urvbk

SJEĆANJE NA JEDNOG HEROJA: Zašto ovaj hrvatski vitez ne zaslužuje da ga zaboravimo!

Autor: S.Vučković

... i nakon ranjavanja sudjeluje do kraja akcije i tek tada ide po liječničku pomoć. Nakon obrade rane, Meho odlazi ponovno na bojište u Poličnik. Dana 14. ožujka 1993. godine na Velebitu u području Račabuša, Meho nailazi na neprijateljsku minu od koje smrtno stradava.

Dana 14. ožujka 2015. godine navršava se 22. godišnjica pogibije bojnika Nenada Mataka – Mehe.

Meho je bio mladić sa Plovanije iz Zadra, koji se među prvima 1990. godine uključio u obranu Hrvatske. Nakon uključivanja u specijalnu postrojbu MUP-a RH ’’Rakitje’’, Nenad kreće sa suborcima na ratišta diljem Hrvatske. Sa postrojbom sudjeluje u akciji uspostave javnog reda i mira zajedno s pripadnicima ATJ Lučko u Pakracu, gdje je došlo do prvog otvorenog oružanog sukoba s pobunjenim Srbima, poslije čega su uslijedile i uspješne akcije sa zadaćom održavanja javnog reda i mira u Kutini, Novskoj, Jasenovcu, Glini, Petrinji, više puta na Plitvicama, Ljubovu i drugim mjestima.

Što je sve Nenad učinio za Domovinu

Na Uskrs 1991. godine, Meho sa postrojbom odlazi na Plitvice sa zadaćom ponovne uspostave policijske postaje te uspostave javnog reda i mira na širem području Plitvica, gdje sa svojim suborcima sudjeluje u uhićenju poznatog zločinca Gorana Hadžića. U ovoj akciji pogiba pripadnik postrojbe Josip Jović kao prva žrtva Domovinskog rata. U svibnju 1991. godine Meho polaže prisegu u Zagrebu u prvoj postrojbi Zbora narodne garde, nakon čega sa skupinom suboraca sa Zadarskog područja dolazi u Zadar i uključuje se u prvu satniju prve zadarske vojne postrojbe.

U kolovozu 1991. godine Meho postaje pripadnik Bojne kralja Tomislava, tada jedinice za posebne namjene Ministarstva obrane. Na Zadarskom području 1991. godine, Meho sudjeluje u obrani Kruševa, oslobađanju zadarskih vojarni, na Jurjevcu, kod Zelenog hrasta i Grgurica. Prvih dana 1992. godine pa sve do mjeseca travnja, sudjeluje u borbama kod Prkosa, Zemunika Donjeg i Smrdelja, nakon čega s postrojbom odlazi na Južno bojište.


U knjizi ’’ZAPISI BOJNE KRALJ TOMISLAV ZADAR’’, autor Jadranko Kaleb (str. 269), piše sljedeće: “Zapovjednik postrojbe ’’BKT’’ Marinko Radas pisao je: ’’U Šuicu stižemo 10. travnja navečer i nalazimo prilično beznadnu situaciju. Vojska se povlačila u neredu, nije se znalo gdje su postrojbe koje su bile raspoređene na crti obrane prema Kupresu, a poraz koji je toga dana doživjela naša vojska pogodio je i najtvrđe. Srećom, naša prethodnica, predvođena pokojnim vitezom Nenadom Matakom, stiže na vrijeme da se zaustavi daljnje napredovanje četničkih tenkova dalje prema Šuici i Tomislavgradu, jer on i general Filipović odlaze pred neprijateljske snage i miniraju cestu te zaustavljaju četničko napredovanje. Nakon toga smo tijekom noći i sutradan cijeli dan, uspjeli stabilizirati crtu obrane, pronaći postrojbe, rasporediti ih i popuniti ljudstvom i tehnikom, da bismo se već tijekom popodneva hitno prebacili na Livanjsku bojišnicu i tu sudjelovali u zaustavljanju napada na Livno od strane Glamočkog polja, odnosno visoravni iznad Livna….’’

Nakon dvomjesečnih borbi na Južnom bojištu uslijedio je povratak u bazu gdje Meho obnaša dužnost pomoćnika zapovjednika bojne za borbenu obuku do prosinca 1992. godine kada postaje pomoćnikom zapovjednika novoformirane operativne grupe Zadar.

Smrt hrvatskog viteza

Početkom akcije ’’Maslenica’’, zapovjednik Bojne kralj Tomislava, Marinko Radas postaje zapovjednik jednoga od sektora bojnog djelovanja, a Meho Matak vođa borbene skupine za područje Smokovića, Aerobaze, Zemunika Gornjeg, Škabrnje, Musapstana i Crnog.

Predvodeći svoje suborce ulazi prvi u Smoković, nakon čega sudjeluje i u oslobađanju Zemunika Gornjeg, gdje i nakon ranjavanja sudjeluje do kraja akcije i tek tada ide po liječničku pomoć. Nakon obrade rane, Meho odlazi ponovno na bojište u Poličnik. 14. ožujka 1993. godine na Velebitu u području Račabuša, Meho nailazi na neprijateljsku minu od koje smrtno stradava. Suborci Nenada Mataka – Mehe, govore da je bio i hrabar i skroman, u akcijama se uvijek isticao hrabrošću i uvijek je vodio brigu o suborcima. Kao čovjek bio je vesele naravi, uvijek spreman za prijateljska druženja. Osim dokazane hrabrosti i požrtvovnosti na bojištu, Meho je ulijevao sigurnost i povjerenje među suborcima i zato zaslužuje da ga otmemo zaboravu.”

Komemorativni skup će se održati u subotu 14. ožujka 2015. godine prema sljedećem protokolu:

– 10:30 – polaganje vijenca, svijeća i molitva na posljednjem počivalištu heroja Nenada Mataka – Mehe (na mjesnom groblju Belafuža)

– 11:30 – misa zadušnica u župnoj crkvi sv.Josipa na Plovaniji, Zadar

– 12:30 – prigodni domjenak u prostorijama URV „Bojna Kralj Tomislav“ Zadar, Kažimira Zankija bb,23000 Zadar (kod semafora na Bokanjcu)

Komemorativnom skupu uz prijatelje i branitelje, nazočiti će i predstavnici Hrvatske vojske i institucija vlasti.

Komemorativni skup organiziraju:

– URV „Bojna Kralj Tomislav“ Zadar

– Udruga ratnih veterana 84.gb „Termiti“ Zadar

– Zdrug braniteljskih udruga proizašlih iz Hrvatskog Domovinskog rata Zadarske Županije

– Udruga ’’TIGAR 90/91 RAKITJE’’

– Mjesni odbor Plovanija

Autor:S.Vučković
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.