Facebook

DAME I GOSPODO, TAKO RATUJU HRVATI: 500 četvornih kilometara za 30 sati! Evo kako smo ‘pomeli’ 18. korpus srpske vojske

Autor: Snježana Vučković

U tijeku je prvomajska proslava koja je godinama pompozno obilježavana i proslavljana, bacajući u sjenu sve ostale, Hrvatima bitne događaje.

No, primjetna je sve veća ogorčenost nacije koja više nije zadovoljna zastavama, grahom i političkim hvalospjevima o radu. Mediji i društvene mreže puni su objava koje na Praznik rada reagiraju s podsmijehom, sarkazmom i fotografijom lonca s grahom uz pitanje “Jesmo li se za ovo borili?”.

Najvjerojatnije zbog toga, narod uljuljan u neizvjesnost, bez snage i načina da poduzme išta, ove se godine snažnije nego ikad prisjetio vremena kada su Hrvati u nevolji vukli konkretne poteze. Odvažno, hrabro i po cijenu života. Višegodišnja učmalost, nepovjerenje, pa čak i odbojnost prema Domovinskom ratu, kao i onima koji su u njemu sudjelovali, danas, na proslavu obljetnice VRO Bljesak, naglo je nestala.

Hrabrosti i želje za promjenama koje danas Hrvatima nedostaje, 1995. godine bilo je i više nego dovoljno.

Počelo je u zoru

Operacija Bljesak – vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH – počela je u zoru 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. Za samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor te je uspostavljen nadzor nad autocestom Zagreb – Lipovac. Akcija Bljesak bila je u vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije Otkos 10 iz prosinca 1991. kada je oslobođen veći dio zapadne Slavonije. Potpuno oslobađanje zapadne Slavonije u zimu 1991. spriječilo je potpisivanje Sarajevskog primirja i dolazak mirovnih snaga UN-a.

Napad je uspio iznad svih očekivanja. Već prvoga dana hrvatske su snage došle nadomak Okučana i ušle u Jasenovac te ovladale svim bitnim objektima. Kada je Hrvatski radio javio da je oslobođen Jasenovac, Hrvatskom se prolomio uzvik oduševljenja jer je bilo jasno da se operacija dobro odvija.

U enklavi se branio 18. korpus SVK s tri lake brigade (s četvrtom na desnoj obali Save), oko 4000 vojnika, ali je pružio mlitav i neorganizirani otpor i počeo se u rasulu povlačiti u Bosnu preko mosta kod Stare Gradiške. Prvog dana u Bosnu je prešao i zapovjednik korpusa, a s vojskom je bježalo i srpsko stanovništvo, kojih 18 000 ljudi.

Srpski gubici: do 450 mrtvih, do 1200 ranjenih, 1500 zarobljeno

Drugoga dana operacije zaposjednuti su Okučani i svaki otpor u južnom i središnjem dijelu enklave je prestao, a rijeke civila pomiješane s vojnicima koji su izgubili vezu sa svojim postrojbama prelazile su u Bosnu. Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, na području koje nije bilo pod prvim udarom, ostale su snage 51. lake brigade SVK koja je nastavila s borbom i u sljedeća dva dana. 4. svibnja poslijepodne Hrvati u to područje desantiraju jednu ojačanu pješačku satniju, nakon čega je uslijedio topnički i pješački napad drugih hrvatskih snaga iz dodira i s oboda sektora. Borba je trajala samo nekoliko sati, a potom su se Srbi počeli predavati. U brdskim selima iznad Pakraca uhićen je i jedan od vođe srpske pobune, Veljko Džakula. Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450 mrtvih, te oko 1000 do 1200 ranjenih. Zarobljeno je oko 1500 Srba.

Nemoćno suočena s porazom, vodstva RSK i SVK odlučuju se za terorističku odmazdu te 2. i 3. svibnja naređuju raketne napade na Zagreb te granatiranje Karlovca i Siska. U višekratnom raketiranju Zagreba, najuže središte grada zasuto je raketama s kazetnim punjenjem iz VBR Orkan pri čemu gine sedam civila, a više od 200 ih je ranjeno. U artiljerijskoj paljbi po gusto naseljenom dijelu grada u kojemu uopće nije bilo vojnih ciljeva, a gdje su rakete odbacivale “zvončiće” stradava čak 17 balerina i baletana. Krajiški predsjednik Milan Martić se na radiju i televiziji otvoreno pohvalio kako je osobno izdao zapovijed za raketiranje. Milan Martić je došao u Bosansku Gradišku i pred okupljenim vojnicima i civilima izjavio je da je zbog napada HV-a na njih osobno naredio raketiranje Zagreba. Upravo je to Martićevo javno hvaljenje postalo temelj haške optužnice i jedan je od rijetkih primjera javnog hvaljenja ratnim zločinom.

Autor:Snježana Vučković
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.