4. gardijska brigada

‘FAJTER’ DO POSLJEDNJEG DAHA! Pauk je na današnji dan 1995. doveo pobjedničku vojsku iz Knina. Nakon mjesec dana je poginuo.

Autor: Snježana Vučković

Današnji datum, 2. rujna, jedan je od onih koji se Splićanima zauvijek urezao u pamćenje. Toga dana 1995. godine, nakon velike pobjede u Vojno-redarstvenoj akciji Oluja, u Split se iz Knina vratila pobjednička 4. gardijska brigada. Predvodio ju je jedan od najodvažnijih hrvatskih branitelja, Andrija Matijaš Pauk. Dok su mu oduševljeni Splićani pljeskali, nitko nije mogao naslutiti da će Pauk, unatoč činjenici da je za većinu rat tada bio gotov, za mjesec dana poginuti u operaciji Južni potez.

‘Kad krenemo, gorit će i nebo i zemlja!’

Pauk, o kojemu je teško govoriti bez epiteta vitez, heroj ili junak, po kojem je čuvena 4. gardijska brigada, kao i kninska vojarna, dobila ime, jedno je od najupečatljivijih imena među profesionalnim vojnicima, a njegov ratni put pun je pobjeda koje je ostvario kao jedan od najvećih stručnjaka za tenkove i oklopnu borbu. Ova nezaustavljiva ratna veličina, kao zapovjednik jedne satnije 4. gardijske brigade, pročešljala je niz bojišnica, od dubrovačke do šibenske i zadarske, a bio je poznat i po dizanju morala vojnicima uzvikom: “Kad krenemo, gorit će nebo i zemlja”. I tako je i bilo… Osim toga, iako je ranjen tri puta u istom danu, previo je rane i vratio se na prvu liniju.

Andrija Matijaš Pauk bio je profesionalni vojnik i prije rata. Kao stručnjak za tenkove i oklopnu borbu sa svojim znanjem bio je više nego dobrodošao u trenutku napada na Hrvatsku. “Vatreno krštenje” doživio je na Banovini, a potom dolazi u 4. gardijsku, u kojoj je ostao do kraja. Kada kažemo do kraja, onda tako i mislimo. Pauk je poginuo 9. listopada 1995. godine, kada je rat za mnoge bio gotov. Smrt ga je zadesila tijekom akcije Južni potez u sukobu sa srpskim snagama na ulazu u Mrkonjić-Grad.

Umirovljeni pukovnik Nediljko Grubišić o njegovoj je pogibiji kratko izjavio:


“Pauk je poginuo u akciji Južni potez, i to rikošetom metka strojnice koji je ispucan s neprijateljskog, onesposobljenog tenka! Poginuo je u zapovjednom vozilu, a dio metka ga je pogodio iza lijevog uha”.

Smrt od metka, mnogi će reći, posljednjeg dana rata, svjedoči o bliskoj borbi te Paukovoj predanosti i hrabrosti, a njegov odlazak većina suboraca ne prihvaća ni danas. Njegova supruga Nada potvrđuje da je Andrija Matijaš Pauk bio prije svega – vojnik. Prisjetila se riječi koje je često izgovarao:

“Moja je stranka Hrvatska vojska, a politika je mlaćenje prazne slame”, govorio bi Pauk, koji je okretao leđa politikantstvu i vraćao se na bojišnicu.

“Geleri su mu bili po cijelom tijelu, no on bi samo stavio zavoje i nastavio dalje. Kad je treći put ranjen, a nije imao namjeru odustati iako ga stopalo više nije slušalo, zapovjednik, general Janko Bobetko, izdao je zapovijed da ga zarobe poput pripadnika neprijateljske vojske. Bio je to jedini način da ga zaustave. Pritom nikada nije patio od činova. Dok su neki išli za tim da pošto-poto postanu generali, on nikada nije htio čin i zato mu je čin general-bojnika dodijeljen posthumno”, prisjetila se za medije Paukova udovica.

Autor:Snježana Vučković
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.