FOTO: otvoreno.hr

Rižoto Rade Šerbedžije i Severinina pita krumpirača

Autor: Josip Jović / 7Dnevno

U ovim danima opće kataklizme, danima kada zavšni račun još ni izdaleka nije napravljen, sve su naše uobičajne teme, sve svjetonazorske i političke kontroverzije pale u drugi plan. Više se ne spominju migranti, bleiburzi i jasenovci, ustaše i partizani, gay parovi i pobačaji, manjine i većine, ni sporovi sa susjedima. No, to je samo privid stvoren pod pritiskom jednog neobičnog i prijetećeg trenutka. Opet će se, ako Bog da pa sve prođe, sve te teme vratiti u svom punom sjaju na dnevni red. Ipak, i u ovim uvjetima tu i tamo se probiju neki proplamsaji već okorjele političke i medijske “kulture”.

Crkva je uvijek prva na meti određenih medijskih i političkih krugova pa se tako iz tih izvora moglo čuti kako crkve oštećene u potresu ne treba uopće obnavljati, a kao prva mjera pomoći oštećenima potresom ili koronavirsom istaknut je raskid Vatikanskih ugovora. Ovih se dana puno govorilo o jednom svećeniku na splitskoj Sirobuji koji ne priznaje zapovijedi stožera civilne zaštite, držeći mise u crkvi i ispred nje i još k tome natjeravši u bijeg novinarku i snimatelja koji su došli pisati i snimati o ovom ekskluzivnom događaju. Taj postupak nikako nije u redu i nije razumljiv, uostalom, ni vjernici nisu stizali baš u velikom broju. Ali, teško je ne primijetiti kako su određeni protucrkveni duhovi ovaj slučaj jedva dočekali za nastavak svoje kampanje. Obrnimo Sokratovu sentenciju pa recimo: Jedan je njima kao tisuća ako je najgori. Taj jedan jedini slučaj u samo jednoj od tisuću i šesto župa želi se prikazati kao opće stanje bahatosti Crkve koja se, je li, postavlja iznad društva. Cijelu je stvar zasolilo ideološki rigidno Hrvatsko novinarsko društvo koje u svom munjevitom priopćenju piše o lovu na novinare, o atmosferi linča, dok vrh Crkve i države, kaže se, šute. To pišu unatoč tome što se Splitsko-makarska nadbiskupija jasno ogradila i što je ministar Davor Božinović oštro osudio ovaj incident. Ali to nije dovoljno, to samo remeti apriornu tezu. HND prijeti da će upozoriti i svoje partnere širom svijeta o tom nemilom događaju. (U isto virjeme, svaka analogija je slučajna, Janez Janša, slovenski premijer, upozorava Europsku komisiju o teroru lijevih medija u svojoj zemlji.) Da bi cijela stvar bila uvjerljivija, u priopćenju se spominju još dva strašna primjera napada na novinare, zabilježena također u Splitu. Policija je u jednom slučaju podviknula na novinarku HTV-a koja se motala oko nesretnih stanara staračkog doma koji su dom morali napustiti zbog zaraze, a u drugom je slučaju policija upozorila dvije novinarke koje nisu bile na novinarskom poslu i za koje se nije moglo znati da su novinarke, zbog kršenja mjera ograničavanja kretanja.

Političari, naravno, i ovo vrijeme žele iskoristiti na najbolji način za sebe. Andrej Plenković će tako okupti hrvatske znanstvenike širom svijeta na videokonferenciji i dati da se sve to snimi te da se vidi kako je on cijenjen i ugledan i u znanstvenoj zajednici. A i samim znanstvenicima, kao ni umjetnicima, pa ni onima najvećima i najslavnijima, nije mrzak publicitet i blizina vlasti. Plenkoviću kao da je zasmetalo što u ovoj krizi glavnu riječ vode dva ministra i jedna liječnica pa se tu i tamo pojavi kao brižni otac nacije, hvaleći se vlastitim naporima i zaslugama. Dočekali smo je, veli, misleći na koronu, spremni i udarili smo je najjače. Stožer je, kao da se premijer buni, dio Vlade i sve što radi u dogovoru je s Vladom. A što jest jest, Vlada zaslužuje priznanje za učinjeno u saniranju gospodarskih posljedica katastrofe. Predsjednik Zoran Milanović, pomalo zatečen pitanjem o vlastitoj (ne)aktivnosti glede koronavirusa, odgovara: pa ja sam prvi upotrijebio pojam socijalne distance, što nije mala stvar. I on je žrtva koja zaslužuje suosjećanje jer mu je i otac preminuo u jednom staračkom domu, a danima ne vidi majku koja je također negdje u izolaciji. Ranko Ostojić, bivši ministar i sadašnji zastupnik, rasni političar od rođenja, nakon što je otkrivena masovna zaraza u jednom splitskom domu za stare i nemoćne osobe, otkrio nam je kako je i njegova majka korisnica tog doma, što bi valjda cijelom problemu trebalo dati na posebnoj težini. Jer on nije bilo tko, molit ću lijepo. Usto je negodovao što Hrvatska pomaže mostarskoj bolnici. Da pomaže nekoj sarajevskoj ili beogradskoj, zacijelo bi to toplo pozdravio. Davor Bernardić, naglašeno predstavljen u središnjom dnevniku HTV-a (jer tko zna, možda je on budući premijer) pojavio se s desetak mjera pomoći privredi i građanima. On, dakako, ide puno dalje i puno izdašnije od Vladinih mjera. Predlaže moratorije na kredite za najmanje godinu dana, povećanje naknada za one koji ostaju bez posla, još veće naknade za nezaposlene i socijalno ugrožene. Mogao je ponuditi i sto tisuća eura bonusa svakom građaninu, jer što ga to košta.

U dijelu javnosti moglo se lako primijetiti kako se ističu primjeri liberalne Švedske u borbi protiv masovnih infekcija. Isticanju tog primjera nisu išli na ruku podaci koji su dnevno pokazivali kako je stanje u toj zemlji i u brojnim drugim zemljama puno gore nego u Hrvatskoj, u kojoj, barem kako sada stvari stoje, mjere opreza pokazuju solidne i puno bolje rezultate. Ali, eto, u nas je uvijek bolje ono što dolazi iz bijeloga svijeta. Bolje su i strategije koji za nas pišu strani stručnjaci, stručniji su i strani konzultanti, kvalitetnija je strana roba, ukusniji je i kineski nego domaći luk.

A bilo je ovih dana i drugih zanimljivih vijesti. Evo, vratio se Rade Šerbedžija iz, kud će suza neg’ na oko, Beograda pa je morao u izolaciju u Rijeci. Izolaciju je, kao otvorena i osjetljiva umjetnička duša, teško podnio, teže nego obični smrtnici. Usput se žali što u Rijeci koja mu je dala stan nema odgovarajući prostor za svoje glumačke ekshibicije. Srećom, sve je dobro prošlo. Nakon izolacije zaputio se Rade u istarsku Barbarigu, gdje ima dvorac i gdje će se napokon naći s Lenkom Udovički, ženom svog života kojoj može zahvaliti holivudsku karijeru i, naravno, s brojnim unucima, kojima će posvetiti svu pažnju kuhajući im crni rižoto. A Severina Kojić (Vučković, Popović…) koja na Youtubeu ima i svoju emisiju koja se zove SeVeTeVe i koja je, kao nitko drugi, svoj privatni život eksploatirala za javnu promociju, obavještava nas kako se udebljala sedam kilograma spremajući pitu krumpiraču, što je naučila od svoje drage svekrve. Posebno je dirljiva (sigurno su njezine obožavateljice širom Balkana gorko zaplakale) njezina ispovijest kako je ukrašavala uskrsna jaja za svog malog Aleksandra, ali mu ih nije uspjela predati jer je u kuću nije pustio Aleksandrov otac i njezin bivši suprug.

Stari politički animoziteti, samoživost političara i medijske banalnosti dio su, tako, naše svakodnevice i u ovim teškim i zlim danima. Ali opet sve to dobro dođe ako se gleda s vedrije strane osakaćenog života.

Autor:Josip Jović / 7Dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.