Screenshot

OD OPREME SAMO – HRABROST: Ludo hrabri piloti poginuli dok su ručno bacali bojler bombe iz poljoprivrednih aviona

Autor: Snježana Vučković

Obilježena je 27. obljetnica pogibije prvih hrvatskih zrakoplovaca – pilota Marka Živkovića i Mirka Vukušića te padobranaca Rade Grive i Ante Plazibata, kao i 27 hrvatskih branitelja i civila iz Otoka poginulih u Domovinskom ratu.

Piloti i padobranci o kojima bi svijet pisao knjige

Na početku rata Hrvatska nije imala ustrojeno ratno zrakoplovstvo, pa su sami branitelji osnivali prve zrakoplovne postrojbe. Isprva su obavljali izvidničke, a poslije i borbene zadaće. Među najaktivnijima bio je Samostalni zrakoplovni vod u Operativnoj zoni Osijek, osnovan 08.09.1991. Slobodno se može reći da su piloti od opreme imali samo hrabrost, jer su zadaće obavljali u sportskim avionima i nespretnim, sporim, 50 godina starim poljoprivrednim avionom Antolov An-2. Ipak, ovi “noćni letači” radili su čuda dok su u maniri kamikaza pod okriljem mraka izbacivali iscrpljenim Vukovarcima pomoć. A onda su shvatili da mogu učiniti i više… Od plinskih boca napunjenih eksplozivom počeli izrađivati takozvane bojler-bombe i ručno ih izbacivati na neprijateljske položaje. Posljednji borbeni zadatak koji su obavili, rušenje mosta na rijeci Bosut kod Nijemaca na vinkovačkom području, bio je u noći kada su i poginuli. Čak ako isključimo činjenicu da su u ovim herojskim akcijama padobranci i piloti ginuli, sama pomisao da su svjesnom odlukom sudjelovali u ovim pogubnim i samoubilačkim poduhvatima tjera nas da im se poklonimo. Njihovom pogibijom vod je prestao djelovati. Do tada su, u nešto manje od dva mjeseca, hrabri hrvatski letači obavili 35 borbenih letova tijekom kojih je izbačeno 68 bombi i 17 sanduka s dvije tone pomoći za Vukovar.

Marijan Živković o poginulom sinu

Marijan Živković, Vukovarac za kojeg je javnost doznala onoga trenutka kada je skinuo ćiriličnu ploču, otac je dvojice poginulih sinova od kojih je jedan pilot Marko Živković. On je za svoga sina i danas zapalio svijeću uz riječi:

“Teško je to… Ne mogu zaboraviti. Ne znam ništa o sudbini najmlađeg sina, svake je godine sve teže, a država ništa ne čini. To je sramota”, kazao je Živković.

Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.