HRVATSKI GENERALSKI ZBOR URUČIO SREBRNU PLAKETU ANTONU KIKAŠU: ‘Cijeli život daje Hrvatskoj, a ništa ne traži!’

Autor:

Zahvalnost je jedna od najuzvišenijih ljudskih osobina i tako valja gledati na odluku Hrvatskoga generalskog zbora koji je na svečanoj ceremoniji dodijelio  – Veliku srebrnu plaketu Antonu Kikašu.  Čovjeku koji je svojim domoljubljem, poštenjem, plemenitošću zadužio Hrvatsku, napose u ratnim danima, a sa svojim promicanjem istine o Hrvatskoj i hrvatskom narodu nastavlja i sve ove godine…

Predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora, umirovljeni general zbora HV-a Pavao Miljavac lijepo je govorio na ceremoniji uručivanju nagrade Antonu Kikašu.

„Jedna je istina samo, gospodinu Kikašu uručujemo srebrnu plaketu  za velike zasluge u promicanju zajedništva i očuvanju nacionalne tradicije u borbi za zaštitu vrijednosti na kojima je stvorena hrvatska država.”

Golemi pljesak koji je dobio gospodin Kikaš, ispred hrvatskih generala, svjedoči o njegovoj silnoj pojavi, djelu i nesebičnosti. U sjećanju su nam dani njegovog tamničenja, borbe za život koji je bio speman podariti Hrvatskoj.

Nakon skraćene projekcije igrano-dokumentarnog filma ”Nisam se bojao umrijeti – domoljubna misija Antona Kikaša„, u kojemu je zorno pokazana veličina Kikaševe pojave, njegovo domoljublje, dobrotvorstvo, ali i  pjesništvo – riječ su preuzeli uglednici koji su biranim riječima govorili o Antonu Kikašu.


Svi oni su istaknuli kako su bili impresionirani njegovim junaštvom, opisujući njegovu nezaboravnu domoljubnu misiju pokušaja dostave poklona oružja za potrebe obrane Republike Hrvatske.

U ratu je Kikaš učinio nevjerojatno hrabru stvar. U kolovozu 1991. godine, na samom početku agresije na Hrvatsku, avionom boeingom  u Zagreb je dopremio dragocjenu donaciju kanadskih Hrvata od 19 tona oružja. Uhićen je, odveden u vojni zatvor u Beograd gdje mu se prijetilo likvidacijom. Spašen je akcijom hrvatskih branitelja, zamijenjen je za generala Milana Aksentijevića kojeg su naši specijalci presreli na ulasku u Zagreb, odmah pritvorili i pritom pomislili – “Vratite nam našeg Antona!” Bilo je to 25. studenoga 1991. godine  na Svetu Katu. Ima pravo Kikaš  taj dan slaviti  kao svoj drugi rođendan.

“Nisam se bojao umrijeti”, film je o njegovom doprinosu obrane Hrvatske, režirao ga je Jakov Sedlar. U njemu se tako kristalno zrcali Kikaševa pojava u suvremenoj Hrvatskoj, svi njegovi rizici, sva hrabrost i ustrajnost bili su jači od milijuna metaka, granata i smrti što je velikosrpski agresor posijao po našoj domovini. Sedlarov film donosi dosad nepoznate detalje i dokumente o nabavi oružja za Hrvatsku u trenutku kad je ona napadnuta, a rat nije proglašen, kad se hrvatska država tek rađa, a Milošević joj silom, uz pomoć odane mu jugovojske i srpskih terorista, priječi izlazak.

Pavao Miljavac  uručio je srebrnu plaketu Kikašu, Josip Lucić, umirovljeni general istakao je simboliku njegovog pothvata, a naš bivši ministar pravosuđa prof. dr. emer. sc. Zvonimir Šeparović  posebnom toplinom osvrnuo se i na Kikaševu ljubav prema domovini, zajedništvo koje promiče i pohvalio se njihovim bliskim prijateljstvom. Dirljive riječi i pune hvale bile su i one monsignora Jurja Jezerinca, biskupa u miru. Redatelj Jakov Sedlar opisao je tridesetogodišnje druženje s Kikašem ovim riječima:

„Cijeli svoj život daje i pomaže drugima, a zauzvrat nikad ništa ne traži“. Na koncu je uz drhtaje u glasu zbog uzbuđenja i ponosa sve je svojim govorom oduševio i sam Anton Kikaš.
“Nema veće ljubavi od pomoći domovini kad je tako brutalno napadnuta. Ni dva sata nakon povratka u Kanadu nakon zatočeništva, jedan me novinar na tiskovnoj konferenciji upitao  bi li to učinio i za Kanadu. Na trenutak me iznenadio, a onda sam mu odgovorio – Ne daj Bože, kad bi moja nova domovina Kanada bila napadnuta od stranog agresora kao moja Hrvatska, ja bih za Kanadu učinio isto što i za svoju domovinu Hrvatsku. Tek su s tom mojom izjavom Kanađani dobili pravu sliku o mojoj akciji dopreme oružja i mom domoljublju.”

Program ove svečane promocije bio je i više nego prigodan, topao, ljudski i prepun zahvalnosti.

Svoju ariju izveo je operni prvak Ratomir Kliškić, otac poginulog hrvatskog branitelja, i sve iznenadio pjesmom „Hrvatska se rađa“, autora teksta i glazbe Antona Kikaša, napisane u proljeće 1990. godine. Pjesnička minuta u izvedbi Anje Šovagović-Despot i Dragana Despota s recitalima Kikaševih pjesama dirnula je ugledan skup.
Posebnom ugođaju doprinijela je Karlovačka građanska garda, koja je na ulazu u dvoranu, a i tijekom cijele ceremonije dala je ovoj divnoj svečanosti dodatnu veličinu.
Znakovito je da je Anton Kikaš, počasni član garde, a nedavno je od njih primio i Zlatnu medalju. Sjajan program koji je moderirao umirovljeni brigadir HV-a Zdravko Vladanović  odavao je dojam zajedništva i ponosa, osobine koje krase sve one koji su Hrvatsku dugo čekali i doživjeli je s oduševljenjem.

Anton Kikaš, skroman kakav jest, s neskrivenom radošću, a znamo da je potajice i pustio koju suzu, primio je ovo veliko priznanje.  I znamo da ga ono neće sputati ili spriječiti u daljnjem promoviranju Hrvatske, ne samo kroz njegov televizijski program Croatica Tv u Torontu, koji uređuje svakog tjedna već 6 godina, nego i općenito, čineći je boljom, ljepšom, voljenijom i vječnom.

Novinski tekst je preuska platforma za opisivanje djela Antona Kikaša, od njegovih Bijakovića pored svetišta Međugorje u Herceg-Bosni pa sve do danas.  Odrastao je u Kaknju, prošao školovanja u Sarajevu i Zagrebu, gdje je diplomirao na Geodetskom fakultetu. Momčić koji je s 13 godina zauvijek napustio rodnu kuću odlazeći u Geodetsku tehničku školu u Sarajevo, a kao 17-godišnjak bio je najmlađi geometar u bivšoj državi. U Kanadi je od 1968. godine naovamo izgradio poslovni imperij i postao jedan od najvećih, ako ne i najveći dobrotvor iz redova hrvatske iseljeničke zajednice. Između ostalog, u posljednjih 30 godina financijski je pomogao realizaciju više od 30 filmova redatelja Jakova Sedlara. A danas je Kikaš i jedan od najuglednijih Kanađana. Institut za liderstvo i inovacije u Torontu prošle je godine izdao knjigu u povodu 150. obljetnice Dana državnosti Kanade, “150 Extraordinary Canadians” (150 istaknutih Kanađana). Anton Kikaš jedan je među njima, na što je jako ponosan, pogotovo ako se uzme u obzir da Kanada ima 37 milijuna stanovnika.

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.