Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

Cajke – suvremeno Jugoslavenstvo koje je okupiralo Hrvatsku

Autor: Jure Zovko

Pokušamo li dati pregled nastupa popularnih glazbenih zvijezda za raznorazne prigodne koncerte, od novogodišnjih terevenki, do ubitačnih proslava Valentinova i sličnih  prigodnih dogodovština, primijetit ćemo da je Hrvatska postala zemlja koju je okupirala narodnjačka muzika, odnosno ofucane turbo folk zvijezde. Rijetki su glazbenici koji su pokušavali usprotiviti se takvom trendu te upozoriti javnost da smo posve izgubili osjećaj za kultiviran glazbeni ukus.

Popularni hrvatski roker Massimo Savić jedan je od rijetkih pjevača koji je odlučio razvoj događaja na hrvatskoj glazbenoj sceni nazvati pravim imenom. U jednom od intervjua obrazložio je zašto nikada ne bi  htio snimiti duet sa Severinom i Rozgom,  jer ga njihova glazba podsjeća na ono što se protivi njegovim glazbenim načelima i ukusu. Popularni Massimo prokomentirao je trend propadanja osjećaja za kultiviran glazbeni ukus sljedećim riječima: “Nekoć se takva glazba mogla čuti samo na periferiji Zagreba, na putu k Zagorju, po kavanama gdje nema mnogo ulične rasvjete. Sada je to ušlo direktno u centre naših gradova. Dobro, takav nam je nivo razvoja. Nekad si s 50 metara udaljenosti mogao procijeniti hoćeš li se družiti s nekom osobom. Znao si da čita te i te knjige, sluša tu i tu muziku… Danas svi izgledaju fantastično, a onda otvore usta i izađe sav užas neznanja.  Naš narod je uvijek bio bliži pornografiji nego beletristici”.

Situacija je zabrinjavajuća

U okolnostima kada narodnjački hitovi trešte po gradskim kafićima diljem Lijepe naše, nameće se staro Lenjinovo pitanje “Što činiti?”. Činjenica da se tu i tamo otvori poneki rock klub  kao što  je “Vintage” u Zagrebu, potvrđuje da se može  nešto poduzeti kako bi se stvari u pogledu glazbene kulture pokrenule nabolje, ali situacija je jamačno zabrinjavajuća. Hoćemo li  dočekati trenutak kada će Massimo Savić pjevati u rasprodanoj zagrebačkoj Areni, a  Halid Bešlić “zavijati” u nekoj od krčmi sa slabom rasvjetom na prilazu Sisku i Karlovcu? Nažalost, Halid Bešlić je pjevao u Zagrebu za Valentinovo u rasprodanoj Areni.  Hrvatski mediji su njegov nastup popratili s nezapamćenom podrškom. Primjerice, najčitaniji portal u Hrvatskoj, satima je držao na svojoj naslovnici tekst “Halid Bešlić zapalio atmosferu u Areni i uljepšao Zagrepčanima Valentinovo”. Bilo bi poželjno kada bi se ugledni intelektualci, koji pišu za Index.hr, također osvrnuli na estetičku dimenziju Halidova “zavijanja” u prepunoj zagrebačkoj Areni. Navedeni je portal uz mnoštvo fotografija stavio oskudni tekst na kojem je pisalo “Krcata Arena uglas je pjevala Halidove najveće hitove te najljepše balade, a mnogi u publici nisu mogli sakriti svoje oduševljenje Halidovim nastupom.” Novost  koju smo  nakon svega mogli saznati glasi da Halid Bešlić pjeva balade. Ti boga, uskoro će uz bok svjetskim pjevačicama i pjevačima balada kao što su Joan Baez, Whitney Houston, Stevie Wonder, Leonhard Cohen, Eric Clapton, pridružiti i ljubimac zagrebačke publike i medija iz zaseoka Vrapci, kod Knežine, općina Sokolac.

Halidov koncert na Valentinovo  danima je najavljivan u Večernjem i Jutarnjem listu.  Slično je bilo i u drugim dnevnim tabloidima. Večernji list je, primjerice, pisao tekstove  uoči Halidova koncerta u propagandističkom stilu: “Iako skroman po tom pitanju, ako pitate Halida on samo želi da se on i njegova publika okupe na istom mjestu u isto vrijeme i zajedno zapjevaju pjesme poput Miljacke, Romanije, Malo je malo dana, Prvi poljubac, Tešanj… i mnoge druge predivne uspješnice. Ovog Valentinova družimo se s Halidom.” Žao mi je što ne mogu razumjeti zahtjevnu semantiku ovog tekstopisca jer nikada u životu  nisam poslušao nijednu “baladu” Halida Bešlića.

Jedna od najšokantnijih vijesti koje sam pročitao u posljednjih desetak godina bila je spoznaja da je gostovanje Lepe Brene kod Ace Stankovića u veljači 2009. godine bila najgledanija emisija. S obzirom da HRT nije komercijalna televizija, nego živi od ubiranja članarine hrvatskih građana, bilo bi za očekivati da barem djelomično pridonosi njihovoj edukaciji. Kada je već pozvao Lepu Brenu u svoju emisiju, bilo je za očekivati od Ace Stankovića koji, između ostalog i sam piše poeziju, da postavi pitanje popularnoj “narikači” stidi li se  možda ponekad svoje glazbe i pomanjkanja glazbenog ukusa. Nažalost novine i portali koji su komentirali emisiju “Nedjeljom u 2”  s Lepom Brenom, ostali su uglavnom na razini divljenja, očaranosti i zapanjenosti najpoznatijom jugoslavenskom cajkašicom.  Kao primjer navodim  da je T-Portal, koji ima pretenziju biti ozbiljan i kultiviran portal, napisao sramotni osvrt na duet Ace Stankovića i Lepe Brene s naslovom “Lepa Brena pojela je Stankovića za doručak”. Suvišan je svaki komentar na ovaj kanibalistički osvrt uglednog hrvatskog portala. Sam Aco Stanković  pohvalio se gotovo svim dnevnim novinama kako je njegovu emisiju “Nedjeljom u 2”  s Lepom Brenom gledalo preko 1,2 milijuna ljudi te da je popularna cajkašica “izazvala veliki interes i među djelatnicima HRT-a. Stanković je izjavio Jutarnjem da se barem 20 djelatnika HRT-a fotografiralo s Lepom Brenom, a mnogi njegovi kolege doveli su i svoje supruge.” Ovaj podatak koji je Aco Stanković iznio javnosti, samo potvrđuje da nam je nam razina kultiviranosti u državnim institucijama nije baš na zavidnoj razini.  Prije pola godine mogli smo uostalom pročitati iz godišnjeg izvješća koje je potpisala Anja Šovagović Despot, tadašnja predsjednica Nadzornog odbora HRT-a, o kakvim se sve malverzacijama radilo na državnoj televiziji, ali je Sabor na čelu s Gordanom Jandrokovićem i Zlatkom Hasanbegovićem odlučio da je pametnije smijeniti Nadzorni odbor, nego čačkati po dreku hrvatske dalekovidnice.

Trebalo bi provesti jednu podrobniju analizu koji su sve društveni čimbenici pridonijeli balkanizaciji glazbenog ukusa u Hrvatskoj.  Četvrt stoljeća nakon što su napustiti balkanski prostor razdruživanjem od jugoslavenske državne zajednice, hrvatski građani su očito poslali razum na godišnji odmor  postavši ovisnicima najprimitivnijeg hedonizma u formi turbo folka srbijanskih cajki. Fenomen turbo folka koji je u vrijeme socijalizma bio gotovo strana pojava u Hrvatskoj, ili se, kako Massimo reče, mogao susresti u mjestima bez rasvjete, danas je sveprisutna “urbana” pojava. Čuvena  izreka rimskog pjesnika Horacija “Graecia capta ferum victorem cepit” (“Poražena Grčka okupirala je pobjednika”) dobila je neobično značenje u Hrvatskoj. Naime, poznato je da su stari Grci nakon što su ih Rimljani vojno pokorili, nametnuli svoju kulturu svome osvajaču. Nakon blistave pobjede u Domovinskom ratu, hrvatski građani su doživjeli jedan  od najtežih poraza jer su njihove gradove umjesto tenkova “Jugoslavenske narodne armije” osvojile srbijanske cajke kao neobičan fenomen zajedničke balkanske životne forme  koja nema više samo obilježje subkulture.

‘Nek se raja zabavlja’

Da su narodnjačke zvijezde bile pouzdana formula uspjeha i u vrijeme socijalizma, potvrdio je ovih dana Pero Zlatar, jedan od najuspješnijih hrvatskih novinara. Kao glavni urednik tjednika “Studio”, Zlatar je, čim bi tiraža tjednika počela padati, na naslovnicu stavio  dekoltiranu Silvanu Armenulić, kraljicu narodnjaka. Nek se raja zabavlja.

Pitanje do koje mjere smo mi primitivna nacija nametnulo mi se nakon prošlotjedne tekme između Dinama i Hajduka. Ako ostavimo po strani navijačke strasti i pristranosti, prijeko je potrebno zapitati se  zašto smo oguglali na sve te forme primitivizma koji nas okružuje. Poslije tekme gotovo nijedan novinar nije pisao o vulgarnim i degutantnim navijačkim ispadima i skandiranjima Hajdukovih i Dinamovih navijača.  Da nije bilo izvješća Hrvatskog helsinškog odbora, vjerojatno većina hrvatskih građana ne bi ni znala kakav smo primitivizam imali na djelu na spomenutoj tekmi. S juga, gdje su bili smješteni torcidaši grmjelo je “Ubij, ubij purgera”, sjever je uzvratio istom mjerom “Ubij, ubij Tovara”. Tovara pišem velikim slovom, jer ovdje predstavlja pogrdan naziv za Dalmatinca. Primitivci s južne tribine precizirali su na koji način žele ostvariti svoj ubilački naum: “Visoke peći potpaljujem ja, dva reda koksa, četiri purgera. ”

HHO je s pravom prozvao hrvatsku policiju prigovorivši im da hapsi hrvatske građane nakon što na fejsu “pozivaju na ubojstva pojedinaca”, a da ih  ne smeta  kolektivni urlik primitivaca na stadionima u kojem se poziva na ubojstvo. Do sada je za policiju na hrvatskim stadionima bilo normalno izvjesiti prekriženu glavu Zdravka Mamića, jer je u hrvatskim medijima stvorena klima da Mamić  nema pravo na poštivanje ljudskog dostojanstva. Stoga su takvi  primitivizmi uglavnom prolazili bez intervencije redarstvenika. Slično je i s uobičajenim  skandiranjem “Mamiću  Cigane”. Dobro bi bilo u kontekstu ovakvih primitivizma podsjetiti na izjavu hrvatskog branitelja Seada Hasanovića, poznatijeg po nazivu “Cigana Brace” iz Malnarove “Noćne more”. Popularni Cigan Braco je krenuo u predsjedničku  kampanju protiv Stipe Mesića s duhovitim sloganom “Svi smo mi Cigani”. Onog časa kada shvatimo da slogan nije daleko od istine, izlišno je  samo pojedince stigmatizirati takvim pogrdnim nazivima.

Autor: Jure Zovko
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.