Demografski nestanak hrvatskog naroda rješava se praznim pričama

Autor: dr. sc. Stjepan Šterc

Političko-diplomatski uzlet prevladavajućeg dijela trenutne koalicijske vladavine nad Hrvatskom u europske pučke ili pučanske nedodirljive visine za kongresnih zagrebačkih zbivanja bio je izravna potvrda pomaka ili odmaka od hrvatske stvarnosti. Let je to iznad oblaka na sigurnim pozicijskim visinama, s kojih je obzor prema prizemljenom puku zamućen, dok su istovremeno osobna važnost, nedodirljivost i nezamjenjivost u općoj atmosferi ushita podignute do irealne sfere. Prihvaćanje realnosti u takvim je okvirima nemoguća misija, razumijevanje nezadovoljstva nastavnika i drugih nezadovoljnika samo dodatni teret, a hrvatska svakodnevica opterećena s puno toga programirani obrazac pritiska na njihove visine. Hrvatska su pritom i objektivne potrebe uređenosti hrvatskog društva, gospodarstva, znanosti, obrazovanja, zdravstva i ostalih temeljnih sustava sasvim usputne priče, dok se destrukcijski demografski nestanak hrvatskog naroda u Hrvatskoj i BiH rješava samo praznim izričajima i budućim navještajima.
Nevjerojatni umišljaj kako se nacionalni prioriteti mogu rješavati samo retorikom i javnom prezentacijom bez i jednog ozbiljnijeg reformskog zamaha, bez smislene razvojne koncepcije i samo s političkim osrednjim stranačkim/partijskim kadrovima raspoređenima uzduž izvršne vlasti, doseg je zarobljene iluzije stvarane u nasljednom okruženju, političko-diplomatskom uzvišenju, stranačkom/partijskom interesnom, osrednjem i inertnom okviru i javnom apologetskom uzdizanju u pravilu u anacionalnom javnom djelovanju. Hrvatska u takvim uvjetima danas djeluje praktički bez kormilara i kompasa na otvorenoj pučini plutajućeg nepoznatog smjera ili kako bi znanstvenici ekonomske struke konačno jasno i eksplicitno ovih jesenskih dana rekli “bez Vlade”.
“U usporedbi s ostalima, Hrvatska tone na dno Europe! Ekonomisti otkrivaju prijeti li nam nova kriza: Kao i da nemamo Vladu…”
“Promjena u ekonomskoj politici nema zadnjih 15 godina. Hrvatska raste samo kad se uspoređuje sama sa sobom, a prema ostalima tone na dno Europe. Prirodna stopa rasta je 2,5 posto, jednako kao i da nemamo Vladu, a tako će biti više-manje i iduće godine” (Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista na predstavljanju godišnje publikacije Privrednog vjesnika Hrvatske gospodarske komore, 1. prosinca). Ili još rezolutniji izričaj sa skupa vodećih hrvatskih ekonomista u Opatiji 2018. koji zadire u same razvojne temelje, budućnost i opstojnost hrvatske države i naroda.

Let iznad oblaka

“Hrvatska se prazni, a države bez stanovništva i teritorija nema”, kazao je Jurčić i naglasio da rješavanju tog problema treba usmjeriti sve ekonomske i druge instrumente” (Ljubo Jurčić, Tradicionalno savjetovanje ekonomista o ekonomskoj politici Hrvatske u 2018. u Opatiji, Index.hr).
Nisu to beznačajni skupovi tipa stranačkih/partijskih prigodnih okupljanja niti se radi o slučajnim prolaznicima kroz upravljački sustav, već znanstveno-stručni skupovi s kojih bi se mišljenja, stavovi, projekcije i rješenja bazirana na istraživanjima morala uvažavati i ugrađivati u programska načela i postupanja. Let iznad oblaka i podizanje visinske razlike prema hrvatskim svakodnevnim problemima, s kojim se razumijevanje svakog racionalnog utemeljenog izričaja izvan stranačkog/partijskog okvira ne čuje, ne vidi, ignorira i obilježava gotovo diverzijom, usmjerava Hrvatsku prema europskom dnu, a hrvatsko uglavnom mlado i obrazovano stanovništvo prema drugim zemljama, društvima i gospodarstvima. Koliko puta treba ponoviti i s koje razine kako bi se konačno shvatilo kako se država ne može održavati na iluziji vladanja samo sa stranačkim osrednjim poslušnicima i s praktički potpunim apstrahiranjem znanosti i obrazovanja općenito.
I kakav je uostalom smisao vladanja Hrvatskom kad osobno zadovoljstvo vladanjem pretpostavljaš nezadovoljstvu nastavnika u osnovnim i srednjim školama, nezadovoljstvu sveučilišnih nastavnika, nezadovoljstvu zdravstvenih djelatnika, društvenom i svakom drugom potonuću blokiranih, ovršenih, frankiranih i inih, izgubljenoj i nesigurnoj starosti i nezadovoljnoj mladosti koja odlazi i koja ne može više slušati niti gledati iluziju koja im se nameće? I kako se uopće može shvatiti iluzija vladanja kad sebi pridružuješ osrednjost iz istih iluzionističkih krugova bez osobnosti i snage bilo kakvog izričaja o hrvatskoj realnosti ili barem ukazivanja i pokazivanja što o ključnim nacionalnim problemima misli npr. znanost, poduzetnost, iskustvo ili bilo kakva odgovorna spoznaja iz realnosti? Izdvojenost političkog sustava danas je u Hrvatskoj podignuta na gornju moguću razinu i povratak iz iluzije u hrvatsku svakodnevnu stvarnost nasušna je potreba, želimo li zaista podizanje s europskog dna ili, kako kažu, želimo li doseg europskih vrijednosti.

Izlazak iz iluzije

Hrvatska treba promjenu i konačno shvaćanje kako je mogu ponijeti samo najbolji po opće usvojenim kriterijima, dok nas u iluziji vladanja državom zadržava postojeći izbor suženih nacionalnih obzora i uskih pozicijskih državnih i stranačkih interesa. Lojalnost prema hrvatskom društvu, prostoru i državi, neosporni hrvatski identitet, uvažavanje hrvatskih povijesnih i civilizacijskih vrijednosti, obrazovanost i znanstvena spoznaja, spremnost na obranu Hrvatske u svim navalama, iskustvena osobnost, stvaralačka energija, osobna hrabrost, širina razmišljanja, čvrstina donošenja odluka i odlučnost mogli bi i trebali biti vrijednosni kriteriji potrebnog pomaka.
Pritom su sve različitosti hrvatsko bogatstvo usmjereno prema razvoju i opstanku hrvatskog društva i prostora. Nasuprot je tome nastavak iluzije vladanja i pristanak na europsko dno i ukupnu nesigurnost, bez obzira na gotovo dogmatski naklon europskim vrijednostima i političkim elitističkim europskim predstavnicima pučanskog ili bilo kojeg drugog elitizma. Povratak bi u realnost trebalo iz današnjeg iluzijskog otklona u pravilu početi od temelja države i državnosti, identitetskih obilježja, sustavnih nositelja, selekcije prema nabrojenim općim vrijednosnim kriterijima, reda veličine postupaka razvojnog značenja, funkcionalnog obuhvata ukupne hrvatske populacije, dosega ukupnog potencijala hrvatskog društva i prostora, hrvatskog idealizma utemeljenog na hrvatskoj povijesti i pobjedama i slično. Redoslijed pritom nije primaran, već razumijevanje stvarnosti, prihvaćanje potrebe izlaska iz iluzije i povratak hrvatskom idealizmu.

1. Temelji su svake države stanovništvo, teritorij i granice i svaka ih država nastoji urediti i postaviti u funkciju ukupnog razvoja. Hrvatska nije uredila niti jedan (nije proglasila svoj akvatorij niti uredila granice sa susjedima) niti ima registar stanovništva.
2. Državnost počiva na uređenom društvu u kojem je ljudska populacija najveća vrijednost, a djeca bogatstvo koje donosi budućnost. Ostalo je dekadencija koju nitko svjesno ne prihvaća.
3. Nacionalnost je primarno identitetsko obilježje i u Hrvatskoj je, kao uostalom i u svakoj drugoj zemlji, samo jedna-hrvatska, i nema apriori negativnih konotacija niti je vezana za različita društva. Hrvatska još ima ustavnu odredbu i zakonsko definiranje nacionalnih manjina.
4. Temelj su svakog društva i države obrazovanje, znanost, zdravstvo, kultura i pravni sustav, a ostalo je razvojna nadgradnja. Ugrožavanje navedenih sustava ili izraženo nezadovoljstvo u njima potvrda je neuređenog društva i države.
5. Selekcija u strankama i upravljačkim sustavima treba se temeljiti na već nabrojenim vrijednostima: lojalnost prema hrvatskom društvu, prostoru i državi, neosporni hrvatski identitet, uvažavanje hrvatskih povijesnih i civilizacijskih vrijednosti, obrazovanost i znanstvena spoznaja, spremnost na obranu Hrvatske u svim navalama, iskustvena osobnost, stvaralačka energija, osobna hrabrost, širina razmišljanja, čvrstina donošenja odluka i odlučnost.
6. Red veličine značenja postupaka vezana je za ključne problematike hrvatskog društva, navedene i na samom skupu vodećih hrvatskih ekonomista u Opatiji, a potvrđene u nizu znanstvenih javnih usmenih i pismenih eksplikacija stručnih osoba iz srodnih znanstvenih područja, polja, grana i disciplina. Međuzavisnost ekonomskog i demografskog razvoja izravno je uvjetovana i svi bi se politički postupci i odluke trebali usmjeravati na taj odnos.
7. Funkcionalni obuhvat ukupne hrvatske populacije temelj je hrvatskog gospodarskog razvoja i demografskog opstanka, pri čemu se hrvatsko iseljeništvo treba uključivati u gospodarski, investicijski, financijski, akademski, društveni, politički i svaki drugi život u Hrvatskoj.
8. Bogatstvo i potencijal hrvatskog društva i prostora i ukupno iseljeničko bogatstvo osnova su poticanja razvojnih djelatnosti kroz sve političke upravljačke sustave, a posebno kroz najefikasniji porezni sustav u okviru financijskog usmjeravanja.
9. Hrvatski vrijednosni civilizacijski sustav, kao uostalom i u svim razvijenim zemljama, trebao bi se temeljiti i vrednovati prema povijesnim hrvatskim razvojnim putovima, značajnim dosezima, težnjama prošlih generacija i pogotovo na željama i očekivanjima generacija koje dolaze.
10. Ukupnost hrvatskog društva i prostora, povezanost ukupne hrvatske populacije s izraženim identitetskim vrijednostima i obilježjima, jasna razvojna nacionalna koncepcija i njezina provedba s najboljima temelj je izlaska iz iluzije i povratka u stvarnost.
11. Obrazovanost, identitetska izraženost, moralna odgovornost, provedbena sposobnost, odlučnost, razumijevanje drugih i vjerovanje postoji u Hrvatskoj, kao uostalom i u svakoj drugoj zemlji, samo trebamo prihvatiti stvarnost.

Autor:dr. sc. Stjepan Šterc
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.