Ratni inženjering i ‘teorije zavjere’: Navijate li za Amere ili Ruse u Trećem svjetskom ratu?

Autor:

Posljednjih dana svjetski mediji pažljivo biraju strane u potencijalnom velikom sukobu u Siriji koji bi mogao rezultirati promptnim prekidom novog Hladnog rata i začetkom Trećeg svjetskog rata.

Trump je vatrometom oprečnih stavova na Twitteru radikalizirao propagandne kanale interesnih skupina – iliti američke medije – i natjerao ih je da pokažu vlastita lica. U tom kaosu sasvim je logično da dojučerašnja podrška Hillary Clinton zagovara novi desant paradigme ‘sijanja demokracije’. No takav ratni inženjering nije ništa novo. Jedino što ga čini ekskluzivnim je činjenica da su na sofisticiranu ratnu propagandu ljudi pomalo zaboravili.

‘U pozadini ratova ne stoje emocije nego interesi’

Početna premisa svega je teorija sukoba, odnosno njezina implikacija na propagandne kanale. Ona počiva na podrivanju polarizacije društva po ideologiji, naciji, vladavini zakona i osobnim sukobima, najčešće baziranima na povijesnim razmiricama. Ludwig Gumplowicz – politički teoretičar poljsko-austrijskog podrijetla – u svojoj je knjizi ‘Grundriss der Soziologie’ (‘Tlocrt sociologije’, 1884.) definirao vlastito mišljenje da je današnja civilizacija oblikovana kroz konflikte između kultura i etničkih grupacija, te zapravo svoju trenutnu sliku duguje ratovima i osvajanjima. Klasni, rasni i etnički sukob bile su mu polazišne točke kao i vječiti okršaj gospodar – rob, koji je aktualan u bilo kojem sustavu.

Jedan od predmeta analize teorije sukoba bio je Bitka na Waterloou koju su iskoristili izdanci dinastije Rothschild te su tim naprednim znanjem znatno utjecali na trgovinu dionicama tog doba – službeni povjesničari priznaju da je obitelj imala povlaštenu informaciju i prvu spoznaju. Tu je naravno i druga strana koja smatra da je čitava bitka bila unaprijed osigurana tako da bilo koji rezultat bude odgovarajući. Zato je zaključak teorije sukoba taj da ovise o subjektivnom razmišljanju i pogledu na određenu situaciju. I da u pozadini svakog sukoba ne stoje emocije već interesi. No Bernays je već u Prvom svjetskom ratu zaključio da su upravo emocije ono čime se ljude najlakše nagovori u sukob, daleko ispred interesa.

Sirotinja umjesto ‘generatora društvenih promjena’ pretvorena u ‘topovsko meso’

C. Wright Mills je dodao kako suvremeni sukob potiče od različitih interesa i resursa unutar različitih grupacija. On je dijagnosticirao problem američkog društva kroz fuziju korporativne elite, Pentagona i izvršnih grana vlasti. Interes te elite je uvijek različit od interesa običnog čovjeka i zaključio je kako je neminovno da ovaj zavjerenički sukob završi eskalacijom sukoba, proizvodnjom oružja za masovno uništenje i mogućim istrebljenjem čitavog čovječanstva. Kanadski sociolog Alan Sears u svojoj knjizi ‘A Good Book, in Theory: A Guide to Theoretical Thinking’ (‘Dobra knjiga u teoriji: Vodič za teoretsko razmišljanje’, 2008.) kao opreku nudi jedino fundamentalne transformacije društvenih međuodnosa ili novog društvenog poretka. Kao jedinu mogućnost sprječavanja ratova navodi nesretne, obespravljene i neugledne pojedince, tzv. ‘male ljude’ – koji bi morali biti generator promjena.

Propaganda zato cilja upravo na srednju klasu i još niže strukture, te kroz svoju širinu nastoji onemogućiti razmišljanje čitatelja, te potaknuti emotivni izboj. Britanci prvi osnivaju čuveni ‘Ratni biro za propagandu’ pod vodstvom renomiranog novinara Charlesa Mastermana. Ovo je bio prvi trust mozgova društvenog inženjeringa – 29. rujna 1914. na sastanak, debatu i stratešku oluju mozgova pozvano je dvadeset i pet najvećih britanskih autora i mislilaca tog doba među kojima su bili i Arthur Conan Doyle, Rudyard Kipling i H. G. Wells. Iako je u početku bilo nedoumica i upita, veliki honorar osigurao je njihovu pomoć pri pisanju pamfleta, kao i tekstova koji u svojoj suštini promoviraju vladino stajalište u ratu. Cilj nije bio izravna promocija rata nego suptilna podrška same ideje koju Vlada promovira kao otponac. Ništa bolje nije ni danas, čak je i propaganda daleko otvorenija.

Novinarstvo i PR postali jedno te isto

I društvo uživa navijati za desne ili lijeve medije, Republikance ili Demokrate, konzervativce ili liberale. Ministarstvo javnog prosvjetljenja i propagande Josepha Goebbelsa nekoć je medije i novinare u ‘toru’ držalo putem registra i plaćanjem u propagandnim odborima. Objave su morale proći kroz cenzorski ured dok su državnim novcem financirani filmovi, knjige i pamfleti o arijskoj rasi. Danas medije pak drže proklamirani tajkuni i korporacije nerijetko interesom vezane uz vojno-obavještajni sektor. Država tako ne mora otvoreno nadzirati medije već koriste naoko privatnu osovinu moći kao izliku za propagandno djelovanje. Facebook je dokazao da im sve može proći nekažnjeno – od očigledne suradnje s obavještajnim strukturama do narušavanja samih osnova privatnosti. A korisnici se iste odriču da bi ostvarili potražnju za socijalizacijom i informacijama. Propaganda nije više stvar struke već je svako novinarstvo koje nije kritičko i istraživačko postalo (ne)plaćeni PR.

Odličan primjer kako stvari funkcioniraju vidimo ovih dana. Mediji su odlučili po prvi puta podržati Trumpa, no tek nakon što je isti počeo s retorikom bliskom Obami ili Clinton – čime je vojno-industrijski kompleks dobio potrebnu generaciju straha u ‘mainstream’ ciljanom spektru. RT radi svoj dio propagande, kao i ruska interesna sfera. Svi uzimaju strane iako bi zdrava pamet nalagala da je Treći svjetski rat posljednja stvar koja nam je potrebna. Što je i mislilo 95% ljudi do prije svega par tjedana. Nakon afere Skripal i nepotvrđenog kemijskog napada u Doumi stvari su se značajno promijenile. Ako navijate za Amere ili Ruse – ratni inženjering je na vašem primjeru već odradio svoje. A Sirijce koji će postati još jedne kolateralne žrtve (kao što već i jesu) ionako nitko ništa ne pita…

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.