‘Sin vjetra unatoč uzimanju kokaina bolje je trčao nego šmrkao’!

Autor:

Igrao je na svim stranama svijeta, za River Plate (1985-88), Hellas Veronu (1988-89), Atalantu (1989-92 i 1999-2000), Romu( 1992-93), Benficu (1994-95) Bocu Juniors (1995-98), Dundee (2000-01) i Rangers (2001-03). Postao je klupska legenda i kultni junak u mnogim klubovima na kojima je igrao. No, zbog raskalašenog života nije mogao bez problema. Caniggia je 1993. godine kažnjen s 13 mjeseci neigranja zbog pozitivnog nalaza na kokain. Tada je bio član Rome, a nakon suspenzije uzela ga je Benfica. I opet je igrao dobro...

Cijeli njegov sportski, nogometni put bio je kontroverzan. Dugogodišnji argentinski reprezentativac Claudio Cannigia odigrao je za reprezentaciju 50 utakmica, nastupio na čak tri svjetska prvenstva, a igrao je u petnaestak klubova, zanimljivo i u River Plateu i Boci Juniors, konkurentskim klubovima koji se ne hrane sa sportskim rivalstvom, nego mržnjom.

Nastup na možda i najspektakularnijem derbiju na svijetu mnogi igrači mogu samo sanjati, a rijetki su koji su imali prigodu igrati na obje strane velikog derbija. Caniggia je bio poznat i upamćen po iznimnoj brzini pa se čak prije nogometa pomalo bavio i atletikom u dispciplini sprint 100 metara.

Zbog njegove brzine strahovali su protivnički obrambeni igrači i nisu se ustručavali zaustavljati ga na sve moguće dozvoljene i nedozvoljene načine. Pravo je čudo koliko je malo bio ozlijeđen tijekom karijere, jer nasrtaji na njega nerijetko su znali biti divljački.

Igrao je na svim stranama svijeta, za River Plate (1985-88), Hellas Veronu (1988-89), Atalantu (1989-92 i 1999-2000), Romu( 1992-93), Benficu (1994-95) Bocu Juniors (1995-98), Dundee (2000-01) i Rangers (2001-03). Postao je klupska legenda i kultni junak u mnogim klubovima na kojima je igrao.

No, zbog raskalašenog života nije mogao bez problema. Caniggia je 1993. godine kažnjen s 13 mjeseci neigranja zbog pozitivnog nalaza na kokain. Tada je bio član Rome, a nakon suspenzije uzela ga je Benfica. I opet je igrao dobro…

“Ako je kokain droga onda sam ja narkoman”, rekao je tada Caniggia.

Caniggia je bio ključni igrač Argentine na svjetskim prvenstvima 1990. i 1994. godine , ali nije izabran pod strogim režimom trenera Daniela Passarella za Francusku 1998. godine. Zbog svoje duge kose. No, o tome malo kasnije…

U sjećanju je ostala njegova čuvena utakmica sa Svjetskog prvenstva u Italiji 1990. godine protiv Kameruna kada je prihvatio loptu gotovo u vlastitom kaznenom prostoru i doživio tri brutalna starta kamerunskih igrača od kojih ga je tek treći Benjamin Massing uspio dokrajčiti i usput zaraditi crveni karton te ostati bez kopačke. Na tom prvenstvu blistao je Talijan Salvatore Toto Schillaci, a Claudio je postigao dva izuzetno bitna pogotka koja su pomogla Argentini dohvatiti finale.

Prvi je postigao u drugoj utakmici protiv Brazila kada je na odlično proigravanje Diega Maradone izašao sam pred vratara Brazila Taffarela i pospremio loptu u praznu mrežu za pobjedu, a drugi u polufinalu protiv domaćina Italije kada je zabio glavom Zengi prvi pogodak na cijelom turniru za produžetke nakon kojih su Argentinci jedanaestercima bacili u očaj domaće navijače čiji se san o naslovu prvaka bolno rasplinuo.

No, Caniggia je dobio drugi žuti karton u tom polufinalnom dvoboju i nije nastupio u finalnoj utakmici protiv Zapadne Njemačke koju su Argentinci izgubili 1-0, Caniggia je bolno nedostajao Maradoni i družini u tom finalu…

Četiri godine kasnije na svjetskoj smotri u Sjedinjenim Američkim Državama Caniggia je postigao dva gola, u prvom krugu protiv Nigerije, prvi nakon asistencije Gabriela Batistute i drugi nakon sjajnog dodavanja Diega Maradone kojeg je Caniggia završio pogotkom u suprotni kut.

Svojeglav kakav je bio ostao je bez angažmana u argentinskoj reprezentaciji koju je vodio Daniel Passarela. Caniggia nije, naime, želio skratiti dugu plavu kosu kako mu je naredio izbornik. I nije otišao na svjetsku smotru 1998. godine u Francuskoj. On je doista svojim izgledom nalikovao na rock pjevača, a kako je bio silno brz a kosa mu je vijorila navijači su ga prozvali – sin vjetra.

Pazi sad ovo, njegov najbolji prijatelj je bio Diego Maradona. Toliko su bili nerazdvojni da je jednom prigodom Maradonina supruga rekla “kako se boji da je Diego zaljubljen u Caniggiju”. Što je simptomatično, jer i Maradona je imao velikih problema u karijeri zbog droga, napose kokaina, pa je 1994. na prvenstvu u SAD također suspendiran i izbačen usred svjetske smotre.

Nakon što je propustio svjetsku smotru u Francuskoj 1998. godine izbornik Bielsa uvrstio ga je u 23 igrača koji su putovali na SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji. I što se dogodilo? Caniggia nije odigrao ni minute na tom prvenstvu a dobio je crveni karton. Zato jer je divljao na klupi za pričuve, to je bio kraj njegove reprezentativne karijere.

Upitate li danas Caniggiju tko je najbolji nogometaš svih vremena bez ustručavanja će reći:

“Messi je danas najbolji igrač svijeta, ali nema onu predanost koju je imao Maradona. Nitko nije mogao napraviti ono što je Diego napravio s Napolijem. Maradona je od prosječne momčadi stvorio prvake. Nitko drugi to nije mogao. Messi ima tu sreću što igra u momčadi s pregršt sjajnih igrača, no on nije igrač koji bi sam mogao nositi Barcelonu. Maradona je bio i uvijek će ostati najveći igrač koji je svijet vidio”, rekao je Caniggia.

Nema što, prijatelj još uvijek drži do prijatelja!

Na koncu, u priči oko ovog nogometaša nameću se dva pitanja. Prvo, koliko je Caniggia još mogao postići u karijeri, a odgovor je razuman ako kažemo – mnogo, mnogo više. Vjerojatno ga je suspenzija zbog uzimanja kokaina i često mijenjanje klubova omelo u rapidnijem napretku. No, ono to mu se ne može osporiti, to je neviđena upornost. Padao je bezbroj puta i uvijek se jednom više vraćao.

On sam smatra da je najtužnji trenutak njegove karijere izostanak s finalne utakmice svjetske smotre u Italiji 1994. godine. Zbog drugog žutog kartona, glupog igranja rukom u polufinalnom dvoboju protiv Italije propustio je biti čovjek odluke u finalu, a tada je igrao savršeno.

Autor:

ZADNJE VIJESTI