djeca u osnovnim i srednjim školama znati radi vlastitog razvoja i širine i hrvatske budućnosti koju nam jedino ona i donose. Usprkos tome što danas još uvijek to ne znaju ili neće znati niti ideologizirani u svojoj osrednjosti sveučilišni nastavnici povijesti koji miksaju agresiju i građanski sukob u svom neznanju ili ideološkom pristupu isključivo u društvenoj sferi zbivanja. Uključite malo u sve prostorni aspekt rata ili gotovo svih ratova kroz povijest i neće biti teško shvatiti uz elementarnu pamet kako su ratovi vođeni za kontrolu teritorija i njegovih prostornih potencijala i strateških točaka i koridora. Domicilno je stanovništvo pritom bilo nebitno i uglavnom je stradavalo ovisno o jačini agresije i snazi otpora. Zar nam moraju o napadu na Hrvatsku pisati stranci i pokazivati stvaranje nacije u ratu (ne države kako glasi hrvatski prijevod), dok Hrvatska plaća najvažnijim simbolom njihove povijesne frustracije friziranja povijesnih događanja na formalnim obrazovnim razinama? (Marcus Tanner, 1997; Croatia: A Nation Forged in War, Yale University Press, 338 p.).
  7. Možete li konačno na važna mjesta za hrvatsku budućnost birati najbolje i najobrazovanije koje domicilna i iseljena Hrvatska ima, jer je pokušaj s diplomatsko-političkim pristupom vođenja države i isključivim selektiranjem u stranačko/partijskim okvirima dosegao svoju završnu fazu. Uostalom, gdje je to i u kojoj zemlji takva kombinacija i s takvom isključivošću podigla gospodarstvo, usporila iseljavanje i uopće razvila vrijednosni sustav društva i prostora u kojem se ostaje i vraća? Ipak, trebali biste znati usprkos svemu, kako se vrijeme i promjene nikad ne mogu zaustaviti.

PRATITE NAS NA INSTAGRAMU! 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by DNEVNO (@dnevno.hr) on

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc/7dnevno
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.