Zagreb, 050819. Trg bana Jelacica. U povodu obljetnice vojne operacije Oluja odrzana je javna akcija u organizaciji nekoliko nevladinih organizacija. Ovime zele podsjetiti javnost na ratne zlocine pocinjene u Oluji. Foto: Ranko Suvar / CROPIX

HRVATSKI NOVINAR O OLUJI: Pobjeda nije čista, oslobođenje Gotovine dovođeno je u pitanje

Autor: dnevno.hr

Na portalu H-alter svoj je stav o Oluji iznio autor Toni Gabrić tvrdeći da je riječ o pobjedi koja nije bilo besprijekorno čista kao što to tvrdi predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

”Sporna je već i sama ideja da se pobjeda u ratu jedne države protiv dijela njezinih građana beskompromisno iz godine u godinu slavi kao najveći događaj u suvremenoj povijesti. Time ih se iz godine u godinu iznova ponižava i poražava.

Povežemo li dva kultna “poprišta” hrvatske nove mitologije, Knin i Vukovar, nije teško zapaziti jêd njezinih pronositelja što se u Slavoniji stvari nisu odvile isto onako kao u Lici i Dalmaciji. Knin je u ljeto 1995. vraćen u sastav Hrvatske opsežnom oružanom akcijom, bijegom većine srpskog stanovništva, onemogućavanjem njihova povratka, masovnim ubojstvima preostalih, uništavanjem, pljačkanjem i konfiskacijom imovine, zauvijek promijenjenom demografskom slikom čitava kraja. Vukovar i okolna područja Istočne Slavonije vraćeni su u sastav majčice zemlje tri godine potom, mirnom reintegracijom koja je srpskom stanovništvu garantirala mir i poštivanje građanskih i manjinskih prava”, napominje Gabrić dodajući da su nakon integracije počelo raditi na Zakonu o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina RH kojega u konačnici konosi Račanova vlast 2000.godine.

” Današnje uskraćivanje punog prava na korištenje jezika i pisma u javnoj komunikaciji srpskoj manjini u Vukovaru, što je protivno Ustavnom zakonu i Zakonu o upotrebi jezika i pisma, ugledni odvjetnik Anto Nobilo tumači kao “kolektivno kažnjavanje jednog naroda za stvarnu ili izmišljenu krivicu” i naziva ga nespornim izrazom fašizma.

Nacija bi trebala slaviti i njegovati mirnu reintegraciju Vukovara, smatrati ju svojom pravom pobjedom i sramiti se događaja u Oluji i nakon nje, no zbiva se upravo suprotno. Govoreći o “besprijekorno čistoj” pobjedi KG-K vjerojatno je mislila na oslobađajuću presudu Gotovini i Markaču, podrazumijevajući da je sama činjenica kako za zločine u tzv. Oluji nitko nije osuđen dovoljan dokaz da zločina u njoj nije niti bilo.

No čak i ako prihvatimo tu presudu, koju su poneki vrlo upućeni diplomati pa i sami suci Haaškog suda smatrali u najmanju ruku spornom i politički nametnutom, iz nje još uvijek ne možemo izvesti zaključak da je vojno-policijska operacija 1995. godine bila u etičkom smislu  besprijekorna. Većina sudaca žalbenog vijeća ograničilo se na “rušenje” odluke prvostupanjskog suda u pogledu prekomjernog granatiranja Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca i u pogledu “alternativne (zapovjedne) odgovornosti” Gotovine i Markača za druge počinjene zločine. U presudi navode “kaznena djela”, ali napominju da nije jasno koje je mjere Gotovina trebao poduzeti da ih spriječi. “Gotovina je poduzeo brojne mjere kako bi spriječio i minimalizirao kaznena djela i atmosferu nereda među vojnicima HV-a pod njegovom kontrolom”, pisalo je u ravomoćnoj presudi.

Zbog toga, žalbeno vijeće “smatra da dokazi u spisu ne dokazuju izvan razumne sumnje da je u slučaju Gotovine postojao ikakav propust dovoljno velik da bi predstavljao osnovu za kaznenu odgovornost u smislu pomaganja i podržavanja ili odgovornosti nadređenog”. Dakle, pravomoćni stav suda bio je da Gotovina (a slično i Markač) nije zapovjedno odgovoran za počinjena zlodjela, a ne da ovih nije bilo. Ali možda je za KG-K i njezinu sljedbu “besprijekorno” upravo to što je zločina bilo?

Kako nam kninska proslava tzv. Oluje redovito stiže u paketu s militarističko-konjičkom svetkovinom u nešto južnijem Sinju, osvrnimo se nakratko i na nju. Alkom se, to svi znaju, obilježava godišnjica pobjede lokalnog stanovništva nad snagama Otomanskog Carstva u boju koji se odvio 1715. godine. Jedni su drugima izašli na megdan u sklopu mletačko-turskog rata (1714.–1718.), kojim je okončano više desetljeća krvavog ratovanja između Mlečana i Turaka za teritorije u Grčkoj, a koji ratovi su unijeli nemir i na lako zapaljivi antemurale u Dalmaciji.

Nakon 1718. uspostavljena je granica između Mletačke Republike i Otomanskog Carstva koja uglavnom odgovara sadašnjoj granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. “Dalmatinski Hrvati uzeše rat s Turcima kao svoj”, opisuje tadašnje događaje Grga Novak u svojoj Prošlosti Dalmacije. “Oni se nisu tu borili za Veneciju, nego za slobodu svoje rodne grude, a kako su pojam oslobođenja od Turaka spajali s pojmom dolaska pod najbližeg kršćanskog vladara, borili su se oni i kao kršćani protiv nevjernika.” “Sad, kad je dalmatinsko primorje dobilo i svoje zaleđe, moglo se očekivati da će nastati kudikamo bolje prilike”, citiramo istoga autora. “Međutim se dogodilo obratno. Od sada pa sve do pada Republike, Dalmacija stalno i sigurno nazaduje. /…/ Svake godine sve zapuštenija, živjela je ona sitnim malograđanskim životom, bez naprednog rada, bez borbe i junaštva i bez životnog veselja Ovaj kratki osvrt na povijesni kontekst Sinjske alke pokazuje nam da iza “pobjede” ne mora nužno slijediti “blagostanje”, kako su nakon 1995. voljeli misliti u HDZ-u. Da se ne bi zaglibilo u provincijalizaciju, u život bez veselja i naprednog rada, što se ponovilo i nakon tzv. Oluje, potrebno je znati malo više od podbadanja konja i pogađanja kopljem “u sridu”. Osim ako “blagostanje” nije mišljeno isključivo egoistički, na način kolonizacije vlastitog društva, kao što su ga u 18. stoljeću kolonizirali osmanski age i venecijanski gospodičići”, zaključuje autor za H-alter.

Inače, Gabrić je dugogodišnji novinar, koji je prve članke pisao u Studentskom listu, radio je i kao novinar Ferala, a osim toga dodjeljena mu je Spomenica novinarskog rata, jedan je od osnivača Amnesty Internationala, ali i suosnivač Udruge za nezavisnu medijsku kulturu. H-alter je pak medij na čijem se popisu donatora od 2006.godine nalaze: Academy for Educational Development (USAID), Veleposlanstvo Kraljevine Nizozemske, Matra Kap Program, Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva,  Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport – Zagreb,  Balkan Trust for Democracy / German Marshall Fund,  Regionalna zaklada za lokalni razvoj Zamah, Ministarstvo kulture, Grad Zagreb, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH te Europska unija.

Autor:dnevno.hr
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.