PETERNEL: Problem s Milanovićevim pitanjima i komentarima za premijera tek dolazi

Autor: 7 Dnevno/ Igor Peternel

Lijeva pseudokulturna civilna scena ponovno je u ofenzivi. Ovaj put obilato potpomognuta Vladinom prešutnom i financijski egzaktnom podrškom. U Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci svečano je otvorena Europska prijestolnica kulture, uz sudjelovanje visokih uzvanika iz Europe i Hrvatske – predstavnika EU komisije, ministara kulture europskih zemalja, predstavnika prijašnjih i budućih gradova – Europskih prijestolnica kulture, veleposlanika i diplomatskog zbora. Zanimljivo i simptomatično, u odsutnosti vrha države kojoj grad domaćin pripada. Izabrani predsjednik Zoran Milanović izjavio je kako smatra da je Plenković u Rijeci morao biti. Plenkoviću je pak Milanovićev komentar trivijalan. Trivijalni su mu već poslovično i upiti novinara sve dok ga ne stisnu i ne sruše mu ministra. Uvijek mu je sve trivijalno na što ne zna argumentirano odgovoriti. To je već uobičajena PR taktika hrvatskog premijera na koju smo se navikli, ali je nismo prihvatili. Problem, međutim, s Milanovićevim pitanjima i komentarima za premijera tek dolazi. Jer Milanović, za razliku od njega, ima puni legitimitet! Izabran je imenom i prezimenom, čisto, bez mrlje, za razliku od Plenkovića koji legitimitet i politički opstanak temelji na prebjezima s tuđih lista koji su bezobrazno izdali birače koji su glasali za liste s kojih su pobjegli.

I Milanović je u ovom slučaju u pravu – Plenković je u Rijeci jednostavno morao biti i odgledati jeftinu sramotu koju je dijelom financirao i samim time što je financirao, mogao je utjecati da bude manja. Ako to već nije učinio, trebao je smoći snage, pojaviti se, progutati knedlu jer Rijeka je, ma što tko govorio, hrvatski grad, a on je (još) hrvatski predsjednik Vlade. Ne mijenja situaciju ni činjenica da ondje komunisti i njihovi pravni i ideološki sljedbenici vladaju neprekidno već 75 godina, što je svakako svjetski raritet vrijedan divljenja i ozbiljnih socioloških doktorata. Što su to Plenković, Kolinda i društvo željeli izbjeći? Željeli su izbjeći jeftine lijevo-propagandne uobičajene štoseve, umotane u celofan progresivne, subverzivne kulture i umjetničke slobode, koje bi Plenkoviću štetile u nadolazećim unutarstranačkim obračunima. Problem je što ljudi oko njega ne razumiju da mu nepojavljivanje šteti možda čak i više nego da je smogao hrabrosti, pojavio se i rekao što misli. Što se zapravo sporno događalo? U principu ništa. Ljevica i njihov pridruženi parapolitički civilni sektor još su jednom pokazali da im nedostaje originalnosti, stila i ideje. Zastava bivše države s ponosnom zvijezdom petokrakom, uz objašnjenje kako se prikazuju zastave svih država kojih je Rijeka bila dio. Možda objašnjenje za inozemce koji to nisu ni primijetili, ali svakako ne za nas iskusne koji znamo s kim imamo posla. Je li Rijeka europska prijestolnica kulture ili virtualni glavni grad propale države? Zastava SFRJ za mnoge ljude u našoj zemlji nije benigna pojava. Mnogima ona znači otvaranje vrlo ružnih i tužnih životnih drama. Kaže sjajno novinarka Ivana Petrović: “Nisam sigurna da bi, na primjer, neki poljski grad stavio sve zastave, već bi itekako vodili računa o ranjivosti vlastite povijesti, ali i o rezolucijama Europskog parlamenta koji je jasno u ispravan kontekst stavio sve totalitarne sustave”. Ili, transvestit vodi ceremoniju otvaranja! Zaista nemam apsolutno nikakve predrasude, ne smeta mi, ali se kao građanin ove zemlje pitam je li to po njima, organizatorima 2020. godine, pojam i vrh originalnosti, hrabrosti, kulture i urbanosti.

Je li zaista transvestit kao voditelj(ica) dokaz pravog odabira Rijeke kao centra europske kulture ili je u očima civilizirane Europe koja je taj LGTB iskorak učinila prije dvadesetak godina ipak samo dokaz malograđanštine? Smatra li se taj čovjek zapravo iskorišteno? Posebno je zanimljiva bila izvedba Zbora riječke Opere i Riječkog simfonijskog orkestra, koji su pod dirigiranjem Zorana Juranića, a u izvedbi Kristine Kolar (sopran), Domagoja Dorotića (tenor) i Roberta Kolara (bariton), izveli poseban prepjev finala opere “Nikola Šubić Zrinjski”, Ivana pl. Zajca, “U boj, u boj!”. “Za mir, za mir! Mač u toke, braćo, jer prava braća sad mi smo svi”, glasi početak ove alternativne riječke verzije pripremljene posebno za ovu prigodu. Zanimljivo je što su organizatori baš tu pjesmu odlučili prilagoditi i “umiriti”. Baš pravu hrvatsku pjesmu. Ako su htjeli biti do kraja originalni, subverzivni, mogli su u gradu u kojem se ponose ulicom Josipa Broza i ostalim partizanskim komunističkim veličinama alternativno doraditi neku partizansku pjesmu. Recimo, odlično bi bilo preraditi pjesmu “Kraj Sutjeske hladne vode”: “Krv se proli po poljani, probiše se partizani”. Zašto te stihove alternativno ne pretvoriti u mirotvorne? To bi, na primjer, bio jedan iskorak vrijedan pažnje. Ovako su jedan objektivno važan događaj jeftino spustili na drugorazrednu intrahrvatsku političku provokaciju. Moram priznati da sam očekivao provokaciju, ali očekivao sam ipak bolje, pametnije i stilski sadržajnije.

Mogu li gay partneri udomiti dijete? Partneri u životnom partnerstvu još prije tri godine prijavili su svoju nakanu za udomljenje djeteta centru za socijalnu skrb. Oni su im pak objasnili da njih dvojica nikoga ne mogu udomiti jer zakonom to nije dopušteno – životnim partnerima. Onda je Upravni sud lani u prosincu donio presudu i rekao da životni partneri mogu biti udomitelji. Međutim, centar za socijalnu skrb njihov je zahtjev ponovno odbacio. Udomiti dijete i posvojiti dijete potpuno je isto što se tiče svakodnevnog sadržaja života djeteta. Ono, naime, raste u novoj zajednici. Pravne razlike su ogromne, ali u ovom kontekstu nebitne. Činjenica je da se djetetu kao subjektu mijenja život. E, sad, ako zakon kaže da gay parovi mogu udomiti dijete, onda nema nikakva logičnog razloga da ga ne mogu i posvojiti, a ako, međutim, zakon kaže da posvajati mogu samo ljudi u braku ili iznimno samci, a kako je brak po Ustavu zajednica muškarca i žene, onda logično sve do promjene Ustava gay parovi NE bi trebali ni udomljavati ni posvajati! Zakon bi osnovno trebao biti logičan i u interesu djeteta: ili jedno i drugo da ili jedno i drugo ne. Udomljavanje mora biti i logično je da bude prva stepenica posvojenja. Zašto dijete vezati uz ljude koji ga neće moći posvojiti? Djeca nisu igračke. I u ovom slučaju je pravo dobrobiti djeteta iznad prava drugih osoba na obitelj s djecom.

Nadalje, ključno je poštovati volju građana izraženu na legalnom referendumu. U visokokvalitetnim demokracijama posebno je važno poštovanje punog smisla i širokog konteksta izražene narodne volje. Ogroman broj onih koji su na referendumu ogromnom većinom izglasali da je brak zajednica muškarca i žene svojim su odabirom poslali jasnu poruku zakonodavcu: “Da, mi inzistiramo na tome da je brak zajednica muškarca i žene i s tim u vezi ne želimo nikakva posvajanja ni udomljavanja djece od zajednice koje ne smatramo bračnom!” Pametan zakonodavac uvijek ima u vidu direktne i indirektne poruke građana koje je čuo. Ne treba se uvijek držati stroge formulacije ne mareći za kontekst. Ako, na primjer, netko kaže da teško hoda, onda je logično kako smatra i da teško trči.

Ofenziva se neki dan nastavila na N1, gdje “nepristrana” voditeljica uvjerava dotični homoseksualni par kako su se trebali razvesti i kao samci prevariti nazadni konzervativni sustav, uzeti djecu i nastaviti živjeti zajedno! Kaže da to ionako većina radi. Oni pak odgovaraju kako žele pravdu do kraja istjerati po sadašnjem zakonu. Dakle, djeca su sporedni likovi i u ovoj priči imaju manja prava od životinja. Potpuno su nevažni objekti u prepucavanju gay aktivista – pseudoliberala i lažno konzervativne Vlade! To je, nažalost, i sudbina nas odraslih!

Autor:7 Dnevno/ Igor Peternel
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.