Max Horkheimer, Theodor Adorno i Jürgen Habermas // Wikipedia

Istanbulska konvencija, Rockefeller i Frankfurtska doktrina: Postoji li uopće ‘rodna ideologija’?

Autor:

Ratifikacija IK možda je i izglasana, no nije riješila temeljno pitanje oko kojeg se lome političko-ideološka koplja - je li vezana uz rod, rodnu ideologiju ili isključivo uz zaštitu žena?

Paradigma koja se razvlači javnim prostorom je da IK ima poveznicu s rodom koji bi se tako mogao mijenjati tijekom života proizvoljni broj puta dok je seksualnost determinirana rođenjem. Protivnici smatraju da je situacija dijametralno suprotna. Ono što je iznimno bitno je – tko je prvi uvidio društvenu važnost ‘roda’?

Dva spola, 27+ rodova

Konzervativci navode kako je treći rod (transseksualnost) tradicionalan, no stare kulture nisu poznavale ostale rodove ili su ih smatrale dijagnozama. Liberali tumače da se čovječanstvo mijenja, kao i njegova hormonalna slika, te teži androgenizaciji, uz opasku da drevne civilizacije nisu imale kontekst kroz koji bi promatrale izuzetno složen pojam roda. U hrvatskom jeziku sam pojam ‘rod’ (eng. ‘gender’) stvara određenu konfuziju jer ima povijesni i gramatički kontekst bliži konzervativnom nego liberalnom spektru. Nasuprot njega je ‘spol’ (eng. ‘sex’), često razmatran i kao ‘tabu tema’. Domaći zakoni ne čine previše da bi problematiku razriješili, dapače – pojmove brkaju, koriste ih kao sinonime ili ih nejasno definiraju. Iz navedenih razloga Istanbulska konvencija je trebala poslužiti kao okvir boljeg tumačenja tematike, no s obzirom na to da pobornici IK uporno iracionalno izbjegavaju njezinu poveznicu s rodom ili rodnom ideologijom, veliko je pitanje kako će stvari razvijati.

Terminologija WHO-a iz 2004. zato se koristi u javnom prostoru – ‘spol’ su biološke i fiziološke karakteristike koje definiraju muškarca i ženu, a ‘rod’ socijalno konstruirane uloge, ponašanja, aktivnosti i atribute koje jedno određeno društvo smatra odgovarajućima za muškarce i žene. Posebna meta je taj šarolik dijapazon različitih rodova, za što su čak i najliberalnija društva još iznimno zatvorena. Kanada je odlučila pionirski pokrenuti njihovu implementaciju, no kritičari navode kako je za to odabrala pogrešan način. Naime, tamo ne samo da su legalizirani različiti rodovi (do 27 opcija), nego osoba ima pravo pokretanja privatne tužbe protiv onoga tko je krivo oslovi. To je odmak od klasičnog liberalizma ka radikalnom, s obzirom na to da klasična dogma nalaže da se svatko ima pravo smatrati čime hoće, ali isto tako ga i drugi mogu smatrati onakvim kakvim oni žele i to je njihovo pravo. Dakle, ako ste spolno žena, a smatrate se ‘fluidnim rodom’ – klasični liberal vas ima pravo zvati i ženom, bez uvrede. Pobornici će reći da se ovakve promjene jedino i mogu radikalno primijeniti.

‘Ovo nije dizanje ljudskih prava već spuštanje – u ruke treće strane’

Iako se feminizam nastoji udaljiti od poveznice s rodnom ideologijom, kronologija i praksa ih vežu poput pupčane vrpce. Feministički psiholozi poput Johna Moneya i Rhode Unger redefiniraju navedene pojmove, no danas je praksa takva da se ‘rod’ i ‘spol’ iznova pokušavaju spojiti jer aktivizam i služi tome da postanu uvriježeni pojmovi u ‘mainstream’ populaciji. Kako je Alfred Kinsey, američki zoolog prvenstveno prepoznat po svojim istraživanjima na području seksualnosti (koja se danas osporavaju zbog nemogućnosti znanstvenog ponavljanja postupaka) popularizirao tzv. ‘rodnu ideologiju’ – zanimljivo je vidjeti iz kojih je izvora bio financiran i komu je svojevremeno bilo ideološki i interesno stalo gurati njegov koncept. Iako desni i konzervativni mediji Rockefeller Zakladu i obitelj koja ju je osnovala nerijetko povezuju s homoseksualnom interesnom skupinom, nije dokazano da su Nelson Rockefeller ili tadašnja vrhuška bili homoseksualne orijentacije – dapače, imali su više brakova i potomaka. Znači da je logično za zaključiti da su motivi bili drugačiji – van emotivnih i humanističkih okvira, u kontekstu sličnih financiranja tog vremena.

Konstruktivne kritike konvencija nalik IK govore da bi svaka ozbiljna država sama morala donijeti zakonske regulacije i okvire za specifični geopolitički, društveni i interesni prostor. Drugi pak navode da cilj koji stoji iza paradigme nije dizanje prava žena i rodnih elemenata, već njihovo spuštanje – u smislu da će umjesto neotuđivog prirodnog prava čovjekove slobode ista biti spuštena do te razine da će države, grupacije ili pojedinci dobiti pravo odlučivanja tko naoko slobodan i autonoman čovjek doista jest. Društvenu deregulaciju i rodnu ideologiju vide samo kao jedan korak ka hormonizaciji čovječanstva i spomenutoj androgenizaciji. A Rockefeller Zaklada gurala je upravo koncept Frankfurtske doktrine – svojevrsnu simbiozu seksualne revolucije, eugenike i socijalne deregulacije. Frankfurtska škola zajednički je naziv za teorije nastale u Institutu za društvena istraživanja u njemačkom Frankfurtu na Maini, odnosno njegovom Goethe Sveučilištu. Škola je okupila neistomišljenike i disidente kapitalizma, fašizma i komunizma koji su se zajednički no ne u potpunoj suradnji posvetili kreaciji novog alternativnog načina društvenog razvoja.

Bogatstvo čovječanstva nije u jednakosti već u različitosti i istim mogućnostima

Komunikologija, lingvistika i biheviorizam trebali su poslužiti kao suptilno polazište za buduće instruirane društvene promjene, pa ne čudi da se ovaj neformalni trust mozgova često proziva za uspon kulturalnog Marksizma i postupnog uništavanja Zapadnog društva kroz kontrakulturu, moralnu devijantnost i trivijalizaciju, te rast dekadencije. Neke od osnova Frankfurtske škole poput multikulturalnosti, progresivne politike i političke korektnosti služe kao društveni inženjering takvog pada tradicionalnog i konzervativnog društva. Britanski publicist David Icke u jednoj od kolumni spomenuo je Frankfurtsku školu u kontekstu pravila inkriptiranih u sustave, nastale po njihovim obrascima. Hiperosjetljivost i viktimizacija opskurnih ili manjinskih skupina najvidljivija je konsekvenca nastala uz izjednačavanja prava manjine i većine. Ta težnja za jednakosti predvidljivo je generirala čitav niz sukoba i diskriminacija koje ranije nisu postojale. Sintagma ‘Svi su ljudi jednaki’ jedan je od temelja ove ideologije iako tradicija i kultura podučavaju da je najveće bogatstvo čovječanstva upravo u različitosti i istim mogućnostima za sve.

Izjednačavanje jedinki po nekima je samo suptilna podloga za androgenizaciju. ‘Multi-Kulti’ centrala Rothschildovog Frankfurta rezultirala je pak viđenom masovnom imigracijom, zatiranjem nacionalnog identiteta i neodgovornim politikantskim i populističkim djelovanjem političara koji su ugrozili i imigrante i vlastito stanovništvo. Obitelj više nije nukleus psihološkog razvoja i identiteta/svjetonazora već samo još jedan oblik veze koji je pravno i formalno vrlo lako razvrgnuti. Icke je popis zaključio s riječima vlastitog oca – ‘Pravila služe za vođenje inteligentnih i za slijepu poslušnost idiota’. Kritičko razmišljanje izgubilo je poveznicu s egzaktnošću, društvom i znanošću, a kontradikcija istovremeno znači i slobodu govora i govor mržnje – što je savršeni paravan za regulaciju i zabranu iste. Rodna ideologija bi tako u svojoj suštini bila samo taktika ili alat guranja masovne deregulacije društva, koja ljudska prava koristi kao štit od protuudara tradicionalnih, pa čak i liberalnih društvenih krugova. U kojoj bi manjine, bez obzira koliko značajne bile, dobile privilegiju i zaštitu države, ili još bolje opcije – interesnih kartela. U kojoj bi tradiciju skršila progresiva. Ili kako bi rekli teoretičari zavjere – ne vjerujte Rockefelleru ni kad darove nosi…

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.