Bog spriječio amputaciju njenih pougljenih nogu – čudesno svjedočanstvo dr. Glorie Polo!

Autor: Vjera

Liječnica koja je vidjela i pakao i čistilište nakon čudesnog ozdravljenja tijela i duha samo živi za to da milijunima posvjedoči istinu o Bogu ali i đavlu!

Jedno od najčudesnijih svjedočanstava o Božjoj milosti je ono Kolumbijke dr. Glorije Polo  koju je posve spržio grom, nakon čega ona doživljava čudesno ozdravljenje ali i putovanje u pakao i čistilište te je doživjela nevjerojatne spoznaje o svom životu u odnosu na istinu. Do tog trenutka bila je kako kaže  prosječna katolkinja, mislila je da je dobra osoba, išla je nedjeljom u crkvu ali je sve više krenula na put ateizma. Kako svjedoči, iako je išla u crkvu, nije vjerovala ni u Boga ni u đavla, samo u novac, uspjeh, moć, a nakon što je doživjela sva ova iskustva, ozdravljena je te je njezino svjedočanstvo nešto što je inspiriralo milijune diljem svijeta.

Prenosimo jedan mali dio svjedočanstva u trenutku kad su je liječnici obavijestili da joj moraju amputirati noge. Naime, nakon udara groma, noge su joj ostale potpuno neprokrvljene, pougljene, koje su joj liječnici htjeli amputirati nakon čega ona prvo shvaća da nije nikad zahvalila Bogu za svoje noge a potom ga moli sa zahvalnošću da joj ostavi bar te pougljene noge.

‘…Nakon jednog mjeseca došli su mi liječnici i rekli: „Gle, draga Gloria, čudo koje je BOG na vama učinio, tako je veliko i nevjerojatno. To je jednostavno predivno da je već gotovo čitava koža ponovno narasla. Doista ona je još tanka kožica, koja je ovdje i ondje narasla, i još ima mnogo otvorenih mjesta izmeñu. Ali ta mjesta, gdje je narasla tanka kožica, bude nam nadu da će se ponovno čitavo  tijelo prevući zaštitnom kožom. Ali brigu nam zadaju Vaše noge. Mi tu ne možemo više ništa učiniti. Moramo nažalost otkinuti Vaše noge.“

Ja sam se ranije veoma bavila športom (AerobicFan). I kada su mi sada rekli da mi moraju odrezati noge, ja sam jedino i samo mislila: Ja moram što je moguće prije pobjeći iz ove bolnice. Ja moram otići odavde, moram to učiniti, da spasim svoje noge. Izišli su dakle liječnici iz sobe i ja sam se digla iz svojeg bolesničkog kreveta da odatle pobjegnem. Ali već kod prvog koraka moje noge nisu izdržale i ja sam pala na trbuh kao žaba koja prvi put skače i trbuhom na zemlju pada. Oni su me dakle morali dignuti s tla i odnijeli su me s 5. kata na 7. kat bolnice. I znate li koga sam tamo srela? Srela sam jednu ženu kojoj su već odrezali noge ispod koljena. I sada je ona čekala da njezine noge još više – dakle ispod kuka – odrežu. I kada sam tako vidjela tu ženu, pomislila sam na to koliko bi novca ovoga svijeta trebalo da se kupi nove noge. Čitavo zlato svijeta ne može nabaviti nove noge. Kakvo čudo su noge. Kada su mi htjeli odrezati noge, zahvatila me je neopisiva tuga, i prvi put mi je došla na pamet misao da nikada nisam zahvalila GOSPODINU za čudo svojih nogu. Posve suprotno ja sam svoje noge i čitavo svoje tijelo mučila da bih se oslobodila svoje debljine i dobivanja na kilogramima. Gladovala sam kao nepametna, trošila novac punim rukama na dijete i ostale kure, samo da bih izgledala vitka i da imam vitke noge. To me je koštalo ne samo jedan imutak, nego sam više imutaka na to potrošila. I sada najednom vidim svoje noge bez mišića, vrlo tanke, posve crne, na svim stranama posute rupama. I sada zahvaljujem GOSPODINU BOGU na tim iznakaženim nogama. One su najednom za mene postale tako vrijedne. Nije mi bio važan njihov izgled, nego njihova uloga. Bilo mi je važno jedino da ih imam. I na tom sam zahvalila GOSPODINU. I rekla sam dragom BOGU:

„GOSPODINE, zahvaljujem TI za ovu drugu šansu, koju SI mi dao! Hvala, velika hvala na toj šansi, koju stvarno nisam zaslužila. Ali, dragi BOŽE; molim TE iz dubine srca, za jednu uslugu, posve malenu uslugu. Ostavi mi barem ove moje iznakažene noge! Ostavi mi ih da se mogu barem na pol micati, da se mogu barem na pola uspraviti. Pusti mi ih, molim, pusti mi ih barem tako, kako su sada. Bit ću TI zauvijek zahvalna.“

I najednom počinjem osjećati svoje noge. Bilo je to u petak. I od petka do ponedjeljka ova moja crna vretena, koja su bila bez života, koja su izgledala kao čaša tamne limunade sa zračnim mjehurima, polako  su postajala crvenkasta i svijetla. Izravno sam osjetila kako sve više krvotok uzima moje pougljenile noge. Uvijek sve više osjećam svoje vlastite noge. I kada su u ponedjeljak liječnici došli uz moj bolesnički krevet u vizitu da obave zadnje ispitivanje prije moje amputacije, začudili su se kada sam ustala s kreveta i stavila se na svoje vlastite noge, koje su me također držale. Ja dakle nisam pala natrag. Pregledali su me, uvijek su ponovno dirali moje noge i nisu mogli vjerovati i nisu imali povjerenja u svoje vlastite oči. I pokazala sam im pokrete koje sam mogla učiniti nogama. Imala sam doista neopisive boli u svojim nogama. Ali vjerujem, ja još nisam nikada bila toliko sretna, usprkos tako velikim bolima, koje sam u nogama osjećala, kao tog časa. Moje noge su se vratile natrag mojem tijelu. I sve to na način koji se medicinski ne može protumačiti i nad čime su se liječnici jednostavno mogli čuditi…..’

Cijelo iznimno čudesno svjedočanstvo u kojem možete pročitati i pad njene duše u pakao te savršen ispit savjesti koji je Bog prošao s njom na tom putovanju, a koji vam može pomoći i s temeljitom ispovijedi, čitajte u knjizi na ovom linku.

Autor: Vjera
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.