Pixabay

MENTALNO BOLESNU HRVATICU SRBI PROGLASILI SNAJPERISTOM: ‘Mučili su je i silovali, na kraju su živo dijete iz nje iščupali’

Autor: Snježana Vučković

Nakon pada Vukovara, velikog broja ljudi pogubljenih na Ovčari i nesretnika koji su ostali ležati na razrušenim ulicama grada heroja, osobe zatočene u srpske logore počele su proživljavati svoje muke.

Dugu i mučnu priču o Mandi Matić, jedinoj Hrvatici zatočenoj u Srbiji za koju se tražila smrtna kazna jer je u optužnici stajalo da je “snajperistica koja je ubila 18 srpskih specijalaca”, svojedobno nam je otkrio bivši zatočenik srpskih logora, Ilija Ačkar:

“Moja je samica bila preko puta njene. Bili smo u logoru Sremska Mitrovica koji je zapravo bio smješten u zatvoru. Na jednom su katu bili logoraši, na drugom ‘obični’, srpski zatvorenici. Da samo znate kako im je Manda dobro došla… Svake noći, kad bi pravosudni policajci i čuvari običnih zatvorenika otišli, čuvari logoraša bi dovodili u Mandinu ćeliju po dvanaestoricu zatvorenika, barem. Ona je bila toliko tučena i izdresirana, da se bespogovorno, po njihovu ulasku, okretala i zadizala svoju suknju”, opisao je Ačkar scene užasa u logoru.

“Toliko je vremena prošlo, a ja i dalje teško govorim o tome. Žao mi je, osim što je bila uplašena, ona je bila i bolesna. Mentalno, shvaćate? Ali, njima to nije bilo važno. Činili su s njom što su htjeli jer su znali da nikome nije važna. Nakon nekog vremena je i zanijela. Trudna pet-šest mjeseci, pojavila se na listi za razmjenu logoraša. Tada su je odveli doktoru. To su nerođeno dijete iz nje živo iščupali”, s gorčinom je izgovorio naš sugovornik.

Na tvrdnje Srba da je Manda Matić bila snajperist, odgovorio je:

“Čim je dovedena na njoj se vidjelo da nije sasvim zdrava, činilo se kao da ima neki blagi oblik retardacije. Ali, ona im je bila prikladna jer su baš tražili ženu koju bi optužili za tako nešto. Nešto što bi priču o Hrvatima – ubojicama potkrijepili, kako bi se cijeli svijet zgrozio nad narodom koji ‘novači i obučava žene ubojice’. Kažem, Manda je bila najbolji izbor jer se takva bolesna nije znala, a nije ni mogla braniti. Tako je po Srbiji krenula priča o Mandi – okrutnoj snajperistici. Vozajući nas autobusom po Srbiji, iz jednog logora u drugi, negdje kod Rume presrele su nas neke agresivne žene. Mahnito su grebale i lupale po staklu autobusa samo da se dočepaju Matićke.

Predrag Fred Matić Mandin slučaj smatra jednim od najmučnijih:

“Stalno su nas vodili na ispitivanja i tražili neka priznanja, iako, kakav god odgovor da im daš – slijede ti batine. Tog, prvog puta u logoru u Nišu, odveden sam na ispitivanje. Iako spreman na mučenje, dočekao me neki stari ispitivač koji je više onako volio držati lekcije i pomalo filozofirati. Bio je tip ‘stare škole’ koji voli kad mu se klima glavom i povlađuje. Zarobljenik se u logoru mora služiti mudrostima da bi koliko-toliko izbjegao mlaćenje, pa sam na njegovom stolu uočio neki vojni časopis i na brzinu pročitao da je kod Bijelog Brda poginuo Darko Marčetić, vojno lice koje sam znao iz JNA. Složio sam na brzinu priču o besmislu rata, o tome kako mi se sve ovo čini kao ružan san i time ga ‘mekšao’. Tad me je pitao: ‘Znaš li ti za Mandu Matić?’ Iskreno sam odgovorio: ‘Ne znam, nisam je nikad vidio. Mislim da je ona izmišljena.’ Onda je kao dokaz izvadio srpske Večernje Novosti, otvorio ih i pokazao mi ‘sliku’ Mande Matić. Bio sam iznenađen, jer to zapravo nije bila fotografija nego je Manda bila nacrtana, i to loše. Izgledalo je tako nestvarno, kao tjeralica iz kaubojskih filmova. Da nije bilo tužno, bilo bi smiješno”, izjavio je bivši ministar branitelja.

Da Manda ipak postoji, Fred Matić saznao je kada ju je vidio krajičkom oka u autobusu kojim su se vozili na razmjenu. Glava je stalno morala biti spuštena dolje, pa tako nije ni znao da se par sjedala iza njega vozi njegov rođeni brat, ali Mandu je uočio dva sjedala ispred sebe jer je do zadnjeg trenutka bila meta najgore moguće torture. Da je tako nešto teško potisnuti i zaboraviti, govori ulomak iz Matićeve knjige:

Jedva smo čekali da prestane odvratno ponižavanje Mande u autobusu

“Oko 11 sati došli smo do Bijelog Brda i tu se kolona vozila zaustavila. Čim smo stali, oko našeg autobusa se okupila skupina srpskih vojnika, a i novi su stalno pristizali. Svi su oni htjeli vidjeti zatočenicu Mandu Matić, pomalo retardiranu djevojku od koje su srpski mediji načinili monstruma. Opisivali su je kao snajperisticu koja je za vrijeme rata u Vukovaru nemilosrdno ubijala pripadnike JNA, a preživjele mučila sjekući im spolovila. To su čuli i vojnici koji su sada uživo vidjeti tu ženu o kojoj su mnogostruka prepričavanja medijskih besmislica isprela legendu. Naravno, sve je to bila ordinirana laž i dio specijalnog propagandnog rata, budući da je jadnica od straha sve priznavala, ni ne sluteći da joj oni sve te gadosti ozbiljno stavljaju na dušu. Bilo je mučno gledati što su ti balavci činili nemoćnoj, ali na sreću po nju i nesvjesnoj ženi. Najprije su je natjerali da stavi palicu u usta i simulira felatio, što ih je oduševljavalo, a potom da jezikom poliže dobar četvorni metar poda autobusa. To je bilo istodobno odvratno i jadno, ali nitko od nas nije mogao ništa poduzeti da bi spriječio mučenje jadne Mande. Na sreću, nakon nekog vremena ostali vojnici morali su otići natrag do svojih autobusa i tako je prekinuto odvratno ponižavanje Mande.”

Autor:Snježana Vučković
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.