Davor Javorovic/PIXSELL

Crkvu ‘urušavaju’ iznutra

Autor: Vladimir Trkmić

Poznato je da je Crkva kroz svoju dvomilenijsku povijest napadana na razne načine: širenjem krivovjerja unutar same Crkve, progonima (a bilo je i ima mnoštvo progonitelja političke, vjerske i druge naravi). No, malo je poznato da Crkvu nastoje „urušiti“ iznutra mnogi koji su se uvukli u njezine redove, od kojih su neki čak postali svećenici i biskupi. Koji je bio cilj ubačenih agenata? Cilj je bio moralno, iznutra, djelovati negativno na stanje u Crkvi. U Crkvu je Partija, poslije Drugog vatikanskog koncila, a i prije, ubacivala svoje članove kako bi negativno djelovali unutar Crkve. O tome nam svjedoči knjiga Marie Carré Memoari jednog antiapostola, SB – 1025. (Naklada Benedikta, Zagreb, 2012.).

O toj je knjizi kanadski isusovac Joseph d’Anjou rekao: „Ako čovjek želi saznati kakvim se taktikama Komunistička partija služila kako bi se infiltrirala u Katoličku crkvu i rušila je iznutra, mora pročitati knjigu SB – 1025. To je priča o sotonskom planu koji čovjeka ostavlja bez daha, a treba je čitati ne radi ‘lova na vještice’ nego da budemo informirani prije negoli bude prekasno.“ Čitatelj teško može povjerovati u taj sotonski dugoročni plan po kojemu je Partija ubacivala svoje članove na studij bogoslovije, gdje su studirali šest godina, a potom postali svećenici, radili danomice, neopaženo, unutar Crkve, protiv Crkve. Prva poruka koju je antiapostol primio od svoga šefa Partije u Lenjingradu glasila je: „Poslat ću te da provodiš militantni ateizam u cijelome svijetu. Morat ćeš se boriti protiv svih religija, posebno protiv katoličke, koja ima najbolju strukturu. Da bi to činio, ući ćeš u bogosloviju i postati rimokatolički svećenik“ (SB – 1025., str. 24).

Kojeg li dugoročnog, podmuklog plana – ubaciti svoga agenta u potpuni, čak hijerarhijski život Crkve. Dakako, uz prijetnju da je on „vlasništvo Partije, koja ga može živog proždrijeti i bez upozorenja“. Rečeno mu je: „Dobro utuvi u glavu da ćemo te, gdje god se budeš nalazio, nadzirati i riješiti te se i poslije najmanjeg krivog poteza“ (str. 25). Jedan od tih agenata koje je ubacila Partija čak je postao biskup. Njegova je šifra bila SB-1025, što znači da je on bio 1025. student bogoslov, da je Partija prije njega ubacila čak 1024 agenta u bogosloviju. Kakav je to sotonski plan imala Partija? Korjenito i sveobuhvatno promjeniti Katoličku crkvu iznutra.

„Ljudima, posebice crkvenim poglavarima, treba utuviti u glavu da po svaku cijenu nastoje oko izgrađivanja univerzalne religije u koju bi se sve religije stopile. Kako bi ta ideja zaživjela, pobožnim ljudima, poglavito rimkatolicima, treba nametnuti osjećaj krivnje zbog njihova uvjerenja da su jedini koji žive u istini“ (SB-1025., str. 32). Sotonski plan Partije, kako na duge staze voditi uspješan rat protiv Crkve, smišljali su godinama. Ostvarenje toga plana prepustili su vremenu od dvadeset do pedest godina „ratovanja“ protiv Crkve, a zadatak se mora ostvariti: „Ja zamišljam Katoličku crkvu kao kuglu. Da bi ju se uništilo, treba je napasti s brojih položaja, sve dok ne bude sličila ni na što.

Treba znati biti vrlo strpljiv po tome pitanju. Imam mnoge ideje koje na prvi pogled mogu izgledati osrednje i djetinaste, ali sam uvjeren da će sve moje osrednje djetinjarije postati nevidljivo oružje velike učinkovitosti“ (Memoari jednog antiapostola SB – 1025., Naklada Benedikta, str. 34). Tako je govorio „šef“ Partije, koji je slao agenta u „rat“ protiv Crkve iznutra, tako da postane student teologije i na kraju svećenik. Kako su neprijatelji Crkve u Americi vodili rat protiv Crkve? O tome nam svjedoči vrlo dobra knjiga Michael S. Rose Zbogom, dobri ljudi – Kako su liberali uvukli opačine u institucije Katoličke crkve, koja će ubrzo biti objavljena i na hrvatskome jeziku.

Crkvu u SAD-u žestoko su poslije Drugog vatikanskog koncila počeli razarati pripadnici liberalnog dijela klerika, koji su preuzeli sustav primanja/odabira bogoslova i njihovo vođenje u bogoslovijama nekih američkih biskupija. Stvorena su „Povjerenstva za primanje bogoslova“. U tim su povjerenstvima bili svećenici liberalne orjentacije, feministkinje, žene laikinje i časne sestre koje su zagovarale i zagovaraju ređenje žena, razni psiholozi različitih uvjerenja, uglavnom kinseyevskih. U jednoj je bogosloviji član „Povjerenstva za primanje bogoslova“ bio jedan psiholog i psihijatar koji je bio član masonerije. Ta su povjerenstva stvorena kako bi bogoslovije pretvorili u liberalne oaze, rasadište homoseksualizma, život bez duhovnosti, zbacivanje papinog autoriteta, neprihvaćanje njegovih enciklika, stvaranje ozračja krize zvanja i ozračja u kojemu će ljudi prihvatiti mogućnost ređenja žena ili mogućnost da Crkvu vode laici.

Sve kandidate koji su se javljali da žele postati bogoslovi ta su povjerenstva temeljito ispitivala o svemu vezanom za katolički moral i nova strujanja u svijetu, osobito na području spolnosti. Ako su kandidati bili pravovjerni, tj. ako su podupirali papu i njegovo učenje, autentični katolički moral, ako su bili protiv ređenja žena, nisu bili primljeni, tj. otpuštani su uz pisanu izjavu povjerenstva da su „kruti i nefleksibilni, nespremni za dijalog“, i da ne mogu postati bogoslovi. Ta je liberalna opcija učinila mnogo zla, tj. postigla golem uspjeh u razaranju Crkve iznutra. Kakve opasnosti vrebaju danas, u naše vrijeme, za Crkvu? Što ju može razarati iznutra? Neki pišu i govore o tome da je danas vrlo važna borba između Katoličke crkve i suvremenog poganstva. „Jedno je bila Europa koja nije znala što je čeka. Ali pokrštena Europa koja se odriče svoje vjere nešto je posve drugo.

Njezina se bit promijenila“ (Hilaire Bellock, Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve, Naklada Benedikta, Zagreb, 2012., str. 192). Kako žive mnogi ljudi? Žive bez ikakvih ograda! Čovjek postaje osoba bez nade, a iz toga se stanja rađaju čudovišne pojave. Novo poganstvo želi čovjeka izjednačiti sa životinjom. Vrlo brzo brak će se moći raskinuti bez pristanka obiju strana. Ubrzo će bračni ugovor postati raskidiv ako to želi samo jedna strana. Zar nije lakoća i učestalost rastave braka ispit za nas Hrvate na tome koliko je naše društvo nekad bilo kršćansko, a sad ogrezlo u poganstvu? Novo poganstvo i Katolička crkva nikako ne mogu ići zajedno. Toga moramo biti svjesni. Novo poganstvo razara Crkvu iznutra. Postoji velika opasnost da poganstvo doživi povratak među bjelačke narode. Poganstvo je u vjerovanju da je čovjek sam sebi dostatan i da ne postoji apsolutni autoritet. Ono je vidljivo u Europi u suvremenom slikarstvu i umjetnosti općenito, u tome da pati od poganskog utjecaja Azije. „Sve to još nije otišlo toliko daleko da bi postalo neposredna opasnost.

Povezanost neopoganstva Europljana i vrlo drevnog poganstva drugih naroda još se uvijek samo blijedo nazire, ali napreduje. Ne mogu se oteti vjerovanju da će za razdoblje koliko traje jedan životni vijek ta povezanost biti snažna i svima vidljiva“ (Hilaire Bellock, Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve, str. 202). A moramo imati na umu činjenicu da je Hilaire Belloc ovo pisao prije gotovo sto godina, tj. dvadesetih godina prošloga stoljeća. Sve što je u ovoj knjizi napisao proročki je točno, jer danas vidimo da se novo poganstvo toliko rasprostranilo da je u mnogim zapadnim kršćanskim zemljama pustilo duboke korijene, do te razine da je europska kršćanska civilizacija upala u kaos. K tome, islam na evropskom tlu jača. Iz godine u godinu sve je više stanovnika islamske vjeroispovjesti na europskom kontinentu. Duhovna neovisnost islama sve je jača, on napreduje skupnim kretanjem.

Gdje su katolici? Mi možemo, zajedno s autorom malo prije citirane knjige, zaključiti za Europu: „Ovo je još uvijek kršćanski svijet, koji jest u ruševinama, ali je ipak kršćanski“ (str. 233). Već je papa Pavao VI., koji je za nas katolike na neki način povjesno pomalo „dalek papa“, upozoravao katolike „na samouništenje Crkve, to jest na njezino uništenje iznutra“. U Hrvatskoj među katolicima ima mnogo sigurnih pokazatelja novoga poganstva: vjera u horoskope, tarot, moralni razvrat, ovisnost o pornografiji, brakolomstva, bračne nevjere, vjerovanje u kvaziproroke, iscjelitelje koji se bave poganstvom a prikazuju se kao katolici u obrednom liječenju svojih pacijenata. Taj vješto stvoreni sinkretizam razara Crkvu iznutra. Ne možemo se, kao što su činili Izraelci, klanjati zlatnom teletu, a očekivati Božju naklonost. „Naš se svijet kreće prema ništavilu. Može li on ostati zadovoljan pred takvom budućnosti?“ (H. Belloc, Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve, str. 227). Tko će prevladati u Evropi – katolička vjera, novo poganstvo ili islam? Budimo ipak optimisti.

Autor: Vladimir Trkmić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.