Screenshot/Dnevno

OVO JE NAJSLAVNIJI PRIPADNIK ‘CRNIH MAMBI’! Nindža za Dnevno otkriva detalje o krvavoj akciji u Farkašiću. No, tko je zapravo Nindža?

Autor: Snježana Vučković

Na obljetnicu obrane Farkašića, izvedena je jedna od najintrigantnijih akcija s pripadnicima Crnih mambi u glavnoj ulozi.

Upravo je Farkašić ovih dana glavna tema u braniteljskim krugovima, a obilježavanju koje mu se približava neizostavno će biti nazočan i Ivica Šafarić – Nindža, jedan od 30-tak “mambi” koji su nevjerojatnom lukavošću i hrabrošću izvojevali pobjedu i spriječili prodor JNA prema Zagrebu.  Iako su novinari odavno “namirisali” Ninđu kao slastan, medijski zalogaj, on se već godinama manje-više uspješno opire eksponiranju svog imena jer, u maniri velikog prijatelja, ne želi umanjiti značaj svojih suboraca. Velike priče, kao i veliki ljudi ipak, na doduše mala vrata, dođu do javnosti koja je više nego željna čuti o svojim herojima.

“O bitci za Farkašić se manje- više sve zna… Bilo nas je malo i morali smo se suprotstaviti brojčano znatno nadmoćnijem neprijatelju… Svakako, trebalo je hrabrosti za suočiti se sa vojskom koja je imala više tenkova nego mi ljudi, ali smatram da će se povijest najispravnije tumačiti ako budemo iskreni i ako ne “pumpamo” neke činjenice”, kazao nam je uvijek skroman Nindža i odmah za početak naglasio kako je jako važno u ovoj pobjedi naglasiti da su se “mambama” priključili i neki stanovnici Farkašića:

Ne želim da se prešute stanovnici Farkašića koji su nam se priključili

“Dočekali su nas sa divljenjem i nekako, kao da su dobili snagu i želju za obranom, pa su nam se priključili sa svojim ‘tandžarama’ i ostalim oružjem koje su posjedovali. Jako mi je važno da ih ne zaboravimo u ovoj priči, jer mi smo došli kao iskusni vojnici koji su iza sebe već imali niz ratnih djelovanja, a oni su nam stali uz bok iako je riječ tek o seljanima koji su dali sve od sebe da spriječe okupaciju Farkašića. Osim toga, za njih je to bio domaći teren, pa su nas vodili i sve skupa, jako su nam koristili”, kazao nam je Nindža.


Što se tiče činjenice da su se sukobili sa “do zuba” naoružanim neprijateljem, Šafarić je istakao ovo:

“Svaki odlazak u akciju zahtjeva dozu hrabrosti, ali mi tada nismo niti bili svjesni u što idemo. Nismo se nadali tolikom broju neprijatelja koji nam je prišao tako blizu. Tada si već ‘bačen u vatru’ i nema povlačenja. Daješ sve najbolje od sebe… Nema mjesta panici”, objašnjava Šafarić i vraća se na mještane Farkašića:

“S njima ćemo se sresti i na ovu obljetnicu… Uvijek se obostrano oduševimo kada se vidimo, prisjetimo se svega… Žao mi je što to mjesto stagnira, a u povijesti je uistinu dalo sve od sebe. Udruga Crne mambe aktivna je oko pomaganja Farkašiću i danas jer vidimo da propada, a nitko ništa ne čini. Mladi ljudi odlaze i bojim se da je na rubu propadanja”, sa žaljenjem konstatira Ivica Šafarić.

Suborci o Nindži koji je preživio pet ranjavanja

Malo se kad može dogoditi susret s bivšim pripadnicima 2. gardijske brigade, a da se ne spomene Ninđa. Svi njegovi suborci, ali redom svi, koji su i sami dali velik i značajan obol u proteklom ratu, slažu se da Ninđa mora imati svoje mjesto, ne samo u medijima, nego i u povijesti:

”Prvi put vidio sam ga u Petrinji. Odmah me je impresionirao… Ja sam bio klinac, 19-godišnjak, iako ni on nije bio puno stariji, 2-3 godine, čini mi se. Osim godina, bitna razlika između Ninđe i mene, ali i Ninđe i svih ostalih, jest što je njegov urođeni, ratnički instikt bio nevjerojatan, rekao bih čak životnijski. Bio je najmirniji i najsamozatajniji u postrojbi, ali taj mir trajao je samo dok ne čuje tenkove. Ponavljam, poput instiktivne životinje pojurio bi na te tenkove, tako da ne čudi to što je ranjen pet puta. On je, naravno u skladu sa svojim karakterom, prijavio samo dva ranjavanja”, doznajemo od Nindžinog suborca, Petrinjca Maria Milošića.

Tih, samozatajan i nevjerojatno hrabar

”Iako su među nama bila trojica iz Legije, Ivica Šafarić je jedini imao urođeno ponašanje specijalca pa je između ostalog imao i kapu kakve nose Ninđe. Uz to tajnovito ponašanje, taj izgled i tu kapu, bilo je logično da će zauvijek ostati Ninđa. Ne može se on opisati u par rečenica… To je tip koji bez najave i na svoju ruku tiho ode sam na par dana u izviđanje i isto se tako tiho vrati s informacijama. Nikada, ali nikada nije smatrao da je to junačko djelo. Pa, on je na moje oči, usred napada na Petrinju, otišao 100 metara od našeg položaja u vojarnu po kojoj se šetalo, po mojoj procjeni, 2.000 četnika. Preskočio je ogradu, došao do stijega i skinuo jugoslavensku zastavu. Nije ni okom trepnuo, a četnici su ga samo gledali. Jednostavno su bili zbunjeni, mislim da nisu uopće pretpostavili da je to hrvatski vojnik”, oduševljeno o Ninđi priča njegov “brat po oružju”, Mario Milošić. Čin skidanja zastave, potpuno je iz takta izbacio zapovjednika vojarne Slobodana Tarbuka koji je zbog tog poniženja medijski prijetio da će sravniti grad. Mario Milošić ističe da mu je trebalo malo vremena naviknuti se na Ninđu koji je slabo, gotovo nikako, komunicirao s ostalim.

”Ninđa je, ni danas ne znamo kako, kad bi začuo tenk, sasvim smireno uzeo zolju, stao pred tenk i isto tako smireno ispalio tu zolju. A onda bi još smirenije, bez bježanja, otišao. Ni danas ne razumijemo… Ili se zaista nije bojao ili je dobro prikrivao strah”, složni su sretnici koji su mogli biti rame uz rame s Ninđom i svjedočiti njegovom specifičnom načinu ratovanja.

Autor:Snježana Vučković
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.