Photo: Igor Soban/PIXSELL

NE NASJEDAJTE NA ‘SPIN’ KOLINDE I VUČIĆA! Zajedničko sportsko natjecanje Hrvata i Srba je paravan!

Autor:

Ako već tvrdimo kako hrvatsko-srpski jezik ne postoji onda isto tako imperativno moramo zaključiti kako postoji hrvatsko-srpska politička glupost. Zajednička, glupa, pokvarena i neukusna. Što se drugo može konstatirati nakon hrvatsko-srpskog sastanka na vrhu kada Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić, zbog ne samo mora već oceana neriješenih problema između dvije države i dva naroda, izlete s idejom o zajedničkom organiziranju velikih sportskih natjecanja.

Na prvi pogled ideja izgleda lijepo, ta svakom normalnom čovjeku u Hrvatskoj i Srbiji stalo je da se odnosi normaliziraju, da se konačno između dvije zemlje trguje, putuje, druži, zarađuje, sve što normalni razvijeni svijet dovodi do savršenstva. I tu bi zajednički organizirano natjecanje bilo nešto poput šlaga na ukusnoj torti, pozdravili bi takvo domaćinstvo dvije zemlje koje su se gledale ne tako davno preko nišana.

Srdjan Ilic/PIXSELL

Čak je i neozbiljno izaći s takvom zamisli dok se još traga za tisućama nestalih po skrivenim masovnim grobnicama, kad još mnogi ratni zločinci ne samo što hodaju na slobodi, nego još i sole pamet u javnosti, kada se dobar dio Hrvatske nije niti obnovio, očistio od mina…

Ne, nije to bilo po onoj starorimskoj “kruha i igara”, prije je to bio klasični politički “spin”, odigrana varka koja bi trebala potvrditi kako je pred nama Hrvatima i njima Srbima neprijeporno sjajna budućnost i kako aktualne političke garniture na tome svesrdno rade. I najedosmo na udicu, već raspravljamo, znamo da je to nemoguće organizirati u nogometu, pa se spominje košarka, vaterpolo, rukomet…

Ima i onih koji gledaju dalje, pa maštaju da se hrvatski i srpski sportaši danas-sutra i na otvaranju nekih olimpijskih igara pojave kao nedavno Korejci, pod jednom zastavom. Jer, apsurd uvijek ide i preko granice apsurda, za apsurd granica ne postoji.

I sad bi svi mi morali trošiti novac, energiju, resurse, vrijeme na organiziranje neke minorne sportske priredbe iako se ona zvala i svjetskom smotrom. Jer, u odnosu Hrvata i Srba sve je minorno osim rješavanja problema koji su nas zavadili, nikakvo sportsko zajednički organizirano natjecanje neće to ispraviti.

U ratu, Hrvatskoj nametnutom, štete su bile goleme, ljudske žrtve strašne, patnja neizmjerna, a sad bi to sve u jednoj rukometnoj utakmici, onoj otvarajućoj u zajedničkoj organizaciji trebalo nestati, ishlapiti, izvjetriti. Da bi svijet rekao – ”Vidiš kako Srbi i Hrvati mogu”!.

Photo: Igor Soban/PIXSELL

Mogu oni, nije u tome problem. Mogu otvarati tvornice u kojima će raditi jedni kraj drugih i imati pristojna primanja s kojima će moći uzdržavati obitelji, mogu zajednički investirati u gradnju energetskih pogona, mogu zaista konačno popraviti i modernizirati prugu između Zagreba i Beograda, mogu razmjenjivati i studente, dakle znanje. Sve bi to bilo ono konkretno! Mogu neki vratiti otete dokumente, umjetnine, dati podatke o nestalim ljudima. Možemo se pritom i razračunavati sa zločincima u svojim redovima, sve je to u redu, ali nije u redu kraj takve Himalaje problema organizirati zajedničko sportsko natjecanje.

Da, kojim slučajem, do toga i dođe slaba bi nam korist bila. Jer, konkretnosti od zajedničkog organiziranja nekih utakmica u državama u kojima je nezaposlenost golema, školstvo staromodno, radništvo potplaćeno da bi neki tajkuni gradili dvorane, bazene i što već ne pomažući tako političkim garniturama da s figama o džepu govore o mirotvorstvu i pomirenju. Hvala, ne bi mi to!

Ili bi, što da ne! Kad riješite sve ono što izbjegavate riješiti! Nismo a priori protiv, nego je problem kud i kamo veći nego što nam ga hoće prikazati.

Photo: Igor Soban/PIXSELL
Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.