Marko Prpic/PIXSELL

Plenković je obrazovnu reformu dužan zaštititi od Divjak i divljakluka

Autor: Hloverka Novak Srzić

Posezanju za dezinformacijama u vođenju hibridnog rata nisu odoljele ni velike sile, a kamoli će mala Hrvatska. Protekloga tjedna čak i onima koji površno prate našu medijsku scenu, bilo je jasno kako je na djelu najprimitivniji agitprop. Najbolji je primjer za to medijska zlouporaba komentara interpretativne izjave o Istanbulskoj konvenciji, što ga je u radijskoj emisiji izrekao predsjednik HBK msgr. Želimir Puljić. Takav prizemni i jeftini PR na svjetskim se učilištima izučava kao nedopustiv primjer sramoćenja, ne samo medija koji takvu “robu” preuzimaju nego ponajviše klijenta koji takvu uslugu plaća. Radio Erevan ušao je u povijest vicevima, nadajmo se da će toga biti pošteđena hrvatska škola odnosa s javnošću, premda su neki njezini članovi već postali – vic.

RIJEČKIM PROTUAVIONCIMA PALE MASKE, A NE AVIONI

Početak je proljeća pa je logično da i Hrvati sve više izlaze na ulice i trgove. Okupljaju se pojedinačno i u grupama , a za neke i u neprimjereno velikim skupinama, stvarajući probleme statističarima koji se još usuglašavaju o brojčanom stanju ovih današnjih hrvatskih proljećara. Takvih problema ovoga tjedna barem nije bilo na relaciji Rijeka – Zagreb, odakle je pješice krenuo Saša Pavlić – Sale u protestnoj procesiji s protuavionskim križem. Ogorčen je, kako kaže, a mediji pažljivo bilježe, kupnjom izraelskih borbenih aviona F 16 za tri milijarde kuna dok država nema novca za bolesnu djecu. Na križnom putu u istoj misiji pridružio mu se i poznati riječki performer Marin Miočić Stošić, inače ljubimac doživotnog gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela. Obersnel je toliko oduševljen njegovim performansima da mu je prije nekoliko godina čak darovao raskošan trosobni gradski stan. A što će mu tek darovati za ovu umjetničko-hodajuću “humanitarnu” akciju – javnosti još nije poznato. No, nema nikakve sumnje da riječki gradonačelnik s osobitom pažnjom prati učinke ove akcije, kao što je svojedobno pratio i vodio prosvjede protiv Rusima mrskog LNG-a na Krku. Uglavnom, očito je da se društvo oko Obersnela ekipira na platformi otpora izraelsko-američkom savezništvu s Hrvatskom. Ovakav se angažman riječke skupine, primjerice, nije zabilježio kada je prije tri godine uoči hrvatskih parlamentarnih izbora prvi čovjek ruske diplomacije Sergej Lavrov pisao nadležnima u Ujedinjenim narodima o fašizaciji Hrvatske. Tada se nisu oglašavali, nego tek jače angažirali Olivera Frljića – kazališno riječko čudo od djeteta u daljnjem promicanju tadašnjih ruskih, protuhrvatskih lažnih optužnica.

Vatreni zagovornici uvođenja Istanbulske konvencije liju krokodilske suze zbog odluke o kupnji aviona, a ne brinu ih milijuni kuna koje će hrvatski porezni obveznici platiti za implementaciju rodne ideologije, kao ni milijuni kuna za civilne udruge koje su u ime ljudskih prava i tolerancije svojedobno bile spremne srpom i čekićem braniti ostanak maršala Tita na današnjem Trgu Republike Hrvatske. Dolazak riječkih protuavionskih križara praćen je gotovo neviđenom medijskom kampanjom lijevih portala. Pješačile su i nacionalne televizije kuće pod Saletovim križem, objavljivala se detaljno pješačka ruta i pomno bilježila svaka protuavionska riječ. Društvene su mreže uz asistenciju ženskih aktivistica – HTV-ove novinarke Maje Sever i prvakinje među B.A.B.E. -ma Sanje Sarnavke revno pozivale na što veće okupljanje na zagrebačkom Markovu trgu u dočeku dvojca s križem, u njihovoj tobožnjoj plemenitoj brizi za bolesnu hrvatsku djecu. Kako to da isti oni koji se žestoko bore protiv molitve za nerođenu djecu, isti oni kojima se diže kosa kada netko samo spomene Crkvu, njezino poslanje, obilježja, a pogotovo križ – sada se pozivaju na taj isti najvažniji kršćanski simbol? Kako to da ti isti, ni prije ni poslije ove akcije, nisu pokrenuli niti jednu akciju kako bi se popunio Fond za skupe lijekove? Pitanja su retorička, jer da se zaključiti da cilj ove akcije riječkih protuavionaca i nije bilo pribavljanje potrebnih lijekova, nego zaustavljanje nabave aviona. I to američko – izraelskih, jer gotovo svi ozbiljniji analitičari bez problema bi se kladili da do performansa ne bi bilo niti došlo da se Vlada umjesto za izraelske avione, za koje će dati 3 milijarde kuna, odlučila za one švedske koji bi stajali devet milijardi kuna. Naravno da kao odgovorno i solidarno društvo moramo napraviti sve da se nabave lijekovi za najteže bolesnike, posebno djecu. Međutim, ova je akcija bila zlouporaba bolesnih, što su ljudi  prepoznali pa ih se unatoč orkestriranoj medijskoj kampanji, na Markovu trgu nije mnogo okupilo. Dakle, pale su maske, a ne avioni.

ČUDNOVATI SLUČAJ RINE ETEROVIĆ

Američki veleposlanik u Sloveniji Brent Hartley , šokiran proruskom orijentacijom Slovenaca, izjavio je ovoga tjedna da Ljubljana mora odlučiti što je njezin interes: demokratske vrijednosti Zapada ili ruski model društva. Reagirao je u povodu slovenskog bojkota solidarnosti s ostalim zemljama EU i NATO saveza, među ostalima i s Hrvatskom, u protjerivanju ruskih diplomata. Poruke američkog predstavnika vrijedno je zabilježiti i u Zagrebu, osobito kada se odnose na sustav vrijednosti koji nam često na ovim prostorima zamagljuju dezinformacijama. Jer se i u samim vrhovima hrvatske politike, pogotovo u zakutcima njezine „duboke države“, znaju njegovati sustavi vrijednosti koji promoviraju ruski državni model temeljen na moći postkomunističkih oligarhija, a koje neodoljivo podsjećaju i na neke naše hrvatske političke oligarhe, proizašle iz jugokomunističkog aparata. Umjesto da se nakon stvaranja neovisne i demokratske Hrvatske naši aparatčici promaknu u štovatelje velike ruske književnosti i umjetnosti, srcu su im više prirasli modeli vladavine društvenog netalasanja i očuvanja zatečnih im pozicija. Ruska federacija i u geopolitičkom i u financijskom smislu u njima pronalazi svoje najveće prijatelje. Stoga je zanimljiv slučaj, do prije nekoliko dana gotovo posve nepoznate široj javnosti, Rine Eterović Gorete. Pod svjetla reflektora izveli su je upravo Rusi. Nakon što je Hrvatska, nakon trovanja ruskog obavještajca Sergeja Skripala i njegove kćeri Jelene u Velikoj Britaniji, diplomatski solidarno protjerala iz Zagreba nižerangiranog diplomata, Rusi su u Hrvatskoj, umjesto aktivnog diplomata, za izgon izabrali šeficu kabineta ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović Burić. Ovo je najčudniji izbor, izjavio je za “Večernjak” jedan hrvatski anonimni, navodno dobro upućeni izvor. Premda je još čudnije da se ovim ruskim odabirom glavni hrvatski mediji, uvijek gladni senzacija, nisu dalje bavili. Donedavna djelatnica u hrvatskom veleposlanstvu u Moskvi Rina Eterović Goreta, bila je savjetnica predsjednice vlade Jadranke Kosor, a potom je dvije godine vodila i hrvatsku diplomatsku misiju u Moskvi, sve dok nakon dugog natezanja na veleposlaničko mjesto nije postavljen Tonći Staničić. Odluku da persona non grata u Rusiji bude zaposlenica vanjskopolitičkog ministarstva, neki su shvatili kao ponižavajuću pljusku Hrvatskoj u kojoj se velika Rusija sveti maloj Hrvatskoj na razini jedne ino-dužnosnice. Drugi, upućeniji u kompleksne bivše i aktualne odnose dviju postkomunističkih zemalja, tvrde pak da je to tek poruka, demonstracija ruske sile kojom ona ukazuje koliko je duboko prijateljskim savezima zašla u hrvatske političke redove. Nježna ruska diplomatska protumjera samo nagoviješta koliko su Rusi spremni za dugu stratešku trku utjecaja na ovom prostoru. Osobito uz podršku bliskih im hrvatskih medija i na dugu praksu lako zavodljivih Hrvata . No, pravu je zbunjenost u javnosti izazvao podatak da je šefica ureda ministrice vanjskih poslova ujedno i kći prvog počasnog konzula Ruske federacije Joška Eterovića, moćnog dugogodišnjeg socijalističkog direktora splitskog brodogradilišta. Nakon konzulata u Puli, koji je, usput budi rečeno, danas uz sve počasti tajkunski osvojio Danko Končar, inače veliki prijatelj Ivana Jakovčića i prije navedenog riječkog kruga, Rusi su za počasnog konzula u Splitu u doba predsjednikovanja Ive Josipovića 2012. godine izabrali baš Joška Eterevića. Da bi zatim šest godina kasnije, Ruska federacija njegovu kćer proglasila nepoželjnom. S obzirom da su ovakvi slučajevi iznimno rijetki, a obratni vrlo česti, moglo bi se reći da slučaj obitelji Eterović podsjeća na kratku priču Francisa Scotta Fitzgeralda – Neobični slučaj Benjamina Buttona, koji se rodio kao starac, tijekom života postao sve mlađi, da bi na kraju umro kao beba. Biti izabran za počasnog konzula bilo koje zemlje velika je čast, a za ispuniti ruske kvalifikacije za takvu visoku titulu potrebne su i posebne zasluge. Šteta što nas hrvatski mediji nisu o tome izvijestili. Evo prijedloga za istraživačku priču, jer vrlo je moguće da bi od Rine Eterović Goreta novinarski puno zanimljiviji bio njezin otac.

PLENKOVIĆ JE DUŽAN ZAŠTITI REFORMU I OD DIVJAK I OD DIVLJAKLUKA

Jednom je u šarolikom zagrebačkom društvu početkom devedesetih godina poznati odvjetnik Anto Nobilo, inače blizak HNS-u toliko da je svojedobno slovio i za njihova kandidata za ministra pravosuđa, izjavio: Imat ćete državu Hrvatsku, ali njome nećete vladati. Nobilove proročanske riječi nisu se tada ozbiljno shvaćale, no kako je vrijeme prolazilo, sve su se češće citirale.
Njegovoj “kletvi”, samo u drugom kontekstu, ne može pobjeći ovih dana ni premijer Andrej Plenković, kojemu bi izborni legitimitet vođenja javnih politika oduzeo nezasitni koalicijski partner HNS. Naime, ta minorna strančica s ministricom znanosti i obrazovanja Blaženkom Divjak, koja čak i nije članica HNS-a ne popušta ni za dlaku od svoje vizije reforme obrazovanja pa i pod cijenu raspada koalicije s HDZ-om. Ukratko, ministrica Divjak je u vrijeme SDP-ove vlade Zorana Milanovića s kojom je tada HNS koalirao bila vatrena zagovornica Jokićeve reforme obrazovanja. Na parlamentarnim izborima ta su vlada i njezina kurikularna reforma propale, a pobijedio je HDZ voljom većine birača. U sadašnjoj neprirodnoj koaliciji manjina hoće odlučivati o strateški najvažnijoj hrvatskoj reformi, reformi obrazovanja. A znanstvenici koji bi je trebali voditi, birali bi se po diktatu ministrice prema modelu HNS-ovske ideološke i svjetonazorske podobnosti. Uz parolu o deideologizaciji reforme, upravo svjedočimo njezinoj najvećoj ideologizaciji. U HNS-u tvrde da na čelo ekspertne skupine može doći bilo tko, osim Matka Glunčića. A koji su grijesi tog docenta fizičkog odsjeka Prirodoslovno – matematičkog fakulteta u Zagrebu, kojeg predlaže i sam premijer koji osobno predsjedava Posebnim stručnim povjerenstvom? Očito, najveći mu je grijeh što upravo on najbolje poznaje predloženu reformu obrazovanja i što dobro zna da ona ne valja. Naime, ugledni je fizičar radio još u ekspertnim skupinama Borisa Jokića i njegova tima. Kad je vidio što se i kako se obrazovni kurikuli pripremaju, postao je jedan od najvećih kritičara reforme, osobito na području prirodnih znanosti, što su uostalom potvrdile i stotine stručnih negativnih recenzija cjelokupnog kurikula. Premijerov kandidat, sadašnji državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, jest za reformu, ali ne ovakvu, kako kaže nepripremljenu i nekompletnu, a na kojoj političkim ucjenama i diktatima inzistira HNS. Matko Glunčić je kao znanstvenik i kao predstavnik roditelja bio nedavno protiv ulaska škole koju pohađaju njegova djeca u ministričin obrazovni eksperiment koji bi trebao krenuti takav kakav jest već ovoga ljeta. Kao što je dr. Gluničić postupio kao odgovorni roditelj, u zaštiti svoje djece, tako bi trebao i odgovorni premijer i roditelj Andrej Plenković zaštititi svu djecu Hrvatske od minstrice Divjak i njenog politikantskog divljakluka. U tomu i jest bit odgovornog vladanja.

Autor:Hloverka Novak Srzić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.